Štrajk u Čistoći najavljivan je prije mjesec, dva dana, pa ga nije bilo. Sada je izbio potpuno nenajavljeno. Radnici su u ponedjeljak odbili izaći na teren zbog tri otkaza. Dobili su ih zaposlenici koje su građani snimili dok su otpad iz različitih kontejnera ubacivali u jedan kamion. Velika se bura digla po medijima i društvenim mrežama. Snimka je uzeta kao dokaz da Zagrepčani uzalud odvajaju otpad kad će ga Čistoća potom pomiješati. Radnici tvrde da nisu pogriješili. Ponekad se, objašnjavaju, posluže praznim kontejnerima kako bi pokupili rasuto smeće. U ovom su slučaju navodno skupljali razbacanu plastiku. Traže povlačenje izvanrednih otkaza i to napismeno i prijete da će Zagreb pretvoriti u Napulj. Zahtjevi se ne ograničavaju samo na sporni slučaj. Štrajkaši su već prvog dana obustave rada počeli spominjati i nužnost povećanja plaća te popravljanje uvjeta rada.

Štrajk – kojega ne vode sindikati, nego su se radnici samoorganizirali – pokazuje da je nezadovoljstvo u Čistoći veliko i traje već duže vrijeme. Posao je težak, a plaće male. Šljakera je nedovoljno, a obaveza sve više. Oprema je slaba, vozni park podkapacitiran i neodržavan. Komunikacija između uprave i radnika nije dobra. Čistoća je u problemima, postala je ozbiljan gubitaš. Zbog prelaska na novi režim zbinjavanja otpada pod povećanim je pritiskom javnosti. Premda će gradonačelnik Tomašević reći da se tranzicija uspješno odvija, radnici Čistoće tvrde da sustav ne funkcionira, a sve se lomi preko njihovih leđa. Uprava se u konkretnom slučaju pokazala brzom na obaraču. Čini se da nije poštovana ni zakonom propisana procedura davanja otkaza. Revolt je dodatno narastao nakon što su štrajk pokušali gasiti benzinom, prijetnjama i drugim sredstvima koje zaposlenici smatraju nepravednim.

Građani su također nezadovoljni. Prelazak na novi model zbrinjavanja otpada pokazao se nedovoljno dobro pripremljenim. Puno je improvizacija i grešaka. Naravno, svaki se sustav, pogotovo u početku, mora porihtavati u hodu. Ali, gradska bi vlast morala imati više sluha za kritiku. Ne postavljati se prema svakoj primjedbi tvrdo i obranaški. Sasvim bi ozbiljno trebala uzeti i neslaganje s podjelom  građana u dvije kategorije: one iz centra koji će podzemne spremnike dobiti na trošak grada i sve ostale koji svoje kaveze za smeće sami moraju platiti. SDP predlaže da se kontejneri po cijelom gradu pospreme pod zemlju. To je jedino dugoročno i estetski prihvatljivo rješenje. Naravno da se taj posao ne može savladati u kratkom roku. Podzemni su spremnici skupi. Samo će onih pedesetak u centru grada – koji još nisu instalirani – koštati oko 1,3 milijuna eura. Ali Zagreb bi sa svojim ogromnim prirezom mogao i morao pronaći način kako će taj problem etapno apsolvirati.