Vesnu Bandić, ženu pokojnog zagrebačkog gradonačelnika, uopće ne zanima gdje je i s kim je njen muž bio one kobne noći kada je iznenada otišao s ovoga svijeta – nisam ljubomorna, kaže – ali je jako zanima gdje su i kod koga su njegove pare.

U srcedrapateljnom intervjuu, koji je vođen u luksuznom, vrtoglavo skupim dizajnerskim namještajem nakrcanom penthausu od 230 četvornih metara, udovica kuka kako joj je mirovina preniska da pokrije životne troškove. Skoro sva, jadikuje, ode na režije, pa jadna ne zna od čega će živjeti. Gospođa zapravo šalje šifrirane poruke čuvarima Bandićeva blaga. Očito je među nasljednicima, legalnim i ilegalnim, otvorena velika bitka za vidljivu i skrivenu imovinu pokojnika. Mediji računaju da je – prema javnosti dostupnim podacima – Milan Bandić bio težak nekoliko desetaka milijuna kuna, dok prilično čvrste indicije o njegovu tajnom bogatstvu višestruko povećavaju taj iznos. Ukratko, krezovska imovina u ogromnom nesrazmjeru s njegovim legalnim prihodima. Ali ucviljena udova traga za milijunima koje je nesretnik za života, citira ga, pospremio kod prijatelja.

S Bandićevim nasljeđem velikih problema ima i Grad Zagreb. Nova je vlast zatekla ogromne dubioze, financijske, komunalne i kadrovske. Već pola godine njeni čelnici pokušavaju pohvatati konce, ovladati procesima i uvesti reda u sustav koji je bio podređen volji jednog čovjeka. Najavljena racionalizacija silno nabujalog gradskog aparata uključuje i smanjenje broja radnika u preglomaznom Zagrebačkom holdingu, gdje se ni čistačica bez Bandićeva blagoslova nije mogla zaposliti. Ni najbliži suradnici pokojnog gradonačelnika ne kriju da su rezovi nužni. Armija raznih administrativaca, šefova i šefića, nepotrebnih a sjajno plaćenih savjetnika, ukratko, uhljeba svake vrste u tom labirintu već godinama parazitira.

Ali kad novi gradonačelnik Tomašević najavi redukciju broja zaposlenih, s raznih se strana diže buna. Razumljivo je kad ga protivnici grubo napadnu, tvrdeći da ne vodi brigu o ljudima. Premda hrvatski zakoni – poznato je – jako štite zaposlene i otpuštanja su teško provediva. Posve je očekivano da HDZ sada cvili, a nije kukao dok je Bandić njihove ljude nakrcavao po izmišljenim poslovima u gradskoj upravi i komunalnim poduzećima. Potpuno je, međutim, neočekivano i nakaradno ono što radi SDP. Premda Tomaševićevi koalicijski partneri, u toj su stranci sada počeli konstruirati razloge svoje kritičke distance od njegova plana rezanja broja prekobrojnih i restrukturiranja Holdinga. Odjednom grcajući od sućuti nad sudbinom onih koji će dobiti otkaz, a nikad nisu ni trebali biti zaposleni ili svoj posao nisu ni obavljali, SDP praktično opstruira promjene. Postavljajući se kao zaštitnik Bandićeva nasljeđa, opstruira i vlastita izborna obećanja o uvođenju reda u funkcioniranje Grada Zagreba.