Hrvatska je zemlja koja se, naizgled, ne može pomiriti s vlastitom prošlošću. Konstantna ideološka borba za prevlast kreira vlastite slike događaja od kojih se misli napraviti činjenice. Teme ustaštva i Jasenovca, zbog toga, predstavljaju vrlo osjetljivo područje za povjesničare, na koje se redovito vrši ideološki pritisak. Neki zbog toga i odustanu od potrage za istinom. Profesor Ivo Goldstein u svojoj knjizi „Jasenovac“ pokušava crno na bijelo staviti činjenice o Logoru III Jasenovac i prikazati stvarni razmjer ustaških zlodjela.

U vijećnici Filozofskog fakulteta u Zagrebu okupili su se povjesničari i upravitelji Jasenovačkog muzeja kako bi odgovorili na pitanje što nakon izlaska Goldsteinove knjige? Na koji način mi, kao društvo, moramo kročiti u budućnosti sada kada smo utvrdili neke činjenice? Jednostavnog odgovora nije bilo, no svi su se složili da revizionizam i dalje predstavlja veliku prijetnju društvu i napretku.

„Jasenovac kao činjenica je traumatiziran do kraja“, izjavio je profesor Goldstein koji u svojoj knjizi pokušava pisati iz perspektive pojedinca. Svatko tko je bio akter u toj priči „nije jednodimenzionalan“. Svatko je drugačije reagirao na te događaje, tako da se svačija perspektiva mora prikazati kako bi se dobila prava slika. Posebno je napomenuo važnost rada na popisu žrtava i potrebnu suradnju između institucija da se takav posao napravi.

Sam revizionizam postaje institucionaliziran. Profesor Jakovina s Odsjeka za povijest se pita što znači kada se „trg jednog od pobjednika u 2. svjetskom ratu“ preimenuje i kada Sabor odbija proslavu Dana pobjede.  Što to znači za one koji su povjesničari ili voditelji institucija poput muzeja Spomen područja Jasenovac? Sam Jasenovac doista „jest politika“, kaže povjesničarka Nataša Mataušić. Na komemoracijama, umjesto da se daje „pijetet“ žrtvama, političari uglavnom drže političke govore koji su slabo povezani s logorom Jasenovac.  I dalje ostaje kao „polemična“ i „kontroverzna“ tema. Revizionizam nije samo specifičan za Hrvatsko podneblje, povijesne činjenice se pokušavaju zataškavati i nanovo pisati i u Europi. Ali u Hrvatskoj je takva praksa uzela veliki zamah te se takva politika bez posljedica prakticira u javnosti.

Zbog takvih politika podjele pati i sam memorijalni muzej Spomen područja Jasenovac. Ravnatelj muzeja Ivo Pejaković govori kako mu nedostaju neke osnovne stvari koje drugi slični muzeji u Europi i svijetu imaju. Nedostaje znanstveni odjel, edukacijski odjel, dovoljno specijaliziranih zaposlenih i organiziranja putujućih izložbi. Pejaković zbog toga postavlja pitanje: „Koja je uloga Spomen područja Jasenovac?“ Zašto je ono osnovano? Prošle godine, samo devet škola posjetilo je Spomen područje. Kustos muzeja Đorđe Mihovilović izjavio je kako postoje seminari za nastavnike, ali da je interes za dolazak vrlo malen.

Čak i sa židovskim zajednicama nekakve konkretne suradnje nema iako su iz muzeja slali cirkularne pozive. „Mi smo s naše strane otvoreni, ali s druge strane nema pravog odgovora“, izjavio je Mihovilović.

Igor Jurdana