Protivim se pretvaranju SDP-a u pudlicu Možemo!” žesti se Gordan Maras, nekadašnji šef zagrebačke organizacije Socijaldemokratske stranke, odlučan, kaže, da se nedavnim izbacivanjem iz partije neće dati zaustaviti. Neovisno o njegovoj daljoj osobnoj sudbini, povratku u stranku ili ne, izjava govori o razmjerima nesposobnosti za suočavanje s realnošću. U SDP-u još vjeruju da su velika i važna stranka. Generalno tonu u samoobmanjivanje.

Nije primijećeno da je Možemo! prema SDP-u bio nekorektan, da ga pokušava pretvoriti u svoju pudlicu, što upućuje na mogućnost da se Maras i njegovi partijski drugovi ne mogu pomiriti s ulogom manjinskog partnera u zagrebačkoj vladajućoj koaliciji. Za nekad moćni SDP, dugo najjaču stranku u glavnom gradu, to je svakako bolna i frustrirajuća situacija. Ali izborni su rezultati nemilosrdni i određuju odnose. Možemo! u Zagrebu ima 23 vijećnika, SDP samo pet, manje od HDZ-a, isto koliko i Domovinski pokret ili stranka pokojnog gradonačelnika Bandića. Poziv Možemo! na zajedničko formiranje vlasti, SDP je zgrabio kao priliku za izvjesno ublažavanje gorkog okusa svog teškog izbornog poraza. Da se ne nađu u ponižavajućoj poziciji pudlice, o tome su na Ibleru morali misliti davno prije, dok su ponizno šenili oko nogu Milana Bandića i dali se instrumentalizirati za interese njegove zločinačke organizacije.

Može se razumjeti da je situacija u kojoj se našao SDP prilično grbava i trnovita. Uloga mlađeg koalicijskog partnera redovito je nezahvalna. Stranke se u toj poziciji gube i nestaju. Jači ih partner jednostavno proguta. Ali trenutno su u SDP-u sami sebi najveći problem. Sami su raspustili svoju zagrebačku organizaciju, što je postalo dodatni razlog njihovih žestokih unutarnjih sukoba, pa je sudbina SDP-a u Zagrebu prilično neizvjesna. U najboljem slučaju trebat će vremena da ponovno stane na noge.

Gradska skupština može biti dragocjena pozornica za predstavljanje javnosti. Ako se ima što pokazati. Ali SDP ne može biti oporba vlasti u kojoj sudjeluje. Što im se znade događati. Nisu posve lojalni svojim partnerima iz Možemo! Oko teške teme zbrinjavanja otpada zametnuli su javnu raspravu. Naprazno pametuju. Kao da igraju s figom u džepu ili se ne mogu pomiriti s vlastitom situacijom. Ako ih Možemo! žulja, mogu izaći iz vlasti i otići u opoziciju pa brusiti kritiku. Ovako samo pokazuju da ni sami ne znaju što bi sa sobom. Ali pogubljenost je u toj stranci nešto dugotrajniji problem. Koji je i doveo do toga da ih Možemo! preskoči i u Zagrebu postane gotovo peterostruko jači od SDP-a.