Kristian Strukić, autor knjige ‘Projekt Zagrebački kvartovi Muzeja grada Zagreba 2009. – 2021.’, govori o postavu izložbe koja je nastala i posudbom građe iz dvjestotinjak privatnih albuma Zagrepčana

Knjiga ‘’Projekt Zagrebački kvartovi Muzeja grada Zagreba 2009. – 2021.’’ autora Kristiana Strukića, nedavno je predstavljena u tom muzeju. Strukić istražuje zagrebačke kvartove od 2009., a već je bilo nekoliko događanja – izložbi, predavanja, radijskih emisija – vezanih uz pojedine kvartove. Dosad su posebno obrađeni Trnsko, Dubrava, Maksimir, Trnje i Trešnjevka, a cilj je postavljen na početku projekta, kaže Strukić, a to je povezivanje sa širom društvenom zajednicom:

„Cilj je postao i glavni rezultat ovoga projekta. Dogodila se suradnja odnosno posudbe građe iz dvjestotinjak privatnih albuma. Snimljena su sjećanja oko sto stanovnika Zagreba, s više od 50 sati snimljenog sadržaja. Pored toga, putem studijskih izložbi prikazane su fotografije i predmeti objedinjeni iz 70-ak raznih udruga, institucija i tvrtki, naravno uz materijal iz fundusa Muzeja grada Zagreba. Kroz fotodokumentiranje kvartova snimljeno je 50-ak naselja u Zagrebu. Istraživali smo i dnevni tisak vremena kojim smo se bavili i to je postalo sastavni dio naših izložbi. Naravno, koristili smo i svu dostupnu literaturu i arhive. Cilj nam je bio i u knjizi pokazati tu višeslojnost projekta, u kojem smo se bavili i raznim disciplinama, pa su tu i priče o izgradnji grada, njegovoj industriji, arhitekturi, modernizaciji, društvenom životu i svakodnevici. Željeli smo dati sadržajan pregled kvartova kojima smo se bavili, i u tome su sudjelovali brojni kolege i suradnici iz muzeja, ali i raznih drugih institucija i udruga, kao autori određenih dionica i tekstova u publikacijama. Kreirano je više stotina tema i to putem presnimaka fotografija, nacrta, plakata, novinskih članaka, ali i brojnih predmeta, maketa, knjiga i časopisa te audio i videozapisa.“

Autor knjige ističe da su htjeli na jednome mjestu barem objediniti barem osnovne stvari i u sažetom obliku pokazati sve te slojeve koji su činili ovaj projekt. Urednica knjige je Milena Bušić, a dizajner Igor Kuduz. U projekt su bili uključeni i mnogi koji su sudjelovali u tim knjigama kao autori tekstova, a projektom nisu zahvatili cijeli Zagreb, ali su kroz te materijale pokazali način na koji se nekada živjelo u našem gradu, u pojedinim kvartovima. Kroz radijsku emisiju ‘’Kvartovske priče’’, središnji dio Projekta, emitiran na Radio Sljemenu kroz četiri sezone svoja su sjećanja o tome kako se nekada živjelo u Zagrebu govorili su svjedoci tih vremena. Projekt je ovom knjigom završen, ali svakako će se Muzej i dalje baviti raznim zagrebačkim, zanimljivim temama, a možda ponekad opet u nekom obliku i iz kvartovske perspektive.

Da je za Zagreb iznimno važno da ima publikacije, izložbe, događanja, vezana uz svoje kvartove, da ih se promiče i kroz takva događanja aktivira zajednica, potvrđuje i činjenica da je na sva događanja u sklopu projekta bio sjajan odaziv lokalnih stanovnika. Vrlo su zainteresirani ne samo za povijest svog kvarta, već su i aktivno sudjelovali u stvaranju tih događanja, jer su za potrebe izložbi donosili neke svoje uspomene. Kristian Strukić kaže:

„Izložbe o zagrebačkim kvartovima bile su vrlo popularne te su poticale lokalni ponos stanovnika tematiziranih kvartova. Stoga je najčešće pitanje tijekom trajanja projekta bilo: A kada će biti predstavljen moj kvart?. S druge strane, treba naglasiti da je studijski pristup zahtijevao određeno vrijeme za prikupljanje, odabir građe i istraživanje pojedinoga kvarta, kao i za izradu scenarija, likovno oblikovanje i postave izložbi. Zatim je slijedio i posao oko publikacija, kao i edukativne i promotivne aktivnosti. Mogu reći da istražujući i predstavljajući na razne načine kvartove koje čine Zagreb bolje upoznajemo grad u kojemu živimo. Isto tako, na taj način možemo istraživati i predstavljati razne dijelove grada, te povezati Muzej sa stanovnicima iz tih dijelova grada.“

Strukić je pojasnio i u kojoj mjeri se promijenio odnos Zagrepčana prema kvartu u smislu pripadnosti. Čini se, a možda je to i razumljivo u moderno doba, da se danas ljudi više ne vežu toliko za kvart. Prije su možda bili više osuđeni na te lokacije jer se nisu toliko kretali. Strukić kaže da bi za odgovor na to pitanje trebalo zasebno istraživanje:

„Pitanje je: koliko su ljudi i danas vezani za mjesto gdje žive i rade, a koliko posjećuju druge dijelove grada? Primjerice, vi kao novinarka vjerojatno dosta putujete po raznim dijelovima grada, ali svatko se može zapitati u koliko je, u zadnje vrijeme, kvartova bio izvan svog posla ili mjesta stanovanja. Inače, svaki od kvartova koje smo prošli bio je zanimljiv na svoj način.“