Antun Branko Šimić, znameniti hrvatski književnik, rođen je 18. studenog 1898. godine u Drinovcima pokraj Gruda, na području Hercegovine. Isprva je pohađao školu u rodnim Drinovcima, a zatim se upisao u franjevačku gimnaziju na Širokom Brijegu. Gimnazijsko školovanje nastavio je u Mostaru, Vinkovcima te u Zagrebu. Nažalost, Antun Branko Šimić umro je već u dobi od 26 godina. Uzrok smrti bila je tuberkuloza, bolest koja je nekoć ubijala mnogo mladih ljudi u Europi. Šimić je umro u Zagrebu, gradu u kojem je proveo posljednjih desetak godina svog kratkog života. Pokopan je na Mirogoju, gdje se i danas može vidjeti njegov grob.

Za svoga kratkog života Šimić je objavio samo jednu zbirku pjesama koja je označila prekretnicu u razvoju hrvatske poezije. Zbirka Preobraženja, izdana 1920. godine, ima pedesetak kratkih pjesama čiji su stihovi oslobođeni dotadašnjih pravila i podređeni su isključivo osobnom dojmu, a pritom su bili grafički posloženi po središnjoj osi, što je bila revolucionarna novost u našem pjesništvu.

A. B. Šimić ostao je upamćen i kao oštar književni kritičar. Iako vrlo mlad, usudio se kritizirati djela velikana poput Miroslava Krleže i Vladimira Nazora, a često se upuštao u žustre polemike s ondašnjim književnim velikanima. Pokrenuo je i nekoliko časopisa u kojima se zalaže za “izgradnju duhovnog carstva na zemlji”.