Prva režija Jasminka Balenovića u Histrionima, predstava ‘Oko jedne hiže’ otvorila je Bobijeve dane smijeha, a redatelj predstave dao je intervju Nacionalu.

NACIONAL: U Histrionima režirate komediju „Oko jedne hiže“, koja će biti premijerno izvedena u sklopu Bobijevih dana smijeha. O čemu se radi i koliko je važan ovaj festival?

Bobijevi dani smijeha su vrlo promišljen festival koji vjernoj histrionskoj publici nudi mogućnost i nastavak gledanja predstava bliskih histrionskoj poetici. Ako su predstave na Opatovini identitet i fundament Histriona, onda su Bobijevi dani vrlo osmišljena ekstenzija.

Predstava „Oko jedne hiže“ autora Nina Škrabea govori o jednom običnom danu u životu obitelji Štibuhar, koja se sa Štibuharovog brega doselila u Zagreb, doduše, negdje na rub grada. Jedan vrlo važan događaj pokrene lavinu događaja i obrata u kojoj pratimo posljednju fazu obiteljske dinamike. Vodili smo se idejom da je svrha svake obitelji u tome da se raspadne i generira nove obitelji, pa da se onda opet sastane. Naša obitelj preskočila je ili kao da joj se još nije dogodio taj trenutak rastanka – i kao da nikad neće. Obitelj ostaje zakočena u svojoj dinamici i ambicijama, bez mogućnosti za posljednji čin. Samim time članovi obitelji postaju zatočenici sebe samih. I kad izgleda da nema izlaza, život postaje zabavna, optimistična bajka u kojoj su čuda i više nego moguća. Doduše, samo na pozornici.

NACIONAL: Nije ovo prvi put da radite s Histrionima, a ni da radite komediju, može se reći da ste tu „doma“. Jesam li u pravu?

„Ekšli, not“, prvi put režiram u Histrionima, a u komedijama sam, može se reći, doma. Jednom davno shvatio sam da je život komedija i tako su komedije pronašle mene – kao moj doprinos svijetu da se što više veselimo i smijemo, ponajviše samima sebi. Klasične ili suvremene, uvijek je važno da su komunikativne i da nose vedrinu te, posljedično, glumačku radost igre. Poziv za režiju došao je nakon prošlogodišnjeg gostovanja moje predstave „Levan Beach hotel“ u produkciji Čakavske scene Istarskog narodnog kazališta iz Pule na Bobijevim danima, gdje je dobila posebno priznanje žirija. Jezik komedije je dijalekt tako da je, nakon čakavskih, ovo prva predstava koju radim na kajkavskom.

NACIONAL: Teže je napisati komediju nego dramu, je li teže i režirati komediju?

Meni nije, moji redateljski susreti s dramom su rijetki i više stvar neke osviještenosti da kako god, ne smijem ostati unutar jednog faha koliko god se u njemu dobro osjećao. Režija predstave je zahtjevan procesni posao. Možda više stresan nego težak. Stvar je u dobroj pripremi i još više dobroj glumačkoj podjeli.

NACIONAL: Imaju li histrionske predstave specifičnost s obzirom na to da je riječ o pučkom teatru?

Histrionske predstave imaju nekoliko temeljnih, kako kažete, specifičnosti, na prvom mjestu je kazališni čarobnjak Zlatko Vitez koji je osmislio i održao Histrione, potom čarobna publika na Opatovini i, posljedično, sama pozornica na Opatovini. Odgledao sam mnogo histrionskih predstava i nekako se uvijek sve vrti oko Zagreba, baštine, književnosti, tradicije. Uzduž i poprijeko u raznim vremenskim epohama. To je sigurno utjecalo na profiliranje publike koja gleda predstave Histriona.

NACIONAL: Zašto ste se odlučili posvetiti režiji?

Kao srednjoškolac sam otkrio kazalište kao najdinamičniji prostor slobode stvaranja novih, jednostavno boljih svjetova. Uvijek me privlačilo to „miksanje“. Nakon Akademije do danas se to, naravno, pretvorilo u profesionalni poziv koji u sebi uvijek nosi radost stvaranja, ali i odgovornost prema osobama kojima ste okruženi tijekom rada na predstavi.

NACIONAL: Zašto vas taj posao inspirira, intrigira, zašto ga volite?

Inspirira upravo zato što je inspiracija neukrotiva. Izazov je zaustaviti je svaki put kad zakuca na vrata, jer lako će pobjeći. Volim režirati mada ne režiram puno – jer od trenutka kada počinjete razmišljati o novoj predstavi, preko prve probe, svih proba do susreta s publikom na premijeri, osjećaj je izvanredan, motivirajući, a opet odgovoran i jedinstven. Takva kazališna putovanja stvaranja predstava moja su profesionalna sreća i svrha.