Nisam talac gradonačelnika Tomaševića – kaže nedavno Joško Klisović, objašnjavajući da je svoju funkciju predsjednika Zagrebačke skupštine odlučio deprofesionalizirati kako bi kritičarima u vlastitoj stranci dokazao da njegova plaća nije cijena koalicije s Možemo!. Klisovićeva upravo realizirana odluka da se zaposli u realnom sektoru, a poslove u Gradu obavlja volonterski, upućuje na ozbiljne probleme u SDP-u.

Cijela nekad moćna stranka jako se uzdrmala kad je takoreći ostavljena pred oltarom. Kad je Možemo! prelomio da na iduće parlamentarne izbore, koji bi se trebali održati iduće godine, ipak neće zajedno. Zbunjenost i uvrijeđenost na Ibleru išle su sve do zahtjeva da stranka odmah okrene leđa gradonačelniku Tomaševiću i razvrgne u Zagrebu vladajuću koaliciju. Razočaranost je razumljiva. Njihov se brak na nacionalnoj razini činio već riješenim pitanjem. Potaknut, između ostaloga, i procjenom da je izborno uvezivanje stare i nove ljevice jedina šansa za HDZ-ov transfer u opoziciju.

Odbijenica je stoga djelovala šokantno. Ali, Možemo! nije uzrokovao SDP-ove probleme. Možda ih je samo potencirao. Koalicija s Tomaševićevim konglomeratom stranaka sigurno nije laka, između ostalog i zbog njihova neiskustva u operacionalizaciji vlasti. SDP se teško navikava na ulogu mlađeg partnera. Ne samo zato što je za njih to posve nova situacija, nego i zbog svoje unutarnje dezorijentiranosti. Stranka je u Zagrebu potpuno grogirana, što pokazuje i mizeran broj mandata koje su na izborima osvojili. Vlastitu vidljivost mogu povećati samo dramatičnim promjenama. Intenziviranjem rada, a ne intenziviranjem unutarnjih sukoba, kojima sada pune naslovnice. Klisović upravo radi na nekoliko projekata s kojima će zagrebački SDP – kako je planirano – već najesen izaći pred Tomaševića i tražiti realizaciju. Takva je suradnja s Možemo! ozbiljna šansa budu li je jedni i drugi znali iskoristiti. Također, budu li SDP-ovi projekti takvi da ih građani prepoznaju kao važne.

Realizaciji tog plana ozbiljna su smetnja unutarstranački odnosi. SDP je sam sebi najveći problem. Partija je politički i kadrovski devastirana, još od vremena pokojnog Milana Bandića. Konsolidaciju jako podrivaju politički patuljci gigantskih ambicija. Vrlo glasni i beznadno prazni. Njihova praksa da nastupaju kao ljuti kritičari gradonačelnika s kojim je SDP u koaliciji potpuno je destruktivna. Košaricu koju je SDP dobio od Možemo! sada pokušavaju iskoristiti za provociranje unutarstranačkih izbora, vjerojatno računajući na vlastito avanziranje. Njihov uspjeh Tomašević može preživjeti, SDP najvjerojatnije ne može.