U razgovoru s Draganom Jeckov, saborskom zastupnicom SDSS-a, pokušali smo dobiti odgovor na pitanje zašto je predsjednik njene stranke Milorad Pupovac na prošlotjednoj sjednici saborskog Odbora za Ustav, Poslovnik i politički sustav svojim glasom podržao zahtjev premijera Plenkovića za izuzećem Nataše Novaković, predsjednice Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa, u donošenju odluke o premijerovoj odgovornosti u aferi Borg. Upravo zbog te afere već je sa svoje dužnosti morala otići bivša moćna potpredsjednica Vlade Martina Dalić. Sudeći prema onome što smo od Dragane Jeckov dobili kao odgovor, Milorad Pupovac i dalje ni na koji način ne želi ugroziti opstanak vlade Andreja Plenkovića i strahuje da bi na sljedećim parlamentarnim izborima na vlast mogla doći opasnija politička opcija od aktualnog Plenkovićeva HDZ-a.

Kada je 2017. godine sjela u saborske klube zamijenivši zastupnika srpske manjine Milu Horvata, Dragana Jeckov izazvala je veliku buru. Govorila je na srpskom jeziku, umirovljenike nazivala penzionerima, a plaću platom, na zgražanje dijela saborskih zastupnika. Danas kaže da joj tada nije bilo ugodno, ali i naglašava da nije imala namjeru ikoga provocirati, kako su je neke kolege optuživale. Jednostavno, osnovnu školu završila je u Markušici, selu nedaleko od Vukovara, a srednju školu u ratnim godinama pohađala je u Srbiji i potom diplomirala na Pravnom fakultetu u Novom Sadu, što je ostavilo traga u njezinu govoru.

NACIONAL: Što očekujete od buduće glavne tajnice Vijeća Europe Marije Pejčinović Burić? Više razumijevanja za položaj srpske zajednice u Hrvatskoj?

Radujem se njenom uspjehu i očekujem da ćemo kod nje imati otvorena vrata. Neovisno o tome, drago mi je što je ministrica Marija Pejčinović Burić izabrana na tako visoku dužnost u jednoj od važnih europskih institucija pod čijim okriljem djeluje i Europski sud za ljudska prava. Ona se profesionalno i s puno iskustva odnosila prema svim zadacima koji su joj dosad bili postavljeni. Drago mi je što je najavila da će se posebno baviti pitanjima ženskih i manjinskih prava, što je uostalom i u opisu posla te institucije. Marija Pejčinović Burić je, s druge strane, pridonijela i približavanju Srbije Europskoj uniji. Želim da i Srbija što prije uđe u Europsku uniju jer će Hrvatska tako dobiti susjeda s uređenijom državom. I Srbija će da bi ušla u EU morati ispuniti sve potrebne kriterije, kao što je morala i Hrvatska. Valjda je svima u interesu imati normalnog, europskog susjeda, pa tako i Hrvatskoj. Više neće samo Hrvatska i Mađarska biti predvorje Europske unije, nego će tu vrstu odgovornosti preuzeti i nama susjedne zemlje.

NACIONAL: Predsjednik vaše stranke Milorad Pupovac sa saborske govornice nerijetko kritički govori o pojedinim potezima Vlade, a nedavno se na saborskom Odboru prilikom odlučivanja o sudbini Nataše Novaković, predsjednice Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa, priklonio HDZ-ovoj većini. Podržao je premijerov zahtjev za izuzećem Nataše Novaković u odlučivanju o sukobu interesa premijera Plenkovića u aferi Borg.

Nezahvalno je tumačiti tuđe odluke, ali Milorad Pupovac kao saborski zastupnik ima apsolutni suverenitet u donošenju odluka kao član saborskih tijela. Nije na meni da to obrazlažem. On je sigurno imao dobre razloge što je tako postupio, a moja naknadna tumačenja za to nisu potrebna.

NACIONAL: No Milorad Pupovac u svim kritičkim trenucima uvijek glasa za tu istu vladu koju kritizira. Je li to zato što strahuje, kako se neformalno može čuti, da bi situacija u slučaju pada Vlade na sljedećim izborima postala nepovoljnija ne samo za Plenkovića, nego valjda i za srpsku zajednicu? Jesu li to nagovijestili i rezultati ovih europskih izbora na kojima je Plenkovićev HDZ prošao lošije nego što je očekivao?

Nitko ne može biti indiferentan prema onome što se danas događa u Europi kroz narastanje desnih populističkih opcija i pokreta. Ni Hrvatska od toga nije pošteđena, a već ima svoje nasljeđe iz ratnih devedesetih na koje se taloži ovaj novi trend. Na trenutke izgleda kao da nam se vraćaju mračne tridesete godine prošloga stoljeća kada je Europom počeo marširati fašizam. Iako situacija još nije toliko dramatična, europski trendovi približavanja ekstremnoj desnici sve su izraženiji pa smo i mi sve zabrinutiji. U vladi koju predvodi premijer Andrej Plenković, koji sigurno pripada proeuropskoj struji, prepoznali smo za sada dobrog koalicijskog partnera. To što cijeli zastupnički klub SDSS-a, a ne samo profesor Pupovac, kritizira određene odluke, mislim da je dobro. Nismo slijepi pratitelji politike, nego ukazujemo i na njene nedostatke koji smatramo da postoje kako bi se popravili. Partnerski odnos podrazumijeva da ne treba istaknuti samo ono što je dobro, nego nešto reći i o onome što nije dobro da bismo radili na zajedničkom napretku.

‘Postoje ljudi u Hrvatskoj koji imaju problem s time što se izjašnjavam kao Srpkinja. To jest problem, ali ne u mojoj, nego u njihovim glavama. Bio je rat u Hrvatskoj, ali neću nositi teret iz 1991. godine’

NACIONAL: Podrazumijeva li to onda da ćete na predsjedničkim izborima podržati predsjednicu Kolindu Grabar-Kitarović, koju je premijer Plenković nedavno pozvao da konačno objavi svoju kandidaturu?

Ne. To ne znači da ćemo glasati za HDZ-ova kandidata. Nijedan kandidat neće imati bjanko podršku SDSS-a. O tome ćemo odluku donijeti na stranačkim tijelima. Smatramo da predstavljamo respektabilno biračko tijelo, što smo dokazali i na ovim europskim izborima glasovima koje smo dobili i koji pripadaju isključivo SDSS-u. Izašli smo samostalno na europske izbore i dokazali smo da smo jači od mnogih koji nam prigovaraju da nemamo legitimitet.

NACIONAL: Bi li vašu potporu mogao dobiti Zoran Milanović, predsjednički kandidat SDP-a? Jeste li mu „oprostili“ sastanak s Generalskim zborom uoči parlamentarnih izbora, na kojem je kritički govorio o politici „beogradske čaršije“?

Nije zaboravljeno to što je tada rekao, ali s obzirom na atmosferu u Hrvatskoj mogu razumjeti zašto je to učinio. Lijeva orijentacija vrlo je bliska politici koju zastupa i SDSS. Ovoga puta Zoran Milanović izašao je sa sloganom „predsjednik s karakterom“. Ono što mogu tim povodom reći jest da ima osebujan karakter, ali i da je netaktičan u komunikaciji, kako s medijima, tako i s političkim protivnicima. To u politici može biti veliki nedostatak. Ponavljam, o podršci bilo kojem kandidatu tek ćemo razgovarati i donijeti odluku nakon konzultacija na stranačkim tijelima. Pouzdano znam da nijedan kandidat neće dobiti bjanko podršku SDSS-a.

NACIONAL: Samostalno ste izašli na europske izbore, ali niste dobili zastupnika u Europskom parlamentu jer niste dobili dovoljan broj glasova. Sličan je pokušaj bio zabilježen i 2011. godine, kada je Slobodan Uzelac, član SDSS-a i bivši potpredsjednik vlade, sa svojom listom samostalno izašao i na parlamentarne izbore u 9. izbornoj jedinici. Ni njemu tada nije uspjelo osigurati Srbima u Hrvatskoj četvrti zastupnički mandat u Saboru. Zašto onda ovo smatrate uspjehom?

Sve je točno što ste rekli. Ovoga puta nismo dobili zastupnika u Europskom parlamentu, ali SDSS je pokazao da ima pristojan birački kapital. Za nas je već i to bio uspjeh. Dobivanjem 30.000 glasova na izborima, koje u pravilu obilježava mala izlaznost birača, dokazali smo da ipak predstavljamo respektabilnu stranku u političkom životu Hrvatske. Zastupnika nismo dobili zato što mnogi Srbi s hrvatskim državljanstvom i pravom glasa, koji danas žive u Srbiji, nisu prepoznali važnost europskih izbora pa nisu izašli na birališta. S druge strane, Mađari u Vojvodini već su od ranije osigurali Srbiji jednog zastupnika u dosadašnjem sazivu Europskog parlamenta. To je bio Andor Deli iz Saveza vojvođanskih Mađara, bivši član pokrajinske vlade u Vojvodini, koji je još na prošlim europskim izborima ušao u Europski parlament, i to preko Fideszove izborne liste mađarskog premijera Victora Orbána. Bila sam zatečena kad sam čula da je u mađarskim diplomatskim predstavništvima u Srbiji tri tjedna uoči ovih izbora bilo prijavljeno više od 50.000 birača mađarske nacionalnosti u Srbiji, spremnih izaći na europske izbore.

NACIONAL: Koliki je onda taj vaš politički kapital o kojem govorite?

Osvojili smo 2,8 posto glasova s glasovima dijaspore i tako smo se našli na desetom mjestu po broju osvojenih glasova među svim izbornim listama, a bilo ih je ukupno 33. Bili smo bolji od „zlatne sredine“ jer smo bili čak i u najboljoj trećini među svim ponuđenim političkim opcijama. Pokazali smo da smo jači i od nekih stranaka koje nam prigovaraju zbog navodnog nedostatka legitimiteta. Tih 30.000 glasova u Hrvatskoj ne mogu samostalno skupiti baš ni sve parlamentarne stranke, a neke od njih danas imaju i veći broj zastupnika u aktualnom sazivu Sabora. Do sada smo bili percipirani isključivo kao mala, ali i izrazito omražena stranka. Podsjetila bih također na to da je ova izborna kampanja SDSS-a okarakterizirana kao jedna od najboljih kampanja uopće na prošlim izborima. Cilj je bio ukazati i na položaj Srba u Hrvatskoj, a u tome smo uspjeli. Nažalost, kroz nju smo se ponovo suočili i s drugim, iskešenim licem hrvatskog društva. Naši plakati poslužili su i kao poligon za eskalaciju mržnje i netrpeljivosti usmjerene prema sunarodnjacima srpske nacionalnosti. Ali i to je surova hrvatska realnost s kojom moramo živjeti. Ne mislim tu samo ekskluzivno na pripadnike srpske zajednice, nego i sve ostale građane Hrvatske.

‘Osobno se nisam upoznala s vukovarskim gradonačelnikom Penavom jer on nikada nije osjetio potrebu da porazgovara sa mnom kao saborskom zastupnicom s područja istoka Hrvatske’

NACIONAL: Zašto smatrate da ste omražena stranka?

Zar moram to crtati? Postoje ljudi u Hrvatskoj koji imaju problem s time što se izjašnjavam kao Srpkinja. To, dakle, jest problem, ali ne u mojoj, nego u njihovim glavama. Svjesna sam činjenice da je bio rat u Hrvatskoj, ali neću nositi teret iz 1991. godine. Bila sam tada dijete i nisam bila svjesna događaja oko sebe. Naprosto, ne želim biti zarobljena u mreži tih ratnih godina. Želim da se na to gleda drugačije i da prestanemo biti zarobljenici i tog rata i onog koji mu je prethodio. Želim gledati naprijed i graditi budućnost jednakih i ravnopravnih građana u RH, bez obzira na nacionalnost. Često mi zamjeraju da za saborskom govornicom raspravljam o stvarima koje se ne tiču ekskluzivno manjinske zajednice. Moj je odgovor: sve što se tiče građana Hrvatske i njihova života, tiče se i mene, kao i manjinske srpske zajednice jer su i oni državljani Hrvatske. Moram raspravljati o Zakonu o dječjem doplatku jer i djeca srpske zajednice dobivaju taj doplatak. Moram raspravljati o nasilju nad ženama jer i Srpkinje trpe to nasilje. Zastupnici srpske zajednice moraju odlučivati i o proračunu, opstanku ili padu svake hrvatske vlade, jer i njihovi životi kao građana ove države ovise o politikama te vlade. I srpske zajednice tiče se sve što se događa u našoj zemlji – Republici Hrvatskoj. Mi smo hrvatski državljani srpske nacionalnosti pa je Hrvatska i naša zemlja u kojoj i mi plaćamo porez.

NACIONAL: Iz Vukovara ste. Kakva je danas atmosfera u Vukovaru? Surađujete li na lokalnoj razini s gradonačelnikom Ivanom Penavom?

Vukovar je višenacionalna sredina i grad naročito osjetljiv i opterećen ratnim stradanjima svih svojih stanovnika. U gradu još uvijek važe nepisana pravila koja upućuju katkad i na nepremostivu podijeljenost. Ekonomski osiromašeni stanovnici u velikom broju pohrlili su na zapad, gdje se ne broje krvna zrnca i gdje važe druga pravila. Tako je iseljavanje ljudi bez obzira na nacionalnost, bili oni Srbi ili Hrvati, uzelo svoj danak. Veliki je problem Srba u Vukovaru nezaposlenost, a Srbi su diskriminirani i prilikom zapošljavanja u državnim i javnim institucijama lokalne razine. Suradnja s gradonačelnikom nije na zadovoljavajućoj razini.

NACIONAL: Jeste li se upoznali s gradonačelnikom Penavom?

Osobno se nisam nikada upoznala s gradonačelnikom, a on ni u jednom trenutku nije osjetio potrebu da me pozove i razgovara kao sa saborskom zastupnicom s područja istoka Hrvatske. Nije me pozvao ni na jedan službeni događaj u Vukovaru. Sigurno da o lokalnoj politici puno toga ovisi, pa i atmosfera u gradu. Gradonačelnik bi trebao pokazati više senzibiliteta i za srpsku zajednicu koja čini više od 30 posto stanovnika Vukovara. Trebao je nešto naučiti od svojih prethodnika, također iz HDZ-a, poput gradonačelnika Vladimira Štengla i gradonačelnice Zdenke Buljan. Zamislite, 1997. i 1998. godine ti su ljudi bili vizionari. Oni su imali sluha za sve stanovnike Vukovara u tom najosjetljivijem trenutku za mirnu reintegraciju. Pronašli su mjeru i brinuli su se i o položaju Srba.

NACIONAL: No ljudi u Vukovaru i danas žive odvojeno. Postoje srpski i hrvatski kafići, srpske i hrvatske škole, pa nema mjesta susreta dviju zajednica. Može li to pridonijeti približavanju ljudi?

Sigurno postoje načini da dođe do približavanja, ali ti načini nisu iskorišteni kroz intenzivniju, otvoreniju i direktniju suradnju. Ne možete ignorirati trećinu stanovništva. Naglasila bih da u Vukovaru nema srpskih škola, nego odjeljenja u kojima se nastava odvija po modelu A. Jedino pripadnici srpske zajednice u Hrvatskoj nemaju registrirane škole onako kako imaju ostale nacionalne manjine, npr. Mađari, Talijani i Česi.

NACIONAL: Što je s natpisima na javnim objektima? Jesu li te ploče na javnim zgradama dvojezične ili „dvopisamske“, kako ih je u intervjuu Nacionalu nazvao Igor Mandić?

Ma kako ih nazvali, bile dvojezične ili dvopisamske, na mnogim institucijama ne postoje natpisi ni na ćirilici ni na latinici, jer su ploče prelijepljene. Tako čovjek koji nije iz Vukovara često ne zna u koju javnu zgradu ulazi.

NACIONAL: Poruka na vašem izbornom plakatu glasila je: „Kako je biti Srbin u Hrvatskoj?“ Kakav je vaš odgovor na to retoričko pitanje? Jeste li se zapitali i kako je danas biti Hrvat u Hrvatskoj?

Itekako se pitamo kako je Hrvatima u Hrvatskoj, ali pitanje srpske zajednice posebno je i mnogo kompleksnije. Preko tog pitanja može se dobiti potpuniji odgovor o tome kako je Hrvatima i zašto im je tako kako jest. Na pitanje o Srbima mogu vam odgovoriti i kroz neke konkretne brojke. Vukovar je 1991. godine imao nešto više 14.425 stanovnika srpske nacionalnosti. Na popisu iz 2011. godine registrirano ih je nešto više od 9.654. Vukovarsko-srijemska županija 1991. imala je 31.445, a 2011. godine 27.824 pripadnika srpske zajednice. Vukovar je, dakle, izgubio gotovo 5000 stanovnika srpske zajednice, a otprilike toliko i Vukovarsko-srijemska županija. Međutim, osnovni problem u specifičnim hrvatsko-srpskim odnosima u Hrvatskoj jest činjenica da i nakon 30 godina od nesretnih ratnih dešavanja, u glavama određenih grupacija rat još nije završen.

NACIONAL: Koje su to grupacije?

Sve one koje žive u prošlosti i Srbima u Hrvatskoj kontinuirano nameću osjećaj kolektivne krivnje i odgovornosti. Posebna priča su optužbe za ratne zločine. Mi u SDSS-u po tom pitanju imamo jasan stav. Krivci za ratne zločine trebaju odgovarati bez obzira na nacionalnost. Stigmatizirati cijelu zajednicu neprimjereno je i neizdrživo. Zločinac mora imati ime i prezime. Pored toga, ozbiljni su problemi Srba u Hrvatskoj sve izraženiji i učestaliji govor mržnje, netolerancija i diskriminacija. Izdvojit ću još neke od ozbiljnih problema: nedovoljna proporcionalna zastupljenost pripadnika nacionalnih manjina, neregistracija manjinskih škola u skladu sa Zakonom o odgoju i obrazovanju pripadnika nacionalnih manjina, nezadovoljavajući pravni status manjinskih institucija srpske zajednice, odnosno nepostojanje jasne namjere da se ti problemi razriješe. Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina krovni je i najvažniji pravni okvir u ostvarivanju i mjerenju poštovanja manjinskih prava, ali njegova implementacija iz godine u godinu sve je upitnija. Ukratko, mjerljivi podaci kontinuirano ukazuju na to da postoji trend smanjenja pripadnika srpske nacionalne manjine u tijelima javne uprave. Posjedujemo izvanredan zakon koji može biti uzor demokratičnosti i brige o manjinama, na koji će se s razlogom moći pozivati i buduća glavna tajnica Vijeća Europe Marija Pejčinović Burić, ali apsurd je što se zakon ne primjenjuje pa tako i njegova uzornost ostaje mrtvo slovo na papiru.

‘Na trenutke izgleda kao da nam se vraćaju mračne tridesete godine prošloga stoljeća kada je Europom počeo marširati fašizam. Europski trendovi približavanja ekstremnoj desnici sve su izraženiji, što nas brine’

NACIONAL: Situacija nije idealna ni u samoj srpskoj zajednici. Zamjenik gradonačelnika Vukovara Srđan Milaković napustio je SDSS i osnovao svoju stranku Demokratski savez Srba. Šteti li to poziciji srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj?

Nema idealne situacije, ali politička organiziranost Srba u Republici Hrvatskoj mnogo je bolja nego što se to nastoji prikazati. Za razliku od gradonačelnika Vukovara, Srđana Milakovića osobno poznajem. Srđan Milaković doživio je svoju punu političku afirmaciju unutar SDSS-a. Onog trenutka kada nije zadovoljio svoje osobne ambicije bio je isključen stranke. Nije poštovao odluke stranačkih tijela koje trebamo svi poštovati. A osnivanje novih političkih opcija očekivan je potez za kojim nezadovoljnici često posežu. I unutar srpske zajednice već smo imali slične slučajeve koji su neslavno završili. U trenutku kada je gospodin Milaković izabran za zamjenika gradonačelnika, mi u SDSS-u imali smo ozbiljan razdor koji je zahtijevao određene promjene. Na posljednjim izborima za manjinska vijeća, kao i na europskim izborima, podrška gospodinu Milakoviću na državnoj razini bila je zanemariva.

NACIONAL: Kažete da optužbe za ratne zločine moraju imati konkretno ime i prezime. A što kažete na optužbe saborskog zastupnika Hrvoja Zekanovića koji bivšeg lidera vaše stranke Vojislava Stanimirovića proglašava ratnim zločincem?

Ukazujući na potpuni besmisao takvih optužbi, profesor Pupovac je za saborskom govornicom rekao da ako je Vojislav Stanimirović ratni zločinac, onda je i on ratni zločinac. Vojislav Stanimirović je čovjek koji je na svojim plećima iznio sav teret mirne reintegracije istočne Slavonije. Dozvolio je sebi tada, u tim neizvjesnim vremenima, da ga neopravdano mrze s obje strane, koliko Hrvati toliko i Srbi. Istrajavao je jer je znao da se bori za mir. O njegovoj eventualnoj krivnji sve su rekla državna odvjetništva. Vojislav Stanimirović se i sam nekoliko puta prijavljivao DORH-u tražeći od te institucije da ako posjeduje bilo kakav dokaz o njegovim zločinima, istoga trenutka protiv njega pokrene kazneni postupak. Više puta se prijavljivao i nudio da protiv njega pokrenu postupak. Bio je spreman odgovarati ako mu išta dokažu. Zbog toga je neodgovoran svaki političar koji ga proziva, a posebno turistički vodiči ili nastavnici koji kad dovode grupe mladih ljudi u Vukovar, govore o njemu kao o ratnom zločincu. To je neozbiljno i protuzakonito. Jasno je da se namjerno zaboravlja da je on pridonio rješavanju najosjetljivijeg pitanja nakon rata. Njegovim osobnim angažmanom izbjegnut je nastavak rata, a Srbima je omogućio opstanak na području istočne Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema. To treba cijeniti, zar ne?

NACIONAL: Je li ispunjeno obećanje vlade Andreja Plenkovića o dovođenju struje i vode u srpska sela?

Statistika kaže da od 117 jedinica lokalne samouprave u kojoj žive nacionalne manjine s udjelom većim od 5 posto stanovnika, Srbi žive u njih 103. Obnova i izgradnja komunalne i socijalne infrastrukture na potpomognutim područjima, koja po stupnju razvijenosti zaostaju za prosjekom Republike Hrvatske, kao što su voda, struja, ceste, ambulante, vrtići, domovi za stare i nemoćne, važna su pretpostavka održiva povratka. Elektrifikaciju smo nakon 2013. pomakli s mrtve točke. U 2017. – 2018. godini ponovno se pokreće proces reelektrifikacije u pet naselja i obnovljeno je 80 priključaka u Karlovačkoj, Ličko-senjskoj, Zadarskoj, Sisačko-moslavačkoj i Šibensko-kninskoj županiji. U sljedećem razdoblju osigurano je nešto manje od 20 milijuna kuna za nastavak reelektrifikacije u 17 naselja do kraja 2020. godine. Ali dinamikom sanacije i obnove mreže na povratničkim područjima nismo zadovoljni. Očekujemo da to ide brže pa smo i tražili da se postupci ubrzaju. Potrebe su velike, a postupci projektiranja, izdavanja dozvola i radova su dugotrajni. U ovom mandatu donesen je Operativni program za nacionalne manjine, koji sadrži i aktivnosti unaprjeđenja razvojnih programa na područjima povratka prognanika i izbjeglica, kao i na područjima gdje povijesno žive i pripadnici nacionalnih manjina. Ona su danas demografski, ekonomski i socijalno oslabljena. Značajno su ispod prosjeka nacionalne razvijenosti pa im treba osigurati i veću financijsku podršku. Za to su potrebni i posebni razvojni programi, uključujući i financijske instrumente poduzetnicima i obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima koji ne mogu participirati u postojećim kreditnim linijama. Operativni program za nacionalne manjine u prošloj godini osigurao je dodatnih 45 milijuna kuna za programe financiranja projekata lokalne infrastrukture i ruralnog razvoja na područjima naseljenim pripadnicima nacionalnih manjina kroz tri ministarstva: regionalnog razvoja, poljoprivrede i ministarstva gospodarstva.

NACIONAL: Nedavno je odigrana i nogometna utakmica manjinskih zajednica Srba iz Hrvatske i Hrvata iz Srbije u Tavankutu, mjestu nedaleko od Subotice. Može li to otvoriti prostor boljoj suradnji dviju država?

To je još jedan pokušaj povezivanja preko manjinskih zajednica s ciljem stvaranja napretka u odnosima između dviju država, koji su trenutno u stagnaciji. Pozdravljam svaku vrstu napretka u odnosima između Srbije i Hrvatske jer dobrosusjedski odnosi u velikoj mjeri utječu na stanje i položaj pripadnika srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj, ali i hrvatske nacionalne manjine u Srbiji.