Službena uniforma radnika Čistoće, u kojoj se pripadnica Bandićeve stranke Gordana Rusak pojavila u Gradskoj skupštini, trebala je poslužiti kao moćno sredstvo napada opozicije na gradonačelnika Tomaševića i njegovu vlast u Zagrebu. Navlačenje žutog kombinezona zamišljeno je kao izraz solidariziranja s recentnim prosvjedom radnika Čistoće i njihovim zahtjevima za povećanje plaća.

Svaka vlast treba opoziciju. Da joj puše za vrat. Da je tjera da radi. Da bude što boljom. Zagreb u tome nije izuzetak. Gradonačelniku Tomaševiću također bi trebala oštra opozicija. Pogotovo s obzirom na dominaciju (40 posto glasova) koju je njegova platforma Možemo! osvojila na izborima. Nažalost, opozicija se u gradu svela na šaku jada. Na razbijene ostatke ostataka bivše vlasti. Rusak je pravi primjer te političke skalamerije. U svojoj relativno kratkoj političkoj karijeri, koja je uključivala i jedan saborski mandat, prošetala se po nekoliko stranaka. Njena su politička uvjerenja nepoznata, ali je poznato da je bila prijavljena za političku trgovinu. Svoje je pristupanje jednom zastupničkom klubu uvjetovala financiranjem svojih vlastitih znanstvenih projekata. Na koncu je, naravno, zajednički jezik našla s Milanom Bandićem. Sada iz pozicije gradske vijećnice riga vatru po onima koji se s naslijeđenim problemima moraju nositi. Maskirana u uniformu zagrebačkog škovacina, a sudjelovala je u vlasti koja je Čistoću od firme koja je poslovala pozitivno dovela do duga od 200 milijuna kuna svake godine. Slično funkcioniraju još neki ražalovani stupovi Bandićeve vlasti. Slično je i s HDZ-om, strankom koja je s pokojnim gradonačelnikom dijelila vlast u Zagrebu. Izigravaju opoziciju, pokušavaju se predstaviti kao za opće dobro zabrinuti kritičari, puna su im usta morala i socijalnog filinga, a zapravo su potpuno trula i politički toksična družba.

A kako bi opozicija mogla i trebala funkcionirati moguće je učiti baš na Tomaševićevom primjeru. U proteklom se mandatu sa svojom malom, ali čvrstom ekipom – četiri vijećnika iz četiri male lijeve stranke – predstavio kao jedini pravi oponent Milanu Bandiću i njegovom klijentelističko-korupcionaškom enturažu, sastavljenom od desnice do ljevice, od HDZ-a do prebjega iz SDP-a. Dovoljno da ga Zagreb lani izabere za novog gradonačelnika s nikad većom, dvjesto tisuća glasova teškom potporom. Gordani Rusak i drugovima ništa se slično ne može dogoditi. S istekom mandata putuju u zaborav. Ako neke od njih neke druge službe prethodno ne pokupe.