Ovogodišnji 71. filmski festival u Puli završio je dominacijom filma „Proslava“ redatelja Bruna Ankovića koji je osim Velike zlatne arene osvojio i pregršt Zlatnih arena u drugim kategorijama. Nagradu publike osvojio je film redateljice Vlatke Vorkapić „Sveta obitelj“. Ali ovaj filmski festival u Puli ostat će zapamćen i po proglašenju nagrada u programu Pula PRO. Nagradu Pula PRO za „TV hit“ dobila je redateljica i scenaristica Jasna Nanut za projekt „Za šaku jada“, temeljen na tekstovima iz knjiga i romana književnika Željka Špoljara, jedinstvene hrvatske književne pojave. Špoljar je pod svojim imenom objavio roman „Gumeni galeb“, a pod pseudonimom Pavle Svirac objavio nekoliko knjiga „Književne groupie“ te roman „Moj život s Milanom“, urbanu lirsku prozu s elementima trilera o Zagrebu u pandemiji i nakon potresa. Špoljar je i uspješni kolumnist u Nacionalu. I dok se sa stranica njegovih romana baziranih na životu fiktivnog lika Pavla Svirca miješaju fikcija i zbilja, pa čitatelj ne razaznaje koji su događaji iz Špoljarova života stvarni, a koji su izmišljeni iz života Pavla Svirca, kod Jasne Nanut sve je jasno. Špoljarova proza poslužila joj je kao predložak za razvoj televizijskog projekta humoristične televizijske serije „Za šaku jada“ koju je tročlani žiri triju televizijskih nacionalnih kuća nagradio. Nakon nekoliko uspješnih kratkih filmova, Jasna Nanut se kao scenaristica i redateljica okrenula dugometražnom filmu i crnohumornim komedijama koje se bave smiješnim stranama krize srednjih muških godina. Prošle godine uspješno je prikazan njezin prvi igrani film „Sedmo nebo“, a još uvijek radi na novom igranom filmu „Birdie“. O filmskoj orijentaciji na probleme sredovječnih muškaraca, izglednoj televizijskoj humorističnoj seriji, očekivanjima i dosezima programa Pula PRO namijenjenog razvoju i plasmanu novih televizijskih projekata, za Nacional razgovarali smo s Jasnom Nanut i Špoljarom.

Pitali smo Špoljara kako se osjećao kad je čuo da je posredno postao jedan od slavodobitnika festivala, zahvaljujući uspješnom predstavljanju njegova alter ega Pavla Sviraca. Duboko je uzdahnuo i s neskrivenom tugom tiho kazao: „Život mi se iznova spustio na niske grane, opet one stare boljke. Po ljeti uvijek shvatim, kao i svi Hrvati, svu snagu svoje bijede. Nemam od čega na more, nemam ni auto, nemam para. Zimi u gradu uvijek možeš sakriti svoju bijedu, ali ljeti… Pogotovo sam se deprimirao kad sam vidio kako filmaši odlaze u Pulu, tamo partijaju, kupaju se između dva partyja. A ja na suhom, hodam po vrućem asfaltu na relaciji Pif – Krolo, nadajući se da ću sresti nekoga s kime ću podijeliti tu svoju šaku jada“.

Je li Špoljar išta znao o programu i nagradi Pula PRO “TV hit”, novoj formi koja pomaže razvoju i plasmanu hrvatskih TV projekata? Iskreno je odgovorio: „Ništa. Jasna me ugnjavila da joj fotkam svih svojih jedanaest književnih djela, prvo vodoravno, pa vertikalno, ubio sam se od posla“.

Jasna Nanut je otkrila: „Trebala mi je fotka za prezentaciju. Već duže vrijeme u svijetu su hit serije koje se rade po hit knjigama, a naša je inspirirana s čak jedanaest Svirčevih knjiga. To mi je bila glavna ‘udica’ na ‘pitchu’’’.

„Da, čim se pročulo za ‘Pula, PRO, serija’, ljudi su se počeli interesirati za mene. Čim je televizija u pitanju, to budi u Hrvata veliko ushićenje, a kod mene još veće!“ komentirao je Špoljar.

‘Serije koje smo predstavili su u raznim fazama razvoja i omogućuju nam potpore HAVC-a. Nadamo se da ćemo pobuditi interes televizija da bismo realizirali projekte’

Nagrađeni projekt Jasne Nanut za mogući televizijski hit “Za šaku jada” temelji se na Špoljarovim romanima i tekstovima. Zanimalo nas je koji ju je od tekstova inspirirao za pisanje scenarija. Pažljivo je pročitala sve knjige, ali na jednoj se posebno zadržala. „Prepoznala sam se u Svirčevim mukama, posebice u stambenom problemu koji nas oboje muči. Mi smo odrasli u 80-im i 90-im. Za razliku od današnje djece koja jurcaju okolo i nekontrolirano vrište, na radost svojih roditelja, mi smo morali biti kuš, inače bi nam doletio šamar. To je u nama probudilo buntovnike koji žive i danas. Polazišna točka za priču bila mi je knjiga ‘Moj život s Milanom’. Nastavila sam tamo gdje ona završava. Serija počinje izbacivanjem Svirca iz gradskog stana koji mu je dodijelio bivši gradonačelnik na ulicu, uslijed promjene gradskih vlasti. Također, koristila sam brojne crtice iz njegovih objava na Facebooku“, rekla je.

„Valjda zato što tamo izbacujem svoje najintimnije misli koje pišem kad se vratim doma iz izlaska potpuno skršen, pa pišem bez strukture, neopterećen dnevnim događajima i politikom. Često kad se probudim, kad vidim što sam pijan napisao na Facebooku, brišem to od srama’’, naglasio je Špoljar.

„Da, ali ja znam da on briše, pa odmah čim objavi screenshotam“, priznala je Jasna Nanut. O čemu govore Špoljarovi tekstovi? Radi li se o uspješnom modernom seksepilnom muškarcu ili muškarcu na rubu živčanog sloma koji se ne može suočiti ni s okolinom, ni sa samim sobom? I u kojem televizijskom žanru bi ga Jasna Nanut najradije prikazala?

Ona je istaknula da je projektu zamišljen „u žanru komedije, jer to je humoristična serija. Svirac je autentičan lik, tipičan Hrvat koji se nakon par pića pravi važan, dok mu se život paralelno raspada. Autentična žrtva nedostatka perspektive u Hrvatskoj. Živi od danas do sutra i to ga stresira, jer nije više mlad. Srećom, njegova autoironija pomaže mu da se nosi s grubom svakodnevicom i da ostane odan sebi“.

„Dobro, možda jesam takav, ali nadam se da će mi ova serija donijeti neku dugoročnu perspektivu, da više neće biti od danas do sutra, već od serije do serije“, rekao je Špoljar. Spremaju li njih dvoje novu televizijsku crnu hit komediju ili cijelu seriju? Jasna Nanut istaknula je da je apsolutno riječ o hit seriji. Špoljara ta „spoznaja toliko opaja, možda to neće biti crna komedija već više ružičasto-crvena, poput moje kože kad se iduće godine budem prvi put osunčao na pulskom festivalu“.

Kako se odvijala njihova dosadašnja suradnja i što je sljedeći korak?

„Prvo sam složila kostur serije temeljen na gorućim pitanjima koja muče većinu Hrvata: kako preživjeti, kako se okućiti i kako spariti u rasprodanom gradu bez seksa? Onda sam napisala scenarij za pilot-epizodu koji je Svirac obogatio svojstvenim dijalozima i dosjetkama. Jedva, jer taman je živio u Todorićevoj potleušici u vinogradu, bez interneta. U seriji se Svirčev unutarnji glas pojavljuje u ‘offu’ kao i glas Carrie u ‘Seksu i gradu’ dok piše kolumnu. S jednom bitnom razlikom, a to je da Svirac pretjeruje kad opisuje svoj život, a mi paralelno svjedočimo njegovoj patetičnoj stvarnosti u kojoj se svi prepoznajemo“, rekla je Jasna Nanut.

Svi dobitnici Pula Pro nagrada s umjetničkim ravnateljem festivala Danielom Pekom. FOTO: Press

Špoljar je naglasio da je svaka slučajnost sa stvarnim likovima u seriji kao i u njegovim kolumnama – namjerna: „Čini se da će to biti najlakša suradnja ikad. Kad se vratim pijan kući, neću više morati pisati objave, samo ću svoje misli slati Jasni na WhatsApp. Nit orem nit kopam, a žanjem“.

Je li im ova nagrada prvi korak do filmske slave?

Špoljar je odgovorio da je „filmsku slavu već doživio na Zagreb Doxu, gdje je prikazan dokumentarac o meni koji je požnjeo bezbroj pozitivnih kritika, od kojih sad ovako iz glave ne bih mogao navesti nijednu“. Jasna Nanut je dodala da mu nakon filmske „sada slijedi i televizijska slava“.

Nije ga to impresioniralo i uvjerljivo je mahnuo rukom i poslao poruku voditelju HRT-ove emisije ‘’Nedjeljom u 2’’: „Neka Aco Stanković već sada počne pripremati pitanja za mene“.

S obzirom na dosadašnje teme Jasne Nanut, hoće li joj pričama iz života lika Pavla Svirca poći za rukom da prodrma muškarce koji su nesposobni nositi se sa ženama oko sebe?

Špoljar je skrušeno i kratko kazao: „Nakon moje majke, još to mora i ona“. Jasna Nanut to je objasnila riječima: „Svirac je, kao i većina ljudi koji žive u Zagrebu – došljak. Došao je iz Đakova u potrazi za uspjehom, ali zapravo je pobjegao od mame. Međutim, ne može se od nje odcijepiti jer mu šalje busom hranu iz Đakova, a ovisan je o njenim ćuftama i kiflicama sa sirom. Pravi mamin sin“.

Ali Špoljara to nije povrijedilo i zadovoljno je dodao: „Kao što se već pokazalo, kad govorimo o prenošenju književnosti na film, najbolje uspijevaju provincijalci. Pogledajte samo pisca Damira Karakaša. Mi provincijalci smo vruća krv anemične zagrebačke filmske i književne scene“.

Zanimalo nas je što misli kakav će čovjek postati nakon televizijske slave. Špoljar je sigurno odgovorio: „Nadam se da ću svojim manama i iskvarenom karakteru moći dati još više maha. Znamo da televizija i mediji dodatno iskvare ljude. Bolji sigurno neću postati“.

Zamolili smo Jasnu Nanut da nam kaže o kakvoj se novoj nagradi radi na filmskom festivalu u Puli.

‘’Radi se o novom programu koji vodi producentica Selma Mehadžić koji je obuhvaćao više ‘pitchinga’ pred stručnim žirijima. Mi smo sa serijom ‘Za šaku jada’ pobijedili u jednom od programa ‘TV hit’. Taj program pokrenut je kako bi se podržali autori domaćih TV projekata kojih ima u izobilju, ali televizije nažalost malo ili ništa otkupljuju. Nadam se da će ova nagrada koja nam nije prva televizijska – prije dvije godine s istim producentom Hrvojem Osvadićem osvojila sam prvu nagradu na NEM-u za TV show ‘Penzija snova’ – pokrenuti konkretne razgovore. O nagradi su odlučivale predstavnice triju naših najvećih televizija. U protivnom će mi zauvijek ostati plaketa za objesiti na zid. No ne želim vjerovati da je hrvatski autorski rad za na zid, a strani za ekrane hrvatskih nacionalnih televizijskih kuća“, rekla je. Špoljar je dodao „kako ni on to ne može i ne želi vjerovati“.

‘Neka Aco Stanković već sada počne pripremati pitanja za mene’, poručio je Špoljar. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

Trebali li i ubuduće nastaviti s takvom praksom da dio programa Pula PRO bude namijenjen razvoju i plasmanu projekata o čijoj se sudbini raspravlja u četiri specijalizirana programa?

„Naravno. Osim serija, kolege su predstavljale filmove u razvoju i postprodukciji. Sudjelovala sam ranije i u tim programima s razvojem moga dugometražnog filma ‘Sedmo nebo’. Bilo da se radi o filmu ili seriji, važno je da se za projekt što prije čuje, da se kreira pozornost, budi želja i interes među televizijama, producentima, agentima, distributerima i, naravno, publikom’’, rekla je Jasna Nanut.

Ona je rekla da je program bio koristan za „autore domaćih televizijskih projekata kao dodatna prilika za predstavljanje i dobivanje podrške za daljnji razvoj serija. Serije koje smo predstavili su u raznim fazama razvoja koji nam, srećom, omogućuju potpore HAVC-a. Svi se nadamo da ćemo pobuditi interes televizija kako bismo realizirali naše projekte“. Špoljar je ponosno dodao: „Ali mi smo očito bili najbolji. Svirac je bio najbolji i impresionirao je. Nikad u životu ni u čemu nisam bio najbolji. Hvala Puli, dala mi je više nego Jamesu Joyceu“.

„Što se tiče serija, Hrvatska je nažalost jako malo tržište. Ali vjerujem da smo pokazali da dobrih ideja ne nedostaje i da će to potaknuti televizije da povećaju ulaganja. Živimo u dobu serija, ali nema te strane serije s kojom će se hrvatski gledatelj poistovjetiti, u kojoj će se prepoznati kao u domaćoj“, uvjerena je scenaristica.

Špoljar se sjetio da je prije njihova odlaska u Pulu bilo i „gledanja s visoka“ pa mu je tako „jedna glumica tvrdila da će nagradu dobiti jedan drugi projekt. Posprdno mi je rekla: ‘Naslov vašeg projekta već dovoljno govori o uspjehu tog projekta. Šaka jada.’ Ali ta naša šaka jada, kad joj je bilo najteže, trijumfalno se propela u zrak poput Trumpove okrvavljene šake koja će ga odvesti do pobjede“.

Što je bilo presudno da se žiri sastavljen od urednica triju nacionalnih TV kuća odlučio baš za projekt tako upečatljiva naslova? Jasna Nanut je uvjerena kako „priča o Svircu dokazuje da u Hrvatskoj, zemlji u kojoj 58 posto ljudi ne pročita nijednu knjigu godišnje, svatko može uspjeti, pa čak i pisac. To je priča koja dolazi direktno iz našeg naroda i dokazuje da i mi Hrvati imamo smisla za humor na svoj račun. Iznikla je iz vrućeg asfalta Zagreba, ali i iz Slavonije koju Svirac nosi u srcu, zapravo iz cijele Hrvatske’’. „Poput Thompsonovih pjesama“, spremno ju je nadopunio Špoljar.

„To je humoristična serija. ‘Šaka jada’ je već stvarnost u kojoj živimo, jer štogod u Hrvatskoj pokušaš, ispostavi se da je to bilo za šaku jada“, rekla je. Špoljar je dodao „pogotovo u književnosti“, a ona je napomenula kako „ni u filmu nismo daleko od toga“.

Jasna Nanut otkrila je i daljnji razvoj projekta. „Napisat ću scenarije za preostale epizode i pritom usko surađivati sa Svircem kako bi njegov neponovljivi duh ostao sveprisutan u seriji, a u međuvremenu se nadam da će naš producent Hrvoje Osvadić potpisati ugovor s nekom televizijom za prvu sezonu s potencijalom druge i treće“, rekla je. Špoljar se već veseli. ‘’Možda se i preselim bliže centru. Ili barem Prisavlju“, rekao je.

Prvi igrani film Jasne Nanut “Sedmo nebo” prikazan je na filmskom festivalu u Puli prošle godine. Ima li ta crna komedija koja se bavi smiješnom stranom krize srednjih muškarčevih godina i čovjekom s previše žena i premalo vremena, veze s novom formom i muško-ženskim odnosima, odnosno omiljenom temom Jasne Nanut? Možda je tu odgovor zašto se odlučila za Špoljara i njegove tekstove.

Otkrila je za Nacional nepoznati detalj. „Dirljivo mi je kod Svirca to što se pravi da je kul frajer, ali i dalje pati za svojom prvom ljubavi Stojkom, s kojom je izgubio nevinost u 27., dok su studirali na Filozofskom. Pala sam na tu njegovu romantičnu stranu’’, rekla je.