Otvara ga 11. rujna u ZKM-u Marina Otero, jedna od najznačajnijih autorica argentinskog i španjolskog teatra, redateljica, autorica dramskih tekstova, koreografkinja, koja je još na početku karijere odlučila da će se cijeli život baviti svojim autofikcionalnim projektom u okviru kojega je već ostvarila četiri predstave.

„Između njih odabrali smo predstavu ‘Fuck me’ koja je i feministički manifest, a kojim umjesto vlastitog tijela na pozornicu dovodi plesače i stavlja ih u poziciju da rekonstruiraju njen život”, rekao je Buljan na konferenciji za novinare.

U Zagreb dolazi i ovdašnjoj publici dobro poznati švicarski redatelj Milo Rao, čije se novo djelo „Medejina djeca”, na programu 28. rujna u CK Travno, nadovezuje na prethodno „Pet lakih komada”, jer i u njoj nastupaju djeca.

„Sada rekonstruiraju Euripidovu tragediju, postavljajući pitanja koja su nam važna, pogotovo kada dolaze od djece u predtinejdžerskom razdoblju, o odnosu s roditeljima i vanjskim svijetom, ali uz dokumentarni element iz suvremene belgijske povijesti”, ustvrdio je Buljan.

U okviru sve prisutnijeg ‘ženskog vala’ u Gavelli će 1. listopada igrati predstava „Solo” Nine Rajić Kranjac za koju kaže da je „jedna od najblistavijih pojava u regionalnom kazalištu”. “U ovoj predstavi ispituje svoj život, dvostruku etničku pripadnost i kulturološku širinu, razloge za svoj ulazak u kazalište i koliko je danas uopće moguće raditi ono što se zove novi teatar”, dodao je.

Festival dovodi i veliko ime nizozemskog kazališta, Johana Simonsa s predstavom „Macbeth”, u ZKM-u 4. listopada, kojom sažima trendove u njemačkom teatru posljednjih desetljeća, gdje se počelo ponovno govoriti o ‘dramskoj drami’, povratku dramskom tekstu.

„To najkrvoločnije Shakespearovo djelo pretvorio je u komediju suvremenog doba sa svime što se događa na političkoj sceni u svijetu, među kojima je i nedavni atentat u SAD-u”, napomenuo je Buljan. U predstavi glumi i njemačka glumica hrvatskog porijekla Marina Galić, kojoj će to biti prvi nastup u Hrvatskoj.

Dubravka Vrgoč rekla je da je Festival osnovan 2003. iz potrebe da se, nakon ratnih devedesetih, kada su kazališni i kulturni krugovi u ovom dijelu Europe bili izolirani, gledateljima i kazališnim umjetnicima pokaže što se u tih deset godina događalo u svijetu i ponudi prilika da se i sami pozicioniraju kulturnoj kazališnoj mapi Europe i svijeta.

„Doveli smo u Zagreb sva velika imena europskog i svjetskog teatra, šezdesetak autora i kazališnih kuća, sa željom da predstavimo majstore i one koji dolaze, od Petera Brooka, Eimuntasa Nekrošiusa, Pjotra Fomenka do Roberta Lepagea, Thomasa Ostermeiera, Ivoa van Hovea, Katie Mitchell“, podsjetila je.

Vrgoč je ustvrdila kako su izdržali mnoge izazove u ove 22 godine, a nakon što su otišli iz HNK, gdje je festival bio programska cjelina sudbina im je posala neizvjesna. “Svi regionalni centri imaju ovakve festivale, a njegovim gubitkom izgubili bi pripadnost Europi u tom kontekstu”, istaknula je.

Po njezinim riječima, u ovogodišnjem izdanju željeli su, u financijski ograničenim okolnostima, ipak donijeti atraktivne, estetski, stilski, izvođački različite predstave te dati uvid u neke od bitnih odrednica koje se mogu vidjeti na europskim i svjetskim scenama.