Muzej suvremene umjetnosti u sklopu projekta Adrinetbook, posvećenom digitalizaciji pokretne kulturne baštine, razvio je gradske turističke ture koje se zasnivaju na djelima iz muzejskih zbirki i arhiva, a namijenjene su građanima i turistima. U pitanju su tri turističke ture: jedna je posvećena Ivanu Kožariću, druga Novim tendencijama, treća umjetničkim intervencijama u javnom prostoru. Sve ture su povezane s fundusom MSU-a i izložbama koje će se otvarati u muzeju u narednim mjesecima. Prva među njima je izložba ‘’Budućnost’’ koja će se otvoriti 4. travnja i predstavljat će vodeće hrvatske i međunarodne umjetnike 20. stoljeća i propitivati kakve su se ideje i vizije budućnosti razvijale u umjetnosti od 1960-ih do danas.

Tri turističke ture nadovezuju se na izložbe iz fundusa MSU-a ‘’Zbirka kao glagol’’ i dostupne su na hrvatskom i engleskom jeziku. Bave se vezom manje ili više poznatih gradskih lokacija i suvremene umjetnosti, povezujući povijesnu gradsku jezgru, u čijem se središtu Galerija suvremene umjetnosti od kasnih pedesetih godina afirmirala kao jedna od najprogresivnijih umjetničkih institucija u ovom dijelu Europe, s novim gradskim vizurama – preko donjogradskog centra, Tehničkog muzeja i Studentskog centra, Vukovarske ulice sve do Novog Zagreba i Muzeja suvremene umjetnosti. Turističke ture i razloge njihova održavanje predstavila nam je viša kustosica, voditeljica Knjižnice i Dokumentacijskog i informacijskog odjela Muzeja suvremene umjetnosti Jasna Jakšić.

NACIONAL: Kako je došlo do ideje da umjetnost u Hrvatskoj i rad umjetnika postanu mamac za turiste, odnosno turističke ture po Zagrebu?

Početak projekta Adrinetbook vezan je uz pandemijsku 2020. godinu kada je projekt koji objedinjuje pokretnu kulturnu baštinu, digitalizaciju i promišljanje o novim, održivim načinima turizma službeno počeo. Muzej suvremene umjetnosti postao je članom projektnog konzorcija čiji je nositelj grad Macerata, inače jedan od poznatih sveučilišnih centara središnje Italije, a u kojemu su još i Univerzitetska biblioteka Svetozar Marković iz Beograda, Centar za kulturu Dvorac Rakičan iz Slovenije, Agencija za ruralni razvoj Zadarske županije, grad Gjirokastër u Albaniji, grad Tassos i Centar za katalogizaciju iz Rima. Svrha projekta, koji je upravo službeno završio, bila je stvaranje digitalne infrastrukture i medijacije koja je trebala omogućiti razvoj novih turističkih sadržaja koji neće biti vezani uz kratke doživljaje već će turistima, domaćima i stranima, omogućiti detaljnije upoznavanje kulturne baštine, a posebno one koja je dostupna samo u muzejskim i knjižničnim vitrinama.

NACIONAL: Kakav je bio interes za prve ture koje ste organizirali?

Na prvim, testnim turama radili smo s vodičima i publikom koja prati program ‘’Točka susreta’’. Interes je rastao, posebno za ture posvećene Ivanu Kožariću koje su kolegica Radmila Iva Janković i Antun Maračić izveli prošle jeseni u sklopu projekta Artupunktura. Posljednje dvije ture bile su, unatoč nepovoljnoj vremenskoj prognozi, u potpunosti popunjene. Ture će se održavati cijelu godinu.

Tura Treba ići! posvećena Ivanu Kožariću: Ivan Kožarić pored skulpture Matoša (lijevo) i kožarićeva skulptura ‘Prizemljeno sunce’ u centru zagreba . FOTO: Arhiva MSU

NACIONAL: Koliko rad Ivana Kožarića može biti zanimljivi stranim turistima i na što ste stavili naglasak da biste privukli turiste koji se zanimaju za umjetnost u Hrvatskoj?

Strane turiste tek očekujemo, no pretpostavljamo da nije zanemariv, s obzirom na to da je Kožarić jedan od međunarodno najpoznatijih umjetnika s ovih prostora. U turi koja prolazi centrom grada naglasak je na njegovim skulpturama u javnom prostoru u centru grada, na nekad kontroverznom, a danas ne baš najsretnije smještenom Prizemljenom suncu i spomeniku Matošu, ali i na nerealiziranim radovima, njegovim čuvenim urbanim intervencijama. Nerealizirani radovi su i u novozagrebačkoj turi koja počinje pogledom na Kupača i završava u Muzeju suvremene umjetnosti i Atelijeru Kožarić.

NACIONAL: Što obuhvaća tura ‘’Intervencije u javnom prostoru’’ i kako je koncipirana ta tura?

Tura, osim neizostavnog Kožarića, obuhvaća i izložbe-akcije Grupe šestorice autora, čuveni performans ‘’Zagreb, volim te’’ Tomislava Gotovca, izložbu ‘’Mogućnosti za ‘71’’ na Gornjem gradu, gdje se nekada nalazio Muzej suvremene umjetnosti. Zatim prolazi gradskim lokacijama na kojima su se odvijali neki od performansa koji se danas smatraju antologijskima. I knjige umjetnika, koje smo digitalizirali u sklopu projekta, i performansi u sedamdesetim godinama nastoje umjetnosti izvući iz granica galerijskog prostora i takozvane bijele kocke.

NACIONAL: Nove tendencije predstavljene su putem pješačke ture ‘’Art ex Machina’’ sa željom da se predstavi jedan od najvažnijih umjetničkih pokreta u Hrvatskoj druge polovine 20. stoljeća. Koliko je danas i Zagrepčanima poznat rad Miroslava Šuteja, Julija Knifera, Ivana Picelja i članova skupine EXAT arhitekata Berbarda Bernardija, Nevena Šegvića i ostalih koji su činili Nove tendencije?

Vjerujem da su i Nove tendencije i EXAT 51 u javnosti poznati barem poznati na razini pojma. Tek je zatvorena fantastična izložba Darka Fritza u Tehničkom muzeju, ‘’Digitalna umjetnost u Hrvatskoj’’, koja je naišla na sjajan odaziv publike i medija. Tura Art Ex Machina priča priču o kulturnom razvoju grada Zagreba u šezdesetima, grada koji su oblikovali arhitekti koji su i sami bili članovi grupe Exat, odnosno Eksperimentalnog ateliera. Sve je to stvorilo određenu kulturnu klimu u kojemu se mogla dogoditi prva izložba i osnivanje pokreta Novih tendencija. Sljedeća besplatna tura za građanstvo posvećena Novim tendencijama održat će se 6. svibnja.

NACIONAL: Koliko je grad Zagreb napravio da se zaštiti njihovo djelo i da se obrati veća pozornost na važnost njihova stvaralaštva?

Vjerojatno najviše s obzirom na materijalne i administrativne mogućnosti, a naravno da bi bilo poželjno daleko više. U posljednje vrijeme Turistička zajednica, s kojom surađujemo, sve više uvodi i manifestacije koje za temu imaju recentnu kulturnu baštinu i velikane poput Kožarića i Knifera i nadamo se da će tim putem i nastaviti. Kao i da će autorice biti vidljivije i prepoznatljivije u javnom prostoru.

NACIONAL: Radovi djela umjetnika koji su činili Nove tendencije bit će predstavljeni u sklopu velike izložbe u MSU ‘’Budućnosti’’ koja se otvara 4. travnja. Koliko je njihova vizija budućnosti, nastala 60-ih godina prošlog stoljeća, bila kompatibilna s razmišljanjem i radovima umjetnika iz ostatka svijeta čiji radovi će biti predstavljeni na toj izložbi?

Umjetnici i, u nešto manjem broju, umjetnice Novih tendencija, stvarali su umjetnost za novo društvo – serijska proizvodnja, industrijski elementi, uvođenje znanstvenih elemenata u umjetnost – sve je to bio dio vizije umjetnosti za budućnost. Vizije, programi i manifesti zanimljivi su kao koncepti, tekstovi i prototipovi, no stvarnost, a pritom mislim i na uvjete umjetničkog rada je daleko složenija. Nove tendencije su, osim uzbudljive umjetnosti, izvrstan primjer koliko su umjetnička istraživanja početkom šezdesetih diljem Europe, ali i u, primjerice Brazilu i Argentini, bila kompatibilna, i kako su umjetnici iz raznih dijelova Europe i svijeta prepoznali da govore istim jezikom. Almir Maviginer, brazilski umjetnik, školuje se u Visokoj školi za dizajn u Ulmu, i na putu za Egipat stiže u Zagrebu gdje posjećuje Kostu Angeli Radovanija. Nedugo potom upoznat će umjetnika Ivana Picelja i kritičara Matka Meštrovića te direktora Galerije suvremene umjetnosti Božu Beka. Razgovarajući o umjetnosti otkrivaju zajedničke interese, ali i da diljem svijeta postoje različite umjetničke grupe koje, geografskim udaljenostima unatoč, dijele ista stremljenja. Uskoro će se naći uvezani u suradničke mreže, u izložbe i simpozije. No svoju budućnost oni su doista stvarali.

NACIONAL: Na koji su način u to vrijeme umjetnici tog doba najviše gledali na budućnost?

Naravno, to je ovisilo o iskazima pojedinih grupa. Dok su članovi grupe Zero, koji su zastupali stav da, nakon golemih razaranja Drugog svjetskog rata, treba krenuti od nulte točke, u pravilu zadržavali određenu dozu nihilizma, umjetnici koji su se nastavljali na konstruktivističku tradiciju budućnost su gledali pozitivno. Nadalje, u znanost su se polagale velike nade. Umjetnici su svom radu pristupali poput znanstvenika, što se da iščitati i iz njihovih tekstova. Osim toga, potrošački je boom šezdesetih počivao na plastičnim, laganim i lako održivim materijalima, što se odražavalo na umjetničku produkciju. S druge strane, potrošačka groznica i novi materijali znali su biti predmetom kritika.

NACIONAL: Postoje li neki od umjetnika čije viđenje budućnosti se najviše približilo životu i umjetnosti 21. stoljeća?

I realni život i umjetnost u 21. stoljeću itekako ovise o geografskim koordinatama. Svakako to je Vladimir Bonačić koji je radio svjetlosne intervencije u javnom prostoru, što je pokazala i izložba ‘’Digitalna umjetnost u Hrvatskoj’’, i nije zazirao od ozbiljnog društvenog angažmana. Zatim, među mnogima, tu je i Jimmie Durham, nekadašnji član fluxusovske internacionale, vizionar s ozbiljnim smislom za humor.

Umjetnost u javnom prostoru: ‘Zagreb, volim te’, Tomislav Gotovac; Braco Dimitrijević, ‘Prolaznik kojeg sam slučajno sreo u 12.15 sati’, 1971.; Grupa šestorice autora, 1978., Trg republike. FOTO: Arhiva MSU

NACIONAL: Kako je došlo do organiziranja izložbe ‘’Budućnosti’’ i koliko dugo se radilo na njezinoj organizaciji?

Izložba ‘’Budućnosti’’ treća je iz ciklusa izložbi ‘’Zbirka kao glagol’’ i nastavlja se na ‘’Tužne pjesme rata’’ i ‘’Drugarstvo’’. Ciklus izložbi iz fundusa „Zbirka kao glagol“ pokrenula je ravnateljica Muzeja suvremene umjetnosti Zdenka Badovinac u ožujku 2022. Kao i prethodne, i ovu je izložbu osmislio kustoski tim Muzeja suvremene umjetnosti, a o temi, izboru radova i njihovu postavu dogovarali smo se mjesecima. O izbor radova i postavu djela koji se odnose na vrijeme Novih tendencija savjetovali smo se s Darkom Fritzom. Velik nam je izazov bio prostorni i vremenski dijalog s nekadašnjim stalnim postavom Muzeja suvremene umjetnosti, ‘’Zbirke u pokretu’’, u sklopu kojeg je, upravo na drugom katu, bila izložena cjelina posvećena Novim tendencijama. Naravno, dosta antologijskih radova se ponavlja, ali ponekad u drugačijem okružju. Uz radove iz zbirki, izložba do sad u najvećem obimu donosi i radove umjetnica i umjetnika čije bismo radove voljeli vidjeti u muzejskim zbirkama – riječ je o Nicole Hewitt, Marku Tadiću, Niki Radić, Fokus Grupi i Maji Smrekar.

NACIONAL: Čije biste radove posebno izdvojili kao važne i na koje bi trebalo obratiti pažnju?

Uz antologijska djela autora iz muzejskih zbirki koja publika dugo vremena nije vidjela, poput onih Piera Dorazia, Francoisa Morelleta, Julia le Parca te kompjuterskih grafika Hiroshija Kawana, ili monumentalnih radova Zdeneka Sykore i Tomislava Mikulića, iznimno nam je drago da smo mogli postaviti ‘’Crni ambijent 1’’ Ljerke Šibenik, prvi ambijent u hrvatskoj umjetnosti. Osim toga, pokazujemo i rad u našoj sredini nepoznate umjetnice Hessie, autorice iznimno zanimljive životne priče, koja je u fundus Muzeja ušla preko Galerije stanara. Drago nam je da ćemo na izložbi iz fundusa pokazati djela Zvjezdane Fio i Dubravke Rakoci, umjetnica čija je djela Muzej pravovremeno otkupljivao.

NACIONAL: Koliko je hrvatska suvremena umjetnost poznata danas u svijetu i kako biste opisali status suvremenih umjetnika u Hrvatskoj?

Stručni krugovi znaju za Zagreb, Nove tendencije, Gorgonu, Ivana Kožarića, Dimitrija Bašičevića Mangelosa, Tomislava Gotovca, Mladena Stilinovića i Sanju Iveković, da nabrojim samo neke od najpoznatijih. Među suvremenim autoricama i autorima srednje i mlađe generacije prisutnima u inozemstvu svakako se ističu David Maljković, Vlatka Horvat, Hana Miletić, Tomo Savić Gecan, Igor Grubić, Damir Očko, Lala Raščić itd. S obzirom na broj stanovnika, imamo velik broj umjetničkih akademija, ali i međunarodno prisutnih i prepoznatih umjetnica i umjetnika. Status, kao što su pokazali nedavni prosvjedi samostalnih umjetnika za mirovinske koeficijente, kao i višegodišnji napori organizacije Za K.R.U.H. su daleko od idealnih, naprotiv. Financiranja su uglavnom oskudna i projektno usmjerena, ne gradi se ozbiljna infrastruktura u kojoj umjetnice i umjetnici mogu živjeti od svog rada i svaki umjetnički pothvat uglavnom je i herojski.

NACIONAL: Postoji li inicijativa, ne računajući trud umjetnika, da se suvremena hrvatska umjetnost predstavi organizirano u svijetu?

Postoje inicijative Grada Zagreba i Ministarstva kulture, trenutno više kroz natječaje, s povremenim većim i ambicioznijim projektima, no izlišno bi bilo naglašavati da uvijek može bolje i više. Prije nekoliko godina veće izložbe u inozemstvu financirala je Zaklada Hrvatska kuća, no koliko znam, takav je vid financiranja ukinut. Postoje programi suradnje, no interes i potencijali su daleko veći, čini se.

NACIONAL: Što bi osim financijske podrške bilo važno da se suvremena umjetnost predstavi kroz sveobuhvatnu izložbu uz popratna događanja?

Sustavna potpora i razvoj infrastrukture, sustavna i stalna razmjena s inozemstvom i to ne samo sa zapadnim zemljama, uvjeti rada koji nisu usmjereni samo na produkciju već i na istraživanje i još puno toga, primjerice sustava studijskih i duljih rezidencijalnih boravaka. Upravo zahvaljujući putovanjima i susretima mladih umjetnika i umjetnica nastale su Nove tendencije. Svakako je za razvoj likovne scene od velike važnosti i kvaliteta likovne kritike koja je u gotovo u nestajanju, posebno u tiskanim medijima. Konačno, od velike je važnosti i veća mobilnost i protočnost između nezavisne i institucionalne kulture. No i za to su potrebna stalna i značajna ulaganja u institucionalne kapacitete i resurse.