Gledamo li dio povijesti koji će obilježiti iduća desetljeća, što će se promijeniti nakon invazije Rusije na Ukrajinu? u ponedjeljak je o tome govorio povjesničar Tvrtko Jakovina.

“Ako započnem u polušali, za sve one koji su se bavili hladnim ratom to će biti događaj koji će imati pozitivan učinak jer će se povećati interes. No to vrijeme po mnogim elementima nije moglo biti baš dobro za čovječanstvo, živjelo se u strahu, bile su napetosti kakve možemo vidjeti i danas. Danci razmišljaju o povećanju obrambenog budžeta, oni imaju to iskustvo iz 1945. kada su Sovjeti privremeno zauzeli otok Bornholm, dio danskog teritorija. Svi ti strahovi svih susjednih zemalja, Finske koja se bila otvorila u svom posebnom položaju od 1945., Švedske gdje su analitičari počeli propitivati njezinu neutralnosti. Sve se to vratilo, svi oni strahovi, analize o ponašanju Kremlja, mi smo ih vratili na stol, do usporedbe Staljina i Tita i toga što se događalo 1948. To je s jedne strane povratak u imperijalne paradigme. S nestankom Sovjetskog Saveza nestalo je ono što je hladni rat činilo hladnim ratom – ideološki sukob, podjela, svijet koji se dijeli na ideološke grupacije, ali se vratio imperijalni način razmišljanja.

Onaj tko sjedi u Kremlju katkad dolazi u cipele koje nisu njegov izbor, nego filozofija države koja se nekad zvala Rusko Carstvo, sada se može zvati Ruska Federacija. Ovim ratom pokazuje se, kako su američki analitičari pisali, taj jedan strah od toga što vam je na granicama, želju da to na granicama maknete od jezgre ruske države ratom, uzimate te teorije i na taj način kreirate nove opasnosti na svojim granicama, da se tome u jednom trenutku treba stati na kraj, da Rusiju ili tada Sovjetski Savez treba zadržati na svojim granicama da bi se tada moglo početi razgovarati o budućnosti”, rekao je Jakovina gostujući u programu N1 Televizije.

Vraća li se željezna zavjesa kakvu znamo iz 1960-ih i podjela na dva svijeta? “Rusija je zaista velika i u nekom smislu može funkcionirati kao svijet za sebe, ali je li to put za Rusiju u 21. stoljeću, to je otvoreno pitanje. Mislili smo da neće biti rata jer bi to bio veliki udar na Rusiju. Sankcije su bolne, ali možda nisu takve da će nekoga potpuno utopiti, ali da će ostaviti užasne posljedice na rusko gospodarstvo, na način života, na ono što je Rusija liječila nakon hladnog rata, hoće. Hoće li to biti podjela kao nekad, ona sigurno neće biti ideološka jer Rusija je desna kapitalistička zemlja koja se ne razlikuje od mnogih zemalja koje su protiv nje uvele sankcije, ali je Rusija imperij koji je nastavio logiku ponašanja kakvu je imalo Rusko Carstvo”, smatra Jakovina.

Dodaje da su za Ukrajinu sve ove sankcije uvedene prekasno i stvarna vojna pomoć trebala je biti ranija i drugačije raspoređena te da su možda i sami Ukrajinci u osam godina poluvojnog stanja mogli napraviti bolje pripreme.

Gleda li svijet kako Ukrajina pada?

“Hoće li svijet gledati potpuno nezainteresirano, rekao bih ne. Svijet je reagirao prijemom izbjeglica i na neke druge načine, ali u vojnom smislu, za konkretne gradove nije dovoljno. Mariupolj i Odesa se neće moći spasiti samo sa sankcijama ili humanitarnom pomoći. Treba gledati i koliko puno plina Europa nabavlja iz Rusije. Pitanje je hoće li sutradan sve europske zemlje ili Europa kao cjelina pristati na hladne domove ili užasno visoku cijenu energenata. S druge strane, sjetva u Ukrajini se ne odvija i pitanje je kakvi poremećaji mogu slijediti na tržištu hrane ili koji su alternativni modeli za europske zemlje kad se jednog dana ovo smiri. To su prava pitanja za Europljane koji su pokazali solidarnost, stali na jednu stranu. Trebalo bi već sada razmišljati o zajedničkom odgovoru i nastojanju, ako postoji među zemljama stvarna želja za pomoć Ukrajini i kažnjavanje Rusije. Europljani moraju biti spremni na užasno visoku cijenu energenata, ono što je Medvedev govorio, možda i 200 dolara po barelu nafte, a to znači smanjenje životnog standarda u svim europskim zemljama i to odmah. Jesu li Europljani na to spremni”, kaže Jakovina.

Invazija na Ukrajinu mogla bi otvoriti i druga granična pitanja u tom dijelu Europe, smatra povjesničar.

“Nešto se događa s Ukrajinom, velikom nacijom koja ima 40 milijuna ljudi i Rusijom koja izbija na granice za koje ne znamo dokle će ići. Pretpostavljam da računaju na Ukrajinu, ali ona je složena država koja je nastajala sklapanjem različitih teritorija u raznim vremenima, posljednji put 1954. godine. Užgorod je 11. stoljeća bio mađarski, velik dio oko Lavova bio je poljski. Tu se otvaraju strahovi, tu bi Europa trebala pokazati svoju dosljednost i dosljednost u postratovskim načelima koja su najviše uzdrmana ovime što je Putin napravio.

Takav tip propitivanja granica, kakav postoji u Mađarskoj s brojnim politikama, slikama u kabinetima predsjednika, spomenicima koji su podizani… Jedino u Hrvatskoj to nije izazivalo nikakvu strepnju, ali je u svim drugim koje su dirnute tim spomenicima. To su sutradan stvari koje u Europi koja miče svoje granice i pravila iz 1945. dolaze na stol i to mislim da je najopasnije za svijet i to je ono što je Putin velikim dijelom otvorio. Ali to je on već otvorio s Gruzijom pa 2014. s Krimom i sada gledamo to ponovno, ali u jednom opće nezamislivom razmjeru”, rekao je Jakovina.

Prilika za rušenje Putina i stav NATO-a

Stav NATO-a je da ni u kojem slučaju ne želi uspostaviti zonu zabrane leta iznad Ukrajine, a što traži ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski.

“Izravni sraz NATO-a s Rusijom iznad Ukrajine značio bi početak ozbiljnijeg i drugačijeg sukoba. Rusija već davno u vojnim planovima ima potpuno ugrađenu filozofiju da će udar na matični ruski teritorij povući sve moguće odgovore, uključujući i atomski. Crta kad prelazite iz jednog konvencionalnog sukoba u atomski ili svjetski sukob je crta koju nitko već od ’45. nadalje nije htio prijeći i cijelog hladnog rata to nije bila opcija. Nuklearno naoružanje je na određen način stvorilo ravnotežu i čuvalo mir na svjetskoj razini jer je dovelo do međusobnog straha. Ta crta se ne želi prijeći”, rekao je Jakovina.

Pitanje je, kaže, koliko će trajati invazija: “Ona ne traje dovoljno dugo da bismo mogli zaključiti da Rusiji ide ekstra loše. Bagdad je osvajan 38 dana – ravnica, drugačije okolnosti. Ovo je još rat na samome početku, ako bude trajao dugo, to će vjerojatno dati mogućnost da se zemlje bolje konsolidiraju, da pokažu Rusiji da je učinjena ogromna greška koja će rezultirati većim siromaštvom i nezadovoljstvom Rusa”.

Mnogi tvrde da je upravo ovo prilika i vrijeme za rušenje Vladimira Putina i ruskog poretka.

“Teško mi je reći. Prije ne, nego da. Ako i postoji šansa, onda smo još na početku. Bez obzira na opozicionara koji je trovan i u zatvoru, on je protiv Putina, ali nije manji nacionalist. Treba vidjeti koji su ti drugi u Rusiji. Teško je predvidjeti postoji li šansa, ali postoje presedani ruskih protesta protiv ruskih politika. Je li to dovoljno, jesu li ove demonstracije dovoljne da bi izvršile pritisak na vlast, a pogotovo srušile njega u Kremlju, ja nažalost mislim da to nije slučaj”, smatra Jakovina.