I smrt je u Hrvatskoj, dokazano, brža od pravde. Milan Bandić nije dočekao sudsku presudu u davno, prije osam godina pokrenutom slučaju Agram, ali je – pokazuje se – bio posve u pravu kada je brojne korupcijske afere sa sebe pokušavao otresti tek ciničnom izjavom o institucijama koje neka rade svoj posao. Političkim teflonom presvučeni zagrebački gradonačelnik dobro je znao da institucije ne rade svoj posao, odnosno da ga odrađuju tako da idu na ruku onima koje bi trebale goniti.

Svježa presuda u aferi Agram novi je dokaz za već jako staru dijagnozu o strašnoj, beznadnoj sporosti pravosuđa u Hrvatskoj. Slučaj je otvoren u jesen 2014. hapšenjem Bandića s čitavom grupom svojih najbližih suradnika i poslovnih partnera, na čelu s kraljem smeća Petrom Pripuzom. Optužnica za niz nezakonitosti na štetu grada potvrđena je tek četiri godine kasnije. Gradonačelnik je lani umro, pa je postupak protiv njega obustavljen. Ostatak ekipe sada je dočekao tek prvostupanjsku presudu.

O kapacitiranosti institucija govori i krajnje neugodna činjenica da je Uskok u glavnim točkama optužnice doživio potpuni debakl. Nije uspio dokazati namještaljke ni pogodovanja u poslovima zbrinjavanja otpada kao ni u višemilijunski vrijednoj zamjeni zemljišta. Pripuz je oslobođen, što znači da bi se i Bandić iz cijelog slučaja izvukao faktički neoštećen. Afere u kojima je istraga raspolagala čvršćim dokazima o korupcijskim aktivnostima bivšeg gradonačelnika, dokazi pribavljeni ozvučenjem njegova automobila, nisu ni stigle do suda. Epilog koji sigurno neće pogodovati afirmaciji poštenja u hrvatskoj politici.

Sud je na kazne zatvora, od sedam do četrnaest mjeseci, osudio pet bliskih Bandićevih suradnika, gradske pročelnike i direktore gradskih poduzeća. Ali učinci su tih sankcija također vrlo dubiozni. Ekipa je osuđena za djela minorne vrijednosti, poput nezakonitih zapošljavanja i korištenja službenih automobila za privatne potrebe gradonačelnikovih prijateljica i mesara. Međutim, takva je praksa u Hrvatskoj takoreći sveprisutna. Od kritike da je sposoban i spreman loviti i kazniti tek lopovluk sitnog zuba, kokošare, ne i kapitalce, sud se brani objašnjenjima kako je riječ o procesuiranju kompletnog, petnaestak godina građenog sustava vlasti jednog čovjeka. O svojevrsnom suđenju institucionaliziranom banditizmu. Ali presude u slučaju Agram, presude akterima Bandićeva agrameraja, neće značiti ništa više od mamuzanja mrtvog konja dok pravna država ne krene i na ministre slična suspektna ponašanja. Jer u privilegiranom, uhljebničkom zapošljavanju i grabežnom posezanju za državnim resursima, vladajući HDZ sasvim pouzdano drži šampionsku poziciju.