Primjerom kako se čuvaju državne institucije – tako Andrej Plenković vidi svoju uzurpaciju Markova trga, koji je oteo građanima, ogradio željezom i pretvorio u parking zonu političke vlastele. Premijer ne vidi ništa nelogično ni u tome što je nedavno prisustvovao otvaranju obnovljene Markove crkve na zatvorenom trgu. Odluka Ustavnog suda kojom se takav režim faktički amenuje jako je problematična, jednako koliko je problematično i Vladino zaposjedanje tog prostora. Ustavni sud nije oslobodio Markov trg, ali je pokazao svoju neslobodu od utjecaja politike.

Odluka, koja ga je kao ni jedna dosad podijelila, ustavno-pravno vrlo je sporna. Petoro je ustavnih sudaca u svom izdvojenom mišljenju naziva neshvatljivom i opasnom. Nije sporno da se nakon pucanja po zgradi Vlade potkraj 2020. sigurnosni režim na Markovom trgu morao mijenjati. Nije upitno ni to da se Ustavom garantirana sloboda kretanja iz sigurnosnih razloga može ograničiti. Ali o takvim redukcijama odlučuje Sabor, a ne Vlada. Donošenjem zakona, a ne uredbama. U konkretnom slučaju, gradski je trg, kao javno dobro, potpuno nelogično i neprihvatljivo proglašen štićenim prostorom, kao da je riječ o državnom vlasništvu. Nemoguće je da Plenković ne razumije razliku između javnog i državnog. Onoga što pripada građanima i onoga čime Vlada može raspolagati.

Uspostavljeni model s izbacivanjem građanstva s Markova trga ni sigurnosno nije bez mane. Stručnjaci tvrde da se problem zaštićenosti najviših državnih institucija – Sabora, Vlade i Ustavnog suda – može riješiti bez štete po javnu funkciju prostora. Čak će reći da postojeća zaštita, unatoč zabrani kretanja, nije najbolja. Da bi neka druga rješenja bila primjerenija i sigurnosno pouzdanija. Uostalom, Vlada svoje sjednice održava u zgradi Nacionalne knjižnice, koja nije bunkerirana poput Markova trga.

Političke implikacije odluke Ustavnog suda da se proglasi nenadležnim i tako izbjegne dirnuti u premijerovo prisvajanje jednog od najljepših zagrebačkih trgova, također su pogubne. Svojim poštednim, ne-bi-se-štel-mešati stavom Ustavni sud šalje poruku da šef Vlade zaista može raditi što god hoće, kako se i sam zna hvaliti. Može zagraditi čak i trg velikog povijesnog i simboličnog značaja kao da je njegova privatna avlija. Što je sljedeće? Odluka implicira i sramotan odnos prema građanima. Ni premijer ni ustavni suci, navodni čuvari ustavnih vrijednosti, nemaju respekta ni prema javnom dobru ni prema interesu javnosti. Plenković će građanima oteti ono što samo njima pripada. Jednako se ponaša prema cijeloj državi. Ustavni sud ih od takve autokratske uzurpacije neće zaštititi. Ljudi kojima Markov trg ostaje nedostupan, koji će ga eventualno vidjeti tek preko željeznih barijera, mogu se tješiti samo onom narodnom mudrošću u kojoj se oteto rimuje s prokleto.