U odronima smeća na Jakuševcu, dvaput u manje od mjesec dana, nisu stradala samo trojica radnika, nego je jako postradala i vlast gradonačelnika Tomaševića. Gnjev građana i mitraljiranje opozicije sručili su se na njegovu glavu. Premda nesreće koje su se dogodile na odlagalištu otpada teško mogu biti njegova krivnja. Prije će biti da su rezultat dugogodišnjeg ignoriranja problema. Ali sve učestalije uvjerenje da se vlast zelene aktivističke ljevice pokazala nesposobnom za upravljanje gradom, postaje vidljivo i u ozbiljnom padu rejtinga Možemo! Trendovi su važniji od postotaka, a Tomaševićev je konglomerat stranaka pola godine pred izbore krenuo nizbrdo. Zagreb im, izgleda, neće funkcionirati kao poguranac.

U halabuci koja se oko Jakuševca podigla mnogo je više bijesa nego pameti. Ali čini se da će Tomaševiću na kraju kao najveći minus ostati ono što mu je u kampanji bio forte – zbrinjavanje otpada. Ni manevar s plavim vrećicama nije se pokazao baš jako uspješnim. Zagreb nema osnovnu infrastrukturu koja je za efikasno gospodarenje smećem nužna. Čini se da više nema ni lokaciju na koju bi je mogao postaviti. Protiv centra u Resniku bune se mještani i kompletna opozicija. Ali nitko od njih ne spominje neku alternativnu soluciju.

Tomašević nije uspio napraviti pomak ni u rješavanju silno prenapregnutih prometnih problema u Zagrebu. Grad je zagušeniji nego ikad, bez ozbiljnog izgleda da se u dogledno vrijeme nešto bitno popravi. Kao treći veliki hendikep mogla bi mu se pokazati loša komunikacijska strategija, rezultat koje je dojam da Možemo! – umjesto pokretanja ozbiljnih promjena – vrijeme i energiju gubi na sitna farbanja. A dojam u politici, govori iskustvo, zna biti mnogo važniji od činjenica.

Netočno je, međutim, da Tomaševićeva vlast nema rezultata.  Na koncu mandata punti se broje, ali kao veliki uspjeh sigurno ostaje to što je gradske strukture očistio od klijentelističko-korupcionaškog modela funkcioniranja. Gradonačelniku danas, nakon dvije i pol godine upravljanja Zagrebom, čak i najveći oponenti priznaju da je pošten, dodajući da to nije dovoljno. Nije, ali u državi zakorovljenoj korupcijom to je važan rezultat.

Drugi je veliki uspjeh financijska konsolidacija Grada. Tomašević je preuzeo Zagreb s potpuno praznom blagajnom i ogromnim dugovima. Morao je ući u kredit da bi uopće mogao isplatiti plaće. Nakon racionalizacija i restrukturiranja Grad je danas financijski oporavljen, sposoban krenuti u kapitalne, razvojno važne projekte. Bitan pomak, koji opetovanim podizanjem njegova kreditnog rejtinga (šest puta u dvije godine) potvrđuju i inozemne agencije.

Na listi uspješnica svakako će se naći i bitno dizanje standarda u brizi za djecu, izgradnja vrtića i obnova škola, što je vlast u Zagrebu proglasila svojim prioritetnim ulaganjem. Ove godine otvorena su četiri nova vrtića, dogodine će biti još deset, do kraja mandata realno je očekivati da će ostvariti cilj o njihovoj univerzalnoj dostupnosti. Kad se smeće razgrne, vidljivo je da gradonačelnik Tomašević ipak nije ostao praznih ruku.