Nakon što su izgubili i parlamentarne i europske izbore, očekivao bih od zastupnika opozicije da budu manje skloni populizmu i širenju neistina, a više argumentiranoj raspravi – tako je Marko Milić odgovorio na saborsku raspravu u kojoj je odluka Andreja Plenkovića o njegovom avanziranju izložena kritici.
Premijer je u Sabor poslao izmjene zakona po kojima za svog glasnogovornika formira poseban ured, promiče ga u rang državnog tajnika, povećava mu plaću, dok mu se zamjenici također ubacuju u status državnih dužnosnika. Sve to kako bi se, glasi objašnjenje, pojačale Vladine komunikacijske politike. Opozicija je zamjerila Milićev kraljevski tretman, postavila pitanje je li premijeru njegovo unapređenje zaista najurgentnija stvar u državi da se zakon mijenja po hitnom postupku, kao prvi posao u novom mandatu.
Vladin je portparol reagirao bahato i bezobrazno. Tko je uopće Marko Milić da se usudi držati lekcije saborskim zastupnicima? Da se opoziciji drzne docirati o tome kako su izgubili izbore? Vlastita ga biografija za to ne kvalificira. Momak nema ni javni autoritet ni stranačku poziciju na koju bi se mogao pozvati. Prije šest je godina postao Plenkovićev glasnogovornik, odmah po završetku fakulteta, s 24 godine, kao najmlađi u Europskoj uniji. Ne kao neko čudo od djeteta, nego kao mladac koji se po stranačkoj liniji motao briselskim kabinetima.
Osim opsluživanja premijera, ništa drugo u životu nije radio. Na nedavnim se izborima Plenkovićevom odlukom našao na HDZ-ovoj listi. Bolje da nije! Samo je izmjerio vlastiti – pokazalo se – mizeran rejting. O njegovom statusu u stranci i imidžu u javnosti jasno govori rezultat: nije dobio ni 400 preferencijalnih glasova. Mediji sada spominju podatak kako je starleta Ava Karabatić prošla mnogo bolje. Vlastiti ga izborni fijasko diskvalificira da bilo kome može popovati. Ali, svemu tome unatoč, čovjek je duboko udjenut u Plenkovićeve strukture moći. O čemu govore i transkripti razgovora HDZ-ovih dvorskih dama. Između ostaloga i o tome kako zapošljava prijatelje po državnim firmama.
Marko Milić tipičan je Plenkovićev pionir. Poletarac koji bez bilo kakvog radnog iskustva postaje faktor u upravljanju državom. Živa ilustracija premijerova katastrofalnog kadroviranja po Hrvatskoj. Izgleda da se od njega uči i aroganciji. Prema Saboru i zastupnicima glasnogovornik bi se Vlade morao odnositi s poštovanjem. Nema im pravo pametovati, još manje da bi ih smio kritički šibati. Respekt bi bio mnogo poželjniji. Primjeren njegovoj funkciji. Jer, parlamentarci imaju demokratski legitimitet. Izabrani su na izborima, svoj su mandat dobili od naroda. Dok on svoj položaj može zahvaliti odluci jednog jedinog čovjeka. Zato, nije pitanje što bi mali Plenković očekivao od zastupnika, nego što Sabor očekuje od premijera i Vlade, kojima je formalno nadređen.
Komentari