Promjena je počela, kaže Tomislav Tomašević, referirajući se na situaciju s predškolskim ustanovama u gradu. Gradonačelnik tvrdi da su u gradnji vrtića uhvatili zamah kakav Zagreb još nije vidio. Plan je da se u njegovom mandatu otvori više od 20 objekata. To znači da bi u utakmicu za drugi mandat mogao ući s vrijednim rezultatom da svako dijete u Zagrebu ima osigurano mjesto u gradskom vrtiću.

Planovi su odlični, ali je trenutno situacija jako loša. Od svih zacrtanih zasad je izgrađen tek jedan novi vrtić. Onaj u Kašini. Još pet se gradi, od čega će tri biti završena do početka naredne pedagoške godine. Iz europskih fondova osigurana su sredstva za još deset, dok se još sedam priprema za prijavu. No prije nego što se planovi realiziraju, prije nego što postane bolje, situacija će s vrtićima u Zagrebu biti još mnogo, mnogo gora. Možda se za dvije godine zaista ostvari san snova o njihovoj univerzalnoj dostupnosti, ali to treba dočekati. Lani je pred vratima neupisano ostalo oko 1500 mališana. Pritisak će ove godine biti mnogo veći jer će svoje mjesto tražiti i djeca dosad obuhvaćena Bandićevom mjerom roditelja odgojitelja. Vjerojatno neće svih oko pet tisuća njenih korisnika aplicirati, ali pretendenti će se vrlo vjerojatno brojiti na tisuće.

Situaciju sasvim nepotrebno otežava i recentna zakonska inovacija prema kojoj prednost pri upisu u vrtiće imaju djeca starija od četiri godine. Plenkovićeva vlada dogovorila je takvo rješenje s Europskom komisijom, ali plan nije bio da se stvari lome preko koljena. Upravo suprotno, realizacija tog modela povezivala se s osiguravanjem potrebnih infrastrukturnih i kadrovskih uvjeta, konkretno, s raspoloživim brojem vrtića. Premda nužni preduvjeti nisu ispunjeni, inače sporovozna Vlada požurila je s promjenom koja bi mogla imati dramatične posljedice. Mnoga će djeca, dosad korisnici vrtića, sada odjednom ostati izvan sustava, što ne može proći bez velikog nezadovoljstva građana.

Kako Vlada svoj postupak nije imala potrebu objasniti, javnosti ostaje nagađati je li u ovom slučaju presudna bila općepoznata činjenica da Plenkovićeva vlast odluke donosi olako i neodgovorno, uglavnom nezainteresirana za stvarne probleme ljudi, ili se ovom prilikom ciljano vodila paklenskom logikom: što gore – to bolje. Što gore po Tomaševićevu vlast u Zagrebu, to bolje za HDZ i njegove izglede na izborima. Po istom principu skrojena je i nedavna odluka o ukidanju prireza, zbog koje će Grad ostati financijski kraći za najmanje milijardu kuna. Iskorištavanje teške situacije s dječjim vrtićima za potrebe političke utakmice, čak njeno namjerno zaoštravanje, poseban je oblik beskrupuloznosti.