Bosanskohercegovačka redateljica Jasmila Žbanić čije je ostvarenje “Quo vadis, Aida” bilo u najužem izboru za nagradu Oscar u kategoriji najboljeg stranog filma, kazala je u ponedjeljak kako je iznimno zadovoljna već samom nominacijom kao i činjenicom da je Srebrenica tako postala tema o kojoj se ponovo razgovara.

Na online konferenciji za novinare upriličenoj nakon što je završena ceremonija dodjele nagrada Oscar, Žbanić je iz Los Angelesa kazala kako je sve što se zbivalo oko nominacije filmu dalo veliki zamah.

“Iznimno sam sretna što ljudi osjećaju ovaj film kao svoj”, kazala je Žbanić dodajući kako je dirnuta brojnim čestitkama koje je dobila i koje su do nje, kako je dodala, donijele veliki val dobre energije.

Pojasnila je kako je tijekom pet godina rada na filmu puno ljudi podržalo njegovu realizaciju a već nakon prvih projekcija potpora se povećala unatoč činjenici da je “teška” ratna tematika filma posvećenog genocidu nad Bošnjacima u Srebrenici donekle demotivirala distributere.

Tijekom kampanje promocije filma čiji je cilj bio prije svega da ga ljudi pogledaju, kako je kazala Žbanić, ponovo je postalo jasno kako publika voli “lakše” teme a ta činjenica pratila je sve napore koji su slijedili. Naglasila je da za Srebrenicu, koja je i danas važna regionalna i europska tema, puno ljudi u SAD-u nije ni čulo.

“Matematički je bilo jasno da će ‘Another Round’ pobijediti”, kazala je Žbanić o danskom filmu koji je na kraju i dobio Oscara za najbolji strani film.

Istaknula je kako nitko nije imao ništa protiv BiH nego je tema naprosto bila teška pa je već sama nominacija za nagradu Oscar, kako je ocijenila, zapravo predstavljala “maksimum maksimuma” kojega je bilo realno očekivati.

Dodala je ipak kako je redatelj Thomas Vinterberg čiji je film ponio Oscara također pogledao “Quo vadis, Aida” i nakon toga priznao da nije mogao spavati koliko ga se taj film dojmio.

Na pitanje misli li da su teme koje se odnose na rat u BiH s obzirom na protok vremena sada pomalo potrošene, Žbanić je odgovorila kako je za nju to ipak i dalje vrelo inspiracije, tim prije jer još nisu razriješene traume iz tog razdoblja.

“Dok god živi ta trauma i dok je ne raščistimo, dok ne nađemo način da razgovaramo jedni  s drugima i tu bol ne ‘isprocesuiramo’ mislim da su potrebni ovakvi filmovi”, kazala je Žbanić.

Kazala je kako je posebice intrigira opsada Sarajeva od 1992. do 1995. godine o čemu bi se mogla napraviti serija jer je to obilježilo živote te bi i narednim naraštajima trebalo ostaviti to sjećanje i iskustvo.

Potvrdila je kako se sada ipak time neće baviti jer je rad na “Quo vadis, Aida” za nju bio iznimno emotivno iscrpljujući.

Najavila je kako u Hrvatskoj njena producentska kuća planira sudjelovati u snimanju filma Alde Tardozzija “Štriguni” koji je opisala kao žanrovski vrlo zanimljiv te je najavila sudjelovanje i u novom projektu Alena Drljevića, redatelja koji potpisuje nagrađivano  ostvarenje “Muškarci ne plaču”.