Pomagao je sirotinji – kaže ovih dana za pokojnog Milana Bandića jedan od njegovih najbližih suradnika. Nakon nedavnog prilično masovnog hapšenja po Zagrebu, stupovi vladavine bivšeg gradonačelnika više ne mantraju o njegovoj spomenika vrijednoj herojskoj posvećenosti potrebama grada. Sada imaju novi izgovor, konstrukciju za opravdavanje vlastitog sudjelovanja u jednoj duboko korumpiranoj vlasti.

Možda je Milan Bandić zaista pomogao nekoj sirotinji. Nekim ljudima s ruba, nekima u potrebi. Ali on sigurno nije bio Robin Hood. Niti je uzimao bogatima da bi davao sirotinji. To nije bio njegov forte. Recentna uhićenja po Zagrebu i detalji iz istrage koji su potom iscurili u javnost govore da je prije svega pomagao sebi i svojim jaranima. Punio je džepove sebi i svojim partnerima u lopovluku. Pet milijuna koje je podijelio s takozvanim kraljem Adventa i svojim šoferima. (Možda su oni ta sirotinja koju je pomogao, kako bi s plaćom-crkavicom mogli podići raskošne viletine po Istri.) Pa pedeset tisuća eura za ulazak u građevinski biznis u gradu. Pa otimanje pola milijarde kuna vrijednog projekta bolnice na Srebrnjaku. Priča tu ne završava, glavnina vrlo vjerojatno tek slijedi.

Nema džabe ni u stare babe! – jedna je od njegovih tajnim praćenjem snimljenih izjava. Bandić je naplaćivao sve što je mogao. Bez mita ništa se u gradu nije moglo dobiti ni riješiti. Korupcija je bila njegov modus operandi. Procjene su da je sam zgrnuo imovinu od stotinjak milijuna eura. Njegova se vertikala kriminala protezala od sitnih službenika gradske uprave i komunalnih poduzeća do istaknutih pripadnika društvene elite, visoko pozicioniranih ne samo u gradu, nego i u državi. Od šofera do šefa državne televizije.

Najviše je pomagao upravo bogatima. Onima koji imaju. Mutnom biznisu, predatorima na gradsko zemljište, graditeljima preskupih žičara i druge komunalne infrastrukture, mešetarima s gradskim smećem. Dok je sirotinju tu i tamo počastio kikirikijem, ovima je servirao milijunske poslove. Istina, policija još nije pokucala i na njihova vrata. Među uhićenima nema kapitalaca ni najvažnijih Bandićevih suradnika. Glavni su igrači još nedirnuti. Ali to je pitanje funkcioniranja Uskoka.

Naravno, svaka vlast ima svoju cijenu. Netko mora platiti i cijenu Bandićeva dva desetljeća dugog vladanja Zagrebom. Da bi se nekome nešto poklonilo i dalo, nekome se moralo uzeti. Da bi se njegova zločinačka organizacija obogatila, netko je siromašniji. Račune banditske vlasti platili su, plaćaju i još će plaćati građani Zagreba. Zato su tvrdnje o tome kako je pokojni gradonačelnik pomagao sirotinji bezobrazni fake. Milan Bandić opljačkao je Zagreb.