Hoće li angažiranje Petra Pripuza za posao zbrinjavanja zagrebačkog biootpada, vrijedan 36 milijuna kuna, birači platforme Možemo! i gradonačelnika Tomaševića shvatiti kao izdaju izbornih obećanja? U izbornoj kampanji najavljivala se oštra revizija svih ugovora koje je taj prilično ozloglašeni poduzetnik imao s Gradom. Pripuz je zbog godinama čvrstog i mutnog partnerstva s bivšim gradonačelnikom Bandićem postao simbol koruptivnih sprega koje su vladale Zagrebom. Zajedno su se našli i na optuženičkoj klupi u jednom od brojnih sudskih postupaka koji su se protiv banditske družbe pokojnog Bandića vodili.

Naravno, Tomašević bi jako volio zaobići zagrebačke kraljeve smeća. Pokazalo se, međutim, da gradska poduzeća ne mogu sama zbrinjavati biootpad. Pokazalo se i da su Pripuzova poduzeća dala najpovoljniju ponudu za taj posao, za skoro tri milijuna kuna manju od procijenjene vrijednosti. Konkurenti iz Austrije nisu priložili ni svu potrebnu dokumentaciju. Kako Zagreb ne bi bio zatrpan smećem, gradonačelnik će vjerojatno teška srca potpisati ugovor s Pripuzima. Takvu odluku ne treba tumačiti kao Tomaševićevu kapitulaciju, kako su neki mediji već požurili tvrditi. Gradska vlast dužna je osigurati funkcioniranje Zagreba. Ako potrebni posao Pripuz može obaviti jeftinije i bolje od drugih, nema razloga da ga ne dobije.

Bit će to veliki izazov i za njegov način poslovanja. Sigurno drugačiji od onoga na koji je s Bandićem navikao. U proteklih nekoliko mjeseci, otkako je vlast u Zagrebu preuzeo Tomašević sa svojom ekipom, Pripuz pokušava pokazati mišiće. Prvo se naglo povukao iz posla s biootpadom, vjerojatno uvjeren da će u Zagrebu isprovocirati napuljski scenarij, pa će brda nezbrinutog smeća po gradu slomiti novog gradonačelnika. Potom se javno rugao njegovim potezima, posebno nabavci drobilica za krupni otpad. Onda ga je odlučio pritisnuti ovrhama. Ali opstrukcija se nije pokazala uspješnom. A njemu je očito stalo do toga da i dalje posluje s Gradom, pa se javio na natječaj.

S Pripuzom je iz dobro poznatih razloga nužno imati precizan i čvrst ugovor. Svi ostali aspekti njegova funkcioniranja – glasine da je prikriveni vlasnik pola grada i jedan od gospodara Zagreba, da je s pokojnim Bandićem bio u velikoj ljubavi začinjenoj šamaranjem i zavrtanjem ruku, da se u poslovanju služi nasilnim i mafijaškim metodama, da je, najnovije, na kriminalan način preuzeo veliki dio radijskog biznisa – nisu Tomaševićeva briga ni nadležnost. Nego su u zoni odgovornosti posve drugih instanci u državi. Istražnih i represivnih organa prije svega. Gradonačelnikova je odgovornost da posao s Pripuzom bude potpuno čist, bez i najmanje trunke sumnje. Za sve ostalo treba pitati na adresama koje nisu pod ingerencijom gradske vlasti u Zagrebu.