Odlukom DSV-a od 21. siječnja 2022., sucu Željku Rogiću je izrečena stegovna kazna razrješenje od dužnosti. Na tu odluku sudac ima pravo žalbe Ustavnom sudu Republike Hrvatske. Na istoj sjednici DSV je sucu Rogiću produljio privremeno udaljenje od obavljanja sudačke dužnosti za daljnja tri mjeseca, računajući od 4. veljače 2022.

Upravo na isti način kako su ga prije deset godina imenovali, jednoglasno, s jedanaest glasova za, za novog predsjednika Općinskog suda u Zadru, tako su ga sada razriješili sudačke dužnosti. Jednoglasna dekapitacija. Nakon 30 godina u pravosuđu, sudac Rogić, po ocjenama Ministarstva pravosuđa i Vrhovnog suda, tri godine zaredom najbolji predsjednik suda u Hrvatskoj, izbačen je na ulicu, piše Zadarski.hr.

“Neuredno obnašanje dužnosti”

Ovu odluku DSV je donio, kako kažu, zbog “neurednog obnašanja sudačke dužnosti, nepostupanja po odluci donesenoj u postupku za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, te nanošenja štete ugledu suda ili sudačke dužnosti”.

Još u siječnju prošle godine DSV mu je odrezao i trećinu plaće tijekom četiri mjeseca zbog neodržavanja suđenja u razumnom roku, a konačno rješenje, Rogiću dolazi sada, tri mjeseca nakon što je privremeno udaljen s Parničnog odjela Općinskog suda u Zadru, također zbog neurednog obnašanja sudačke dužnosti.

Hajka na suca Rogića, kako je pisao Nacional, započela je nakon što je upozorio kako su se zapošljavale supruge, sinovi i kćeri moćnih zadarskih sudaca te tražio da pokažu porijeklo imovine. Željko Rogić postao je meta kolega koji ga tuže za klevetu, ali i šefice zadarskog suda koja mu šalje opomene jer se – odazvao ročištu. Početkom 2018. godine ga je prozvala, naime jer se nije pojavio na radnom mjestu već je sudjelovao u akciji Udruge za podršku žrtvama hrvatskog pravosuđa ispred suda u Šibeniku, što je vidjela na društvenim mrežama i u medijima. Rogić je tog dana, naime, izostao je s posla jer se morao odazvati pozivu Općinskog suda u Šibeniku gdje mu se sudi zato što je neke svoje kolege suce prozvao zbog nepotizma pa ga je sutkinja Ivana Klišmanić zbog toga tužila radi uvrede i klevete. Šefica zadarskog suda Ana Mišlov je ujedno i kolegica s Ivanom Klišmanić koja je njezina zamjenica, pa je i od nje svakako mogla doznati gdje se nalazi sudac Rogić i zbog čega je navedenog dana izostao s posla, no ipak je Rogiću odlučila uručiti opomenu.

Licemjerni obračun Vrhovnog suda s uspješnim šefom Općinskog suda u Zadru

Prozvao zadarske suce u medijima

Istupio je u medijima i imenom i prezimenom prozvao nekoliko zadarskih sudaca optužujući ih za nepotizam, interesnu spregu, veze s kriminalom, šurovanje s politikom i neradništvo. Suci su uzvratili teškom paljbom i podnijeli protiv njega pet tužbi: četiri kaznene za klevetu i jednu parnicu za naknadu štete. Traže od Rogića novac zbog narušenog ugleda i duševnih boli.

Pravosudni izvori još su 2018. za Nacional potvrdili da je Željko Rogić zbog svojih rezultata rada dok se nalazio na čelu zadarskog općinskog suda, prema službenim statistikama bio najefikasniji i najuspješniji predsjednik jednog općinskog suda u Hrvatskoj. Međutim, proteklih je godina privukao više pozornosti javnosti zbog svojih nespretnih, neoprezno odmjerenih, ali suštinski vjerojatno prilično točnih medijskih istupa u kojima je zadarski pravosudni sustav prozvao leglom nepotizma i interesne premreženosti i u kojima je otvoreno svoje kolege suce pozvao da se izjasne o porijeklu svoje imovine, zbog čega je nekoliko sudaca protiv njega podiglo sudske tužbe. O borbi bivšeg predsjednika zadarskog općinskog suda Željka Rogića s negativnostima u zadarskom pravosudnom i sudskom miljeu, u čemu je rijetko nailazio na razumijevanje Državnog sudbenog vijeća, nadležnih sudačkih vijeća, Vrhovnog suda, pa i vlastitih kolega, Nacional je već pisao u rujnu 2015.

Prema tvrdnjama upućenih pravosudnih izvora, za obračun s Rogićem zainteresirana je jedna manja dobro umrežena skupina zadarskih sudaca koji su se osjetili povrijeđenim jer su posljednjih nekoliko godina morali početi raditi znatno više nego ranije.

Od najboljeg suca do najgoreg

Rogić je postao predsjednik Općinskog suda u Zadru 2. srpnja 2012. Njegov izbor na tu funkciju bio je u pravosudnim krugovima ocijenjen kao prvorazredno iznenađenje, jer nije imao podršku utjecajnih lokalnih sudačkih lobija. Upućeni pravosudni izvori tvrde da su Rogićev izbor na tu funkciju ponajviše podržali tadašnji članovi Državnog sudbenog vijeća Ranko Marijan i Marin Mrčela, ali je na koncu izabran jednoglasnom odlukom DSV-a. Od Rogića se prvenstveno očekivalo da pokuša popraviti katastrofalno stanje u zadarskom općinskom sudu, odnosno da smanji broj zaostalih neriješenih starih predmeta. Na početku svog mandata Rogića je u zadarskom općinskom sudu dočekalo oko 23 tisuće neriješenih predmeta. Odmah nakon dolaska na novu funkciju, Rogić je smijenio sve dotadašnje šefove unutarnjih sudskih odjela i na ta mjesta postavio nove ljude.

Zahtijevao je da se predmeti počnu brže rješavati, ali je odmah naišao na otpor sudačkih kolega kojima se nije svidjelo to što im se počelo nametati da moraju raditi brže i učinkovitije te da moraju ostvariti puno kvalitetniju interakciju sa strankama, osobito u situacijama kada su se one interesirale zašto se s nekim predmetima godinama odugovlači u rješavanju. Upućeni pravosudni izvori tvrde da je Rogić primio velik broj stranaka i ažurno odgovarao na njihove upite. Uveo je praksu da pred strankama kontaktira suce zadužene za predmet. Pred strankama bi tražio od sudaca odgovor zašto se godinama ili mjesecima ne zakazuju ročišta u pojedinim slučajevima. To je izuzetno iritiralo brojne suce koji su smatrali da o tomu ni strankama, ali ni predsjedniku suda ne bi trebali polagati račune.

Zbog toga su suci sa zadarskog općinskog suda protiv Rogića počeli pisati pritužbe i peticije i slali su ih na razne mjerodavne adrese: sudačkom vijeću zadarskog županijskog suda, Udruzi hrvatskih sudaca i Državnom sudbenom vijeću. Rogićevi problemi službeno su započeli nakon što ga je sutkinja Sonja Miljak prijavila sudačkom vijeću Županijskog suda u Zadru. To vijeće sastavljeno je od 9 sudaca zadarskog županijskog suda i 6 sudaca zadarskog općinskog suda. Sonja Miljak u travnju 2014. protiv Rogića napisala je pritužbu da je prekršio sudački kodeks jer je od nje tražio da se izjasni zašto kasni s rješenjem jednog od starijih predmeta koji joj je dodijeljen. Smatrala je da mu ona na to pitanje ne mora odgovoriti i da joj se on u rad ne bi trebao miješati.

Prvi zviždač u hrvatskom pravosuđu?

Početkom rujna 2014. Boris Babić i Ivana Klišmanić, čelni ljudi sudačkog vijeća zadarskog županijskog suda, sazvali su sjednicu vijeća i donijeli odluku da je Rogić prekršio kodeks sudačke etike

Ubrzo su mu počeli davati najgore radne uvjete i dodijelili u rad predmete drugih sudaca koji godinama nisu rješavani. Dok je imao snage i volje, Rogić ih je rješavao. Ne samo svoje, redovne, nego i te tuđe, teške i po tisuću stranica. A čim bi ih riješio, na stol su opet dolazili novi, i novi… U međuvremenu su pokrenute tužbe napredovale. U prvom stupnju izgubio je gotovo sve sporove, pravomoćnost je bila čista formalnost, bio je to put bez povratka. S kaznenim tužbama za vratom i odštetnim zahtjevima teškima stotine tisuća kuna, u kafkijanskim radnim uvjetima, zadužen za rješavanje najgorih tuđih spisa, bez mogućnosti napredovanja, sa smanjenim primanja…

Dragovoljno je stao pred sudački vod i čekao tko će prvi povući obarač. Koštali su ga tuđi predmeti koje nije na vrijeme završavao. S tim ”novim” predmetima preuzimao je i njihove rokove, ali kako u nekoliko mjeseci, pored svojih redovnih spisa, nadoknaditi ono što drugi godinama nisu činili? Njegovi pretpostavljeni o tome nisu razbijali glavu. Bila je to savršena klopka. Prvo su mu pucali u leđa, a onda i u glavu. Za svaku sigurnost, piše Zadarski.hr.

Svima onima koje je Rogić prozivao ništa se u međuvremenu nije dogodilo. Iskoristili su sustav za svoju zaštitu, a sustav se tome nije opirao. Nikome dlaka s glave nije pala. Samo je Rogić izgubio sve. Nakon ovakve odluke, možemo se samo upitati je li Rogić bio prvi (i jedini) zviždač u hrvatskom pravosuđu?