Zagrebački gradonačelnik mogao bi slaviti. Uspješno je riješio prvu veliku krizu svoje vlasti u Zagrebu. Uspio je ugasiti pobunu radnika u Čistoći, za vrijeme koje je grad zatrpavan neodvezenim smećem. Dogovorom o povećanju materijalnih prava radnika uspio je spriječiti i prijeteći generalni štrajk u Zagrebačkom holdingu koji je mogao rezultirati potpunim  kolapsom grada. Ostaje još samo pitanje tko će sve to platiti. Tko će podmiriti trošak dogovorenih rješenja. Ne bi mu se smjelo dogoditi da zbog zadovoljnih radnika dobije nezadovoljne građane. Svako znatnije poskupljenje komunalnih usluga Tomaševićeve bi uspjehe moglo pretvoriti u Pirovu pobjedu.

Spontana obustava rada u Čistoći, za koju su okidač bili otkazi problematične zakonitosti i pravednosti trojici radnika, imala je veliku potporu javnosti. Ne samo zato što smetlari rade težak i slabo plaćen posao, nego i zato što se uprava tvrtke i Grada za njihove pobune pokazala nepotrebno tvrdom i neempatičnom. Radnike su antagonizirali, prijeteći da će njihov formalno nezakoniti štrajk prijaviti sudu. Vatru su u Čistoći polijevali benzinom. Rješenje je postignuto kad je gradonačelnik došao među smetlare, prvo na razgovor, a potom, kako bi zapečatio dogovor, pridružujući se jednoj ekipi radnika u višesatnom pražnjenju kontejnera i odvozu smeća. Simpatična fotka u žutoj uniformi mogla bi obilježiti njegov gradonačelnički mandat.

Za razliku od pobune u Čistoći, podržane u javnosti, građani su prema mogućem organiziranju generalnog štrajka u cijelom Holdingu bili vrlo rezervirani. Svejedno, na krilima uspješne obustave rada smetlara svi su zaposlenici zagrebačke komunalne mamutice profitirali. Vjerojatno su u pregovorima dobili i više nego što se objektivno moglo očekivati. U novi kolektivni ugovor upisano je svašta nešta. Još se ne zna koliko će ukupno povećanje materijalnih prava radnika biti teško – čekaju se još neki izračuni – ali gradonačelnik je dobio tri godine socijalnog mira, što bi se moglo pokazati dragocjenim.

Na kušnju sada dolazi njegov odnos s građanima. Zbog već najavljenih poskupljenja. Tomašević tvrdi da će se povećani troškovi rada namiriti podjednako iz triju izvora: trećina iz internih ušteda u Holdingu, trećina iz gradskog proračuna i trećina iz povećanja cijena. Mogućnosti Holdinga danas su pristojne. Nova ga je vlast prije već skoro dvije godine zatekla na rubu bankrota, sada je na pozitivnoj nuli. Stabiliziran bez poskupljenja usluga. Iz proračuna Zagreba, grada s najvećim prirezom, također se dobro može zagrabiti. Što će, koliko i kada morati platiti građani, to se još ne zna. Špekulira se o povećanju cijena parkiranja, zbrinjavanja otpada, javnog prijevoza… Ali Tomaševićeva vlast morala bi znati da između izdataka za komunalije i njene popularnosti postoji čvrsta veza: svaki rast cijena smanjuje mu potporu javnosti.