Hrvatski premijer i predsjednik HDZ-a Andrej Plenković u prisutnosti se više svjedoka, svojih najpovjerljivijih suradnika, tijekom krajnje osjetljivog političkog sastanka u izuzetno napetom ozračju usporedio s Michaelom Corleonem, vođom mafijaške obitelji Corleone iz slavne filmske trilogije „Kum”. Štoviše, Plenković je, neposredno prije nego što je to učinio, s mafijaškim likovima iz spomenute filmske trilogije usporedio i tadašnjeg ministra obrane Damira Krstičevića i tadašnjeg predsjednika saborskog kluba zastupnika HDZ-a Branka Bačića.

Plenković je to učinio uoči donošenja odluke o kojoj je ovisila njegova politička budućnost, odnosno u trenutku kada su se u Hrvatskoj prelamale dramatične političke okolnosti koje su prijetile raspisivanjem izvanrednih parlamentarnih izbora, ako HDZ ne uspije uspostaviti političku suradnju s HNS-om.

Tu šokantnu i gotovo nevjerojatnu informaciju, da se Andrej Plenković na čelu Vlade uspoređuje s vođom mafijaške obitelji, kultnim likom koga je na filmskom platnu utjelovio slavni glumac Al Pacino, Nacional je doznao tijekom proteklog tjedna od izvora koji je s HDZ-om povezan do te mjere da mu se jedan od neposrednih svjedoka te situacije u nevjerici povjerio i otkrio detalje tog sastanka.

Taj izvor tvrdi da je to Plenković učinio na samom koncu travnja 2017. , na početku svog prvog mandata na čelu Vlade, neposredno nakon što je na sjednici Vlade donio odluku o razrješenju tri Mostova ministra koji su glasali protiv tadašnjeg ministra financija Zdravka Marića.

Tom sastanku su, prema navodima istog izvora, među ostalima osim Plenkovića sudjelovali predsjednik Sabora Gordan Jandroković, tadašnji predsjednik saborskog kluba zastupnika HDZ-a Branko Bačić, tadašnji ministar obrane Damir Krstičević te Mario Kapulica, predsjednik Zajednice utemeljitelja HDZ-a i od početka 2017. savjetnik premijera Plenkovića.

Plenković je s mafijaškim likovima iz filmske trilogije ‘Kum’ usporedio i tadašnjeg ministra obrane Damira Krstičevića i tadašnjeg predsjednika saborskog kluba zastupnika HDZ-a Branka Bačića

Plenković je na sastanku htio čuti što o mogućnosti suradnje s HNS-om misli najuži krug njegovih političkih suradnika. Zamoljen da kaže što o tome misli, Damir Krstičević reagirao je izuzetno burno. Njemu je politička suradnja HDZ-a i HNS-a bila teško prihvatljiva. Povišenim tonom upozoravao je na brojne negativne političke implikacije takve suradnje. Takva njegova reakcija nije bila neočekivana jer je Krstičević u više navrata i u javnim istupima reagirao impulzivno i emotivno, nudio je naprasno u raznim okolnostima i svoju ostavku, te je općenito izazivao pozornost svojim temperamentnim karakterom.

Za razliku od njega Branko Bačić je o mogućnosti suradnje HDZ-a i HNS-a govorio smirenim tonom, gotovo ispod glasa. On je iznio stav da takvu odluku treba pomno analizirati te da treba provjeriti kako bi na to reagirale stranačke podružnice na terenu. Bačić je zagovarao suzdržanost i oprez prije donošenja takve odluke, koja se sve do njenog izglasavanja u Saboru činila teško vjerojatnom, dijelom i jer je Ivan Vrdoljak više puta decidirano javno tvrdio da mu ne pada na pamet surađivati s HDZ-om.

Nacionalov izvor blizak vrhu HDZ-a tvrdi da je u jednom trenutku Andrej Plenković neočekivano prekinuo tijek sastanka i održao znakovit monolog u kojem je vodstvo stranke i sebe samoga usporedio s vrhom mafijaške obitelji Corleone.

Damiru Krstičeviću rekao je da je on kao Sonny, da bi on sve prvo potukao, a potom išao pregovarati s onima koji bi ostali živi i neozlijeđeni. Branka Bačića potom je usporedio s Tomom Hagenom te rekao kako polagani i neodlučni pristup odlučivanju u njihovoj tadašnjoj situaciji nije prihvatljiv.

Prema navodima istog izvora, Andrej Plenković potom je kratko zastao. Zatim je prekrižio ruke, stavio ih iza glave, malo se zabacio unatrag i naslonio, te na koncu izjavio:

„Jedini Michael ovdje sam ja.”

Tu krajnje neočekivanu usporedbu Plenković je izgovorio svega nekoliko dana nakon što je dužnosti razriješio ministra unutarnjih poslova Vlahu Orepića, ministra pravosuđa Antu Šprlju te ministra zaštite okoliša i energije Slavena Dobrovića.

Vlada je na toj sjednici odlučivala o prijedlogu oporbe za izglasavanje nepovjerenja ministru financija Zdravku Mariću, a premijer Plenković je pozvao sve ministre da se izjasne protiv izglasavanja nepovjerenja Mariću. No ministri Dobrović, Orepić i Šprlje glasali su protiv Marića. Tada je Plenković izjavio: „Molim tajnicu da pripremi odluku o razrješenju tri Mostova ministra.”

Zvonimir Barisin/PIXSELL

Zdravko Marić tada je, između ostalog, bio u središtu pozornosti zbog krize u Agrokoru i sukoba interesa, budući da je dulje bio u vrhu tog koncerna čija je nelikvidnost prijetila sistemskom urušavanju hrvatskog gospodarstva, a kasnije kao ministar bio je u poziciji suodlučivati o dodatnom zaduživanju Agrokora. Oporba je zbog toga prizivala njegovu ostavku, a u političkom smislu situacija je kulminirala nakon što su Mostovi ministri u Vladi Mariću uskratili povjerenje. Plenković je tim potezom zapravo izbacio Most iz Vlade i proizveo ozbiljnu političku krizu jer je trebao novog koalicijskog partnera koji bi mu omogućio kakvu-takvu saborsku većinu.

U okolnostima potpune političke neizvjesnosti počelo se diskutirati o mogućnosti da HNS promijeni svoju političku poziciju i iz opozicije postane dio vladajuće koalicije. Taj scenarij bio je krajnje neizvjestan, naročito jer je prijetio ozbiljnim previranjima, pa i rascjepom unutar HNS-a. Međutim, niti unutar HDZ-a oko te suradnje nije bilo političkog konsenzusa, iako je početkom lipnja 2017. izvor blizak Plenkoviću za Nacional o toj suradnji, koja se u to vrijeme tek trebala formirati, izjavio sljedeće:

„Stvar je u njihovim rukama. Mi smo načelni dogovor postigli, a sada je pitanje tehnike i političke vještine Ivana Vrdoljaka hoće li ga uspjeti realizirati unutar svoje stranke. Strpljivi smo i spremni čekati da se to dogodi. Ništa se po pitanju spremnosti HDZ-a na tu suradnju nije promijenilo. Pa vidite koliko je u Zagrebu vruće. Komu bi se po ovakvom vremenu išlo na izbore? Dakle, ili ćemo formirati koaliciju s HNS-om, o čemu će se diskutirati na predsjedništvu stranke, ili će se ići na prijevremene parlamentarne izbore. Kako god bilo, u HDZ-u nervoze nema.”

Spomenuti načelni dogovor u HDZ-u su postigli nakon više intrigantnih sastanaka užeg vodstva stranke, na kojima se diskutiralo o političkim implikacijama koje bi za HDZ dugoročno mogla proizvesti suradnja s HNS-om. Bilo je to još uvijek i vrijeme kada je Plenković tek učvršćivao svoj položaj unutar HDZ-a i kada ga je desno krilo stranke iznutra žestoko kritiziralo zbog njegovih nastojanja da stranku usmjeri prema poziciji umjerenog desnog centra. U takvoj klimi desnom krilu stranke bilo je teško probavljivo definirati novu tanku saborsku većinu sa strankom s lijevog političkog spektra, gdje se tada HNS nalazio.

To je ukratko bila prevladavajuća politička klima u državi u danima kada se, prema navodima Nacionalova izvora bliskog vrhu HDZ-a, u Banskim dvorima sastalo uže predsjedništvo stranke da bi diskutiralo o mogućnosti političke suradnje s HNS-om, tijekom koga je Plenković sebe i najpovjerljivije suradnike usporedio s fikcijskom mafijaškom obitelji Corleone.

Krstičeviću je Plenković rekao da je on kao Sonny, da bi on sve prvo potukao, a potom išao pregovarati s onima koji bi ostali živi. Branka Bačića potom je usporedio s consigliereom Tomom Hagenom

Michael Corleone, Santino Sonny Corleone i Tom Hagen fikcijski su likovi iz epske kriminalističke filmske trilogije „Kum”. Režirao ju je Francis Ford Coppola, koji je bio i scenarist zajedno s Mariom Puzom, autorom istoimenog romana. Radnja filma opisuje zbivanja unutar mafijaške obitelji Corleone pod patrijarhom Vitom Corleoneom u razdoblju između 1945. i 1955., a koga je u filmu utjelovio glumac Marlon Brando.

Film je zapravo fokusiran na transformaciju njegova najmlađeg sina Michaela Corleonea, čiju je ulogu u filmu odigrao glumac Al Pacino, od neodlučnog obiteljskog autsajdera do bezobzirno okrutnog mafijaškog bossa.

„Kum” je premijerno prikazan 14. ožujka 1972., te je godine ostvario je najveći filmski prihod i godinama ostao na vrhu popisa najprofitabilnijih filmova. „Kum” se smatra jednim od najboljih i najutjecajnijih filmova ikada snimljenih, značajno je utjecao na karijere većine glumaca i redateljske ekipe koja je na njemu radila te se smatra ishodištem gangsterskog filmskog žanra. Tijekom 1990. Kongresna biblioteka u Washingtonu odabrala ga je za očuvanje unutar Nacionalnog filmskog registra. Tom prilikom Američki filmski institut film je opisao kulturno, historijski i estetski značajnim i nakon „Građanina Kanea” rangirao kao drugi najznačajniji američki film svih vremena.

Prema navodima izvora bliskog HDZ-u, Andrej Plenković je svog tadašnjeg ministra obrane usporedio s najstarijim sinom Vita Corleonea. Santina Sonnyja Corleonea u filmu je glumio James Caan. Za razliku od svog mirnog i nijansiranog oca, Sonny je temperamentan i sklon nasilju.

U filmu je precizno opisan njegov uspon u mafijaškoj hijerarhiji obitelji Corleone. Koncem drugog svjetskog rata on se već uspeo do mafijaškog underbossa, poznatog po tomu što je bio nemilosrdni ubojica vrlo nepredvidivog karaktera, ali ne bez suosjećajne strane. Ona je u filmu opisana kroz to što je u dobi od 11 godina kući doveo Toma Hagena, tada dječaka beskućnika, te zatražio da stanuje s njihovom obitelji. Hagenovu ulogu u filmu je odigrao glumac Robert Duvall.

Vito Corleone ga je potom neslužbeno usvojio, a Tom Hagen se također uspeo u obiteljskoj mafijaškoj hijerarhiji sve do razine consiglierea – jednog od ključnih savjetnika mafijaškog bossa. Hagen je završio pravni fakultet, pa je zastupao interese obitelji Corleone u raznim poslovnim situacijama. Isprva zbog svog netalijanskog podrijetla nije službeno postao član mafijaške obitelji, ali to se promijenilo nakon smrti ranijeg consiglierea Genca Abbandanda. Artikuliran i uglađen, filmski lik s kojim je Plenković usporedio Branka Bačića, slovio je za glas razuma u toj mafijaškoj obitelji. Unutar mafijaške obitelji najbliži je Tom Hagen bio upravo Michaelu Corleoneu, iako ga je ovaj uslijed rasplamsanog rata među mafijaškim obiteljima degradirao s pozicije consiglierea. Iako ga je to povrijedilo, prihvatio je njegovu odluku i nastavio raditi kao pravni zastupnik mafijaške obitelji.

FOTO: Robert Anic/PIXSELL

Michael Corleone, fikcijski mafijaški boss s kojim se usporedio hrvatski premijer Andrej Plenković, jedan je od najpoznatijih negativaca u povijesti filma, često opisivan kao tragični heroj jer je u filmu njegov lik isprva imao najbolje namjere, ali je bio prisiljen činiti loše stvari zbog raznih nepredvidivih okolnosti.

Michael Corleone vjerojatno je jedan od najkompleksnijih likova formiranih u filmskoj literaturi. O svim nijansama tog filmskog lika napisane su stotine stranica, što filmskih kritika što znanstvenih radova.

Lik s kojim se Plenković usporedio u filmu je prikazan kao mlad čovjek koji se u ratu borio za svoju zemlju, bijeli vitez mafijaške obitelji Corleone, koji je psihološki završio u tamnom kavezu, zatočen u blatu odluka koje je kroz vrijeme bio prisiljen donositi.

Isprva je u filmu lik Michaela Corleonea predstavljen kao netko tko u mafijašku obitelj unosi intelekt i razum, ali s protekom vremena lik mu obilježavaju ekstremnosti, koje ga prema tumačenju brojnih filmskih kritičara izobličavaju prema liku tragičnog heroja, ali ne onog koji bi se podudarao s njegovom Aristotelovom definicijom jer njegov pad nisu materijalni gubici ili smrt, nego je njegov pad filozofske naravi.

Između ostalog, lik Michaela Corleonea opisivali su kao čovjeka koji je prodao svoju dušu vragu kako bi postigao svoje osobne ciljeve, poduzimajući zlikovačke poteze, da bi na kraju u svojim rukama držao toliko moći da je doslovno odlučivao što je istina, a što laž.

Zvuči poznato? Na koncu svog drugog premijerskog mandata Andrej Plenković privukao je pozornost javnosti svojim nervoznim istupima u kojima je pokušavao odrediti što bi u javnom prostoru trebala biti tema, a što ne-tema. U više je navrata dokumentirana novinarska otkrića lakonski proglašavao lažima, pokušavajući iskoristiti snagu vlastite političke pozicije da kontrolira političku štetu s kojom se suočavao.

Usporedbu s ‘Kumom’ Plenković je izgovorio nekoliko dana nakon što je dužnosti razriješio ministra unutarnjih poslova Vlahu Orepića, ministra pravosuđa Antu Šprlju te ministra zaštite okoliša Slavena Dobrovića

Plenković je na političkoj sceni, naročito među biračima desne političke orijentacije i članovima HDZ-a, dočekan u najmanju ruku kao uglađeni intelektualac i glas razuma, uljudan i artikuliran. Umalo kao bijeli vitez, nasuprot svojim tvrdo desno orijentiranim, uglavnom skromno izražajno artikuliranim političkim prethodnicima, Plenković je isprva opisivan doslovno kao netko koga bi trebalo platiti zlatom.

Na političku scenu stupio je sloganom da HDZ ne smije biti talac jednoga čovjeka, a potom je najavio da će mijenjajući HDZ reformirati Hrvatsku. Stvarnost se ubrzo počela pokazivati drugačijom. Nesklon značajnijim reformama i kadrovskim intervencijama, potom suočen s nekim izuzetnim kriznim situacijama, Plenković je naročito tijekom drugog premijerskog mandata politički bio obilježen korupcijskim aferama i naprasnim odlascima desecima svojih ministara.

Radi se o procesu koji je uzeo maha upravo nakon što je uspio spasiti Vladu neprincipijelnom političkom trgovinom s HNS-om, čemu su prethodile teške interne političke drame i sastanak na komu je sebe i svoje najuže suradnike usporedio s vođama mafijaške obitelji.

Početak drugog premijerskog mandata Andreja Plenkovića obilježila je i neočekivana nervoza prema novinarima i novinarkama, kojima se znao obraćati i seksistički i na druge neprimjerene načine. Političko ozračje je na kraju svog drugog mandata obilježio dodatnim neobično nervoznim reakcijama i pokušajima pritisaka na pravosudne institucije, s ciljem dodatnog smanjenja političke štete za vlastitu stranku suočenu s novim teškim korupcijskim aferama. Reakcije na krizne situacije bile su mu takve da su opoziciju navele da i njegov način upravljanja HDZ-om okarakteriziraju teškim riječima, uspoređujući ga s mafijaškim.

Sada se pokazuje da je ulasku u zonu Plenkovićeve političke preobrazbe prethodila situacija u kojoj se i on sam usporedio s vođom mafijaškog klana. Hrvatsku javnost tek tjedni dijele od dana kada će birači odlučiti hoće li mu i dalje ukazati svoje povjerenje na razini koja će mu omogućiti da formira novu vladu.