Mia Domaćina Topalušić, Ana Zebić Kostel i Mima Karaula sopranistice su i članice trija ‘One’ koje će u Petrinji nastupiti u sklopu prosinačke koncertne turneje po Hrvatskoj. Motiv za okupljanje ovog glazbenog sastava je želja da približe opernu glazbu publici u Hrvatskoj

Dobro je znano da glazba, kao i svaka umjetnost, može čovjeku pružiti zaborav od raznih problema i tmurnih sjećanja. Upravo to je ono što treba građanima Petrinje koji će na Božić, četiri dana prije prve godišnjice velikog potresa koji je pogodio Sisačko-moslavačku županiju imati priliku nakon mise prisustvovati koncertu tria „One“ koji čine sopranistice Mia Domaćina Topalušić, Ana Zebić Kostel i Mima Karaula. Taj koncert je dio njihove male prosinačke turneje tijekom koje su imale koncerte u crkvi u Zlataru, na Trgu bana Josipa Jelačića u Zagrebu povodom Adventa, u crkvi u Mariji Gorici, a niz će upotpuniti još jednim koncertom u Zagrebu, 28. 12. u Narodnom sveučilištu Dubrava.

Nakon završene Muzičke akademije u Zagrebu, smjer pjevanje, postale su članice zbora HNK u Zagrebu. One nisu samo kolegice s posla, nego i prijateljice. Puno vremena provode zajedno i dijele različite trenutke i uspomene. Kažu da dobro funkcioniraju i dojma su da se njihov dobar odnos odražava i na glazbu koju stvaraju. Sve tri su se složile da će im zasigurno biti prilično emotivno pjevati u Petrinji, da će sa strepnjom ući u taj grad jer ne znaju kakvo stanje će ih dočekati godinu dana nakon potresa. Jedva čekaju da grad oživi na bilo koji način i sretne su ako će božićni ugođaj na njihovu koncertu barem malo tomu doprinijeti.

Ana Zebić Kostel objasnila je kako je došlo do toga da su se odlučile okupiti 2019.: „Naša želja za muziciranjem i izražavanjem kroz glazbu je velika, a kao poticaj okupljanja bio je koncert kolege tenora Ive Gamulina Giannija. On je vjerovao u nas i u ideju tri soprana te nas pozvao da kao gošće debitiramo na njegovu veličanstvenom koncertu u Klovićevim dvorima. Ta naša skrivena želja koja nam se već dugo motala po glavama u tom trenu je dobila novu opipljivu dimenziju. Sve je postalo stvarnost u srpnju 2019., a suradnja se nastavila iste godine za Božić u HNK, također na Giannijevu koncertu. Potom je vrlo obećavajuće krenulo s pozivima za dalje, ali radi cijele situacije u državi i globalnog otkazivanja koncerata svima, tako smo i mi bile prisiljene pauzirati. Što se tiče naziva ‘One’, željele smo nešto kratko i simpatično. Često nas ljudi pitaju čita li se to kao hrvatska ili engleska riječ, to nas ne smeta, pomalo smo i namjerno to napravile. Ulazi u uho, efektno je i baš nas nekako opisuje. Naši najvažniji nastupi do sada definitivno su bili ta dva koncerta, ali ne bismo umanjile vrijednost ove naše prekrasne božićne turneje koja je u tijeku i u kojoj također beskrajno uživamo“, rekla je Ana Zebić Kostel.

Naglasile su da im je bitno njegovati tradicionalni stil odijevanja koji podrazumijeva svečane i raskošne koncertne haljine, frizure i nakit. Kreatorica s kojom surađuju od 2019. je mlada hrvatska kreatorica Ivana Pasinek s kojom su jako zadovoljne jer ona ima viziju, kažu, kako bi trebale izgledati na koncertima. Doduše, Ana Zebić Kostel i Mia Domaćina Topalušić sada su u drugom stanju pa im nije više toliko lako odlučiti što će obući te se u zadnje vrijeme šale da se njihov trio pretvorio u kvintet. S obzirom na to da će obje dobiti dečkiće, više nisu one nego oni.

Sve tri su majke i imaju obitelji koje im pružaju veliku podršku. Upravo zbog te podrške, uz sve obveze, mogu naći vremena za „One“. Mima Karaula o tome je rekla sljedeće:

„Naša djeca vole glazbu i odrastaju uz nju. Dio naše dječice je jučer posjetio naš koncert i zaista su uživali. Oni nam daju vjetar u leđa za karijeru, ali naša karijera je prvenstveno ljubav prema glazbi, nešto što silno želimo i u svakoj probi uživamo. To je poziv, nije to samo pjevanje, to je puno odricanja kroz život dok ne dosegnete dobar pjevački nivo i tehniku. Pjevanje je i zahtjevan fizički posao jer radi puno mišića u tijelu, ali kad to savladate samo plovite na tim valovima ljubavi prema glazbi i ništa nije teško, to je prekrasan kreativan posao. Motiv za ovaj sastav nam je između ostalog i želja da približimo opernu glazbu publici. Imamo jako dobre povratne informacije do sada, ljudi odlaze zadovoljni i ispunjeni s naših koncerata, a tako znamo da uspješno izvršavamo svoju misiju.“

‘Zadatak nam je promicanje hrvatske glazbe jer to smatramo važnim za hrvatsku kulturu. Bile bismo počašćene kada bi neki naš skladatelj izabrao baš nas da nam napiše skladbu’

Postavili smo im pitanje bave li se sve tri pjevanjem već od djetinjstva.

Mima Karaula je kao dijete bila članica zbora Zvjezdice koji vodi Zdravko Šljivac te je nastupala na svim važnijim dječjim festivalima i već je tada na nekoj razini znala da će to postati njezin poziv. Ana Zebić Kostel susrela se kao mala s pjevanjem u crkvi Gospe od Ružarija u Kaštel Starom gdje je bila članica zbora. Časna sestra Ivna Bošnjak te maestro Vladan Vuletin zaslužni su za poticanje solo nastupa, a časna Ivna, inače obrazovana orguljašica, pripremila ju je za upis u glazbenu školu. Nije kao dijete gledala operne izvedbe s obzirom na to da nije iz obitelji koja to prakticira, ali je operu, ističe, s vremenom zavoljela.

Što se tiče Mie Domaćina Topalušić, iako je rođena u Splitu, od svoje 6. godine do polaska na Muzičku akademije živjela je na otoku Šolti. Od malena se bavi pjevanjem, a na svom prvom javnom nastupu na dječjem festivalu imala je sa samo četiri i pol godine. Uz pjevanje u šoltanskoj ženskoj klapi i zborovima, sreća je bila i u tome što je baš na svom otoku imala profesoricu pjevanja Mariju Brunsko koja ju je od malena počela učiti tehniku pjevanja. Svakodnevna putovanja brodom u Split da bi završila osnovnu, a potom i srednju glazbenu školu, ali i gimnaziju, nisu bila laka. No uz veliku podršku obitelji, kaže Mia Domaćina Topalušić, u kojoj su svi sluhisti i amaterski se bave plesom, pjevanjem i sviraju razne instrumente, prebrodila je putovanja morem, a urođeni talent i vrijedan rad okrunjen je diplomom magistre pjevanja.

Mima Karaula istaknula je da puno ljudi danas pjeva, da je konkurencija velika, da profesionalnih pjevača ima više nego prije, a radnih mjesta je malo. Ona smatra da se opera najviše uči na sceni i da se najviše znanja dobiva tijekom igranja predstave.

„Posebno je iskustvo kada stanete na scenu u tim raskošnim kostimima, onako jako našminkani. To je posebna čarolija. Mi koji se bavimo ovim poslom smo na sceni ogoljeni, dopuštamo emocijama da izađu kroz naše pjevanje i glumu. Ako to radite na pravi način, čak će i ljudi koji vas slušaju na stranom jeziku shvatiti na nekoj razini o čemu pjevate jer do njih dopiru vaše emocije. Inače, smatram da se u operi može trajati do mirovine ako se konstantno radi na sebi. To je nešto što se mora, nekakva naša osobna higijena, jako je važno imati pedagoga ili vanjsko uho koje vas može vratiti na dobar put ako odete u krivom smjeru. Nas tri puno radimo na sebi s različitim pedagozima i na različitim seminarima, konstantno učimo, svako životno doba, pogotovo kod žena, nose svoje i porodi i hormoni tu imaju ulogu. Glas se mijenja periodično, u našim godinama bi trebao biti na vrhuncu, boja glasa koja je najljepša, najtoplija i najplemenitija.“

Što još utječe na glas i koliko je pjevanje fizički naporno?

„Mi kao soprani moramo imati istančane visine, tako da ako nas to pitate, pušenje cigareta nikako ne dolazi u obzir. Količina sna nam također utječe na glas jer za kvalitetnu izvedbu moramo biti odmorni, ali i siti. Fizička aktivnost bi isto bila poželjna jer o kondiciji nam ovisi i količina daha, a samim time i mogućnost izdržavanja koncerta ili predstave. Poznato je da se pjevanjem troše kalorije, tako da se na predstavi izgubi puno kalorija pa smo poslije gladni. U pjevanju radi cijelo tijelo, ne samo naše male glasnice koje se jako trudimo čuvati. Kao dio rada na sebi su i brojne audicije na koje se prijavljujemo, naravno za uloge za koje mislimo da su adekvatne za naš fah. Ako i neku audiciju ne prođeš, nije smak svijeta, barem znaš da si pokušao. S godinama stekneš iskustvo i shvatiš da je operni svijet surov. Navikneš se da su sve situacije moguće i ništa te više ne može iznenaditi“, rekla je Mia Domaćina Topalušić.

Iako su sve tri soprani, imaju različit tip soprana, njihovi glasovi se razlikuje po boji i karakteru, a spojile su se između ostalog zato što te različitosti tvore skladnu cjelinu. Kažu da pozitivna trema i adrenalin pri nastupu nikada ne prestaju, da su svaki put uzbuđene i pitaju se kakav će biti nastup. Nerijetko se dogodi neki „kiks“ i tekst se malo zaboravi, ali naše sugovornice su, kažu, toliko diskretne da se to uglavnom i ne primijeti. Osim toga, ako je jedna od njih i „kiksala“, druga će svoj dio odraditi na profesionalan način da se to minimalno čuje. Tijekom nastupa, u triju „One“ kao i u kazalištu, stalno imaju kontakt očima koji im pomaže da osjete i „pročitaju“ jedna drugu.

‘Konkurencija je velika, pogotovo među sopranima jer nas je puno, a broj kazališta, opernih izvedbi i uloga je ograničen’, kaže sopranistica Ana Zebić Kostel

Ana Zebić Kostel odgovorila je na pitanja vlada li konkurencija među sopranima i postoji li trend važnosti izgleda i u operi.

„Konkurencija je velika, pogotovo među sopranima jer nas je puno, a broj kazališta, opernih izvedbi i uloga je ograničen. Trend važnosti izgleda apsolutno postoji s obzirom na današnje modernije režije koje su nerijetko izuzetno brze i okretne. Kada odlučite biti operni umjetnik, morate biti spremni na razne izazove. Ima uspona i padova, ali definitivno je više onih trenutaka u kojima shvaćaš da zapravo živiš svoj profesionalni san.“

Otkrile su nam i svoje planove.

„Planova i želja uvijek ima, a i poziva, ali za sada smo koncentrirane na ovu čaroliju Božića i dogovorene koncerte kojima uveličavamo advente naših domaćina. Dok ne bude posve sigurno, neka planovi ostanu mala tajna. Vjerujte, naša publika će biti na vrijeme obaviještena o svakom nastupu. Također bismo htjele naglasiti da na ovoj turneji uspješno surađujemo s pijanistom Mariom Čoporom te na koncertu u Dubravi s Ninom Cossetto. Posebno smo ponosne na našu Miu koja za nas uvijek pripremi zanimljive aranžmane pjesama. Izuzetno nam je drago da su većinom aranžmani naših ruku djela, jer pokušavamo njegovati svoj izričaj i time dati našem muziciranju svoj potpis. Zadatak nam je da ćemo pokušati promicati hrvatsku glazbu na svojim koncertima jer to smatramo važnim za hrvatsku kulturu i bile bismo počašćene kada bi netko od naših skladatelja izabrao baš nas da nam napiše skladbu“, zaključile su tri sopranistice.