Bijesan jer se našao u dosad neviđenoj situaciji u Saboru, gdje mu je opozicija proizvođenjem buke pokvarila litanije samohvale, Andrej Plenković opetovano nasrće na vlast u Zagrebu. Pokušava dokazati da su oporbene stranke, za razliku od njegova HDZ-a, nikakve i niškorisne, pa napada Možemo! tvrdeći da u parlamentu pokazuju mržnju i agresiju, a u Gradu nesposobnost. Po njemu, mandat gradonačelnika Tomaševića bit će zapamćen po „neuspjelom pokušaju uvođenja plavih vrećica“ – koje, kako kaže, pedeset posto ljudi ne kupuje – po izrazito prljavom gradu s neuređenim zelenim površinama i po tome da je postao promenada za divlje svinje. „To je njihova legitimacija. Drugih postignuća nemaju“, veli premijer.

Čini se da Plenković ne vidi dobro. Nije primijetio glavno postignuće vlasti gradonačelnika Tomaševića, ono da je Zagreb financijski konsolidiran i izvučen iz koruptivne prakse pokojnog Milana Bandića, koja je grad, uz snažno  sudjelovanje HDZ-a, godinama gušila. Plave vrećice, nepokošeni travnjaci, divlje svinje? Da, s novim sustavom zbrinjavanja otpada ima problema, ali se uvodi. Inozemna iskustva govore da godine trebaju dok potpuno zaživi. Pitanje je, uostalom, kojim pravom premijer drži lekcije gradonačelniku. Njegova vlada u Zagrebu je u postpotresnoj obnovi pokazala katastrofalnu sporost. U tri godine nisu uspjeli obnoviti ni jednu kuću, tek su počeli s rušenjem, ali Tomaševića proziva jer problem smeća u pola mandata nije uspio zatvoriti. Plenkovićevi čaršijski napadi signaliziraju da argumenata za ozbiljnu kritiku ne nalazi.

Ali to ne znači da će se njegovi nasrtaji na Možemo! zaustaviti. Neće, mogu postati samo još mnogo žešći. Zato što se premijer počinje bojati. Tomaševićevu platformu doživljava kao ozbiljnu prijetnju. Otkako je Sandra Benčić predstavljena kao njihova premijerska kandidatkinja, HDZ je pokrenuo kampanju njena blaćenja. Ruju joj po biografiji i policijskim dosjeima. Ulov je nikakav, ništa ne nalaze, pa će je pokušati rušiti posredno, preko Zagreba i preko gradonačelnika Tomaševića, prišivajući mu nesposobnost i loše upravljanje gradom. Fokusiranje Plenkovićeve artiljerije na Možemo! ozbiljan je razlog za brigu na Ibleru. Očito je da u HDZ-u od prodorne Benčić strahuju mnogo više nego od pogužvanog SDP-a.

Kako Andrej Plenković u borbi za vlast ne bira sredstva, Zagrebu se loše piše. Učinit će sve da Tomaševićevo vođenje  grada prikaže kao neuspješno. Mogućnosti za miniranje gradonačelnika – pokazuje igra s ukidanjem prireza – ne fali. Lokalna vlast nije samo u obnovi, nego i u povlačenju europskih sredstava ovisna o suradnji s državom. Zapravo se ništa ozbiljno u Zagrebu ne može odlučiti bez amenovanja nacionalnih institucija, kojima – znamo! – HDZ godinama neobuzdano gazduje.