Osnivač i vođa Prljavog kazališta govori kako se u doba pandemije i manjeg broja koncerata posvetio autorskom radu na mjuziklima ‘Dubrava blues’ i ‘Magična Lily’

Jasenko Houra, osnivač i vođa rock sastava Prljavo kazalište, osnovanog 1977., u posljednje vrijeme okupiran je radom na mjuziklima. Davno je najavio autorski mjuzikl „Obojena ptica“, koji nikada nije izveden, a sada završava predstavu po imenu „Dubrava blues“ koja će biti popraćena pjesmama Prljavaca. Najavio je i novi autorski mjuzikl „Magična Lily“.

ZgNews: Najavili ste suradnju s ljudima iza mjuzikla u nastajanju po imenu „Dubrava blues“. Kako ona napreduje?

Razgovarao sam par puta o cijelom tom dijelu mjuzikla. Bit će koncipiran, a  koliko je do sada stvarno ne znam, zbog ovakve situacije, da budem iskren. Oni to vjerojatno planiraju za kazališnu scenu u 2022./2023. Sve ostalo dosta mi je konfuzno jer ne shvaćam ono o čemu smo baš jučer razgovarali, što se dešava u pogledu financiranja i smjera rada.

ZgNews: Otkud želja za prijelazom s koncertne pozornice u kazališne dvorane?

Sada radim neke stvari za koje sam mislio da nikad neću imati vremena. S Prljavim kazalištem bio sam toliko na putu, neprekidno održavajući koncerte po cijelom svijetu, tako da nisam uopće mislio kako bih neke stvari načinjao. Da bih u ove dvije godine ipak pomislio „Aha, imam vremena pa stignem raditi nešto drugo“. Neke stvari koje sam htio raditi bio sam stao u projektu. Primjerice, ono što sam htio raditi za kazalište0 već odavno, poput mjuzikla „Obojena ptica“. Tada nisam tehnološki mogao premostiti neke stvari, što bih sada mogao.

ZgNews: Govorili ste i o mjuziklu „Magična Lily“.

Meni je to za sada radni naslov. „Magičnu Lily“ kao priču pokušavam zaokružiti. Ona neće imati taj prizvuk kazališnog djela, da bi morala biti izvedena u kazalištu. Radim na njoj kako bi mogla biti postavljena i kao turneja, da može ići od grada od grada. Vidjet ćemo na kraju kada se završi glazba. Za sada sam na nekom broju pjesama koji me zadovoljava.

ZgNews: Od onih ciljeva koje ste si postavili, a ostvarili su se, s kojima ste zadovoljni?

Kad kreću, postoje bendovi koji naprave showbiznis, pa budu popularni i zarade novac. Postoje i bendovi koji to rade iz uvjerenja. Malo vičeš svijetu „Ja postojim“, nekakav si medij za svoje. Već sam u 80-ima bio u nekom trenutku zadovoljan. Ja sam bio samo nastavak onih ljudi koji su prije mene već posijali svoje snove, samo nastavak u rock n’ rollu… Svaki dan guraš i nadaš se da će netko tvoje snove isto tako požeti i s time sam zadovoljan. U nekim stvarima nadam se da je moj život obojen, da sam blizu onih ljudi koji su mi bili uzori u životu. Mislim da jesam barem malo. Čini mi se kao da sam živio deset tuđih i različitih života.

ZgNews: Vidite li takvu ambiciju kod mladih u današnjoj Hrvatskoj?

Sve evoluira. Svaka generacija ima neke svoje snove. Ne treba biti previše kritičan prema njima, treba ih pustiti. Treba im podrška, dati im šansu da žive. Ne moramo mi uvijek stvarati umjetnu priliku, oni će se sami izboriti za priliku. U teškoći postoji i nekakvog čara. Primijetio sam mnogo talentiranih mladih slikara. Stipana Tadića kad sam vidio prvi put na Akademiji mi je sinulo „Uh, veliki si ti mladiću slikar!“ Naši mladi dizajneri koji se bave industrijom isto… Spektakularno je kakvih mladih ljudi imamo. To je drugo kome mi dajemo šansu i kako mi gledamo. Mi imamo jedan problem koji ćemo morati s godinama proći, a to je puno tih resursa koje mi ne koristimo najbolje. Njima je jednostavnije otići u nekakva druga područja gdje će biti bolje plaćeni. Život će im, pogotovo za ovaj umjetnički dio, biti možda lakši. Ovdje se svaki put počinje iz nule.

ZgNews: Vraćamo li se na klasičnu priču da je zapravo politika protjerala mlade iz Hrvatske?

Nije to samo politika kao politika. Mi možemo govoriti o gomilama nespretnih rješenja koja onda dovode do takvih okolnosti. Politika je vrlo časna disciplina. Neki put je najveći problem što je naša republika mlada. Mi gomilu problema ne možemo riješiti preko noći, ne znamo neke stvari procijeniti i nismo skloni slušati. Demokracija je nešto čemu je moja generacija stremila. Međutim, u demokraciji je jedna velika zamka jer svi počinju raditi monolog i svi misle da mogu biti oni koji vode. Kad naiđu na drugu stranu, moraju se naučiti ne samo govoriti, nego i slušati. Ti tek prilikom razgovora za stolom shvaćaš da je netko pametniji i puno jači da bude vođa. To je princip demokracije, prvi među jednakima. Moramo se pomiriti s tim. Onda mi dođemo do ključnog trenutka kada shvaćamo kada je netko školovaniji i ima bolje argumente, čija se mišljenja baziraju na stvarnim stvarima, a ne na lažnim diplomama, rekla-kazala i lažnim vijestima.

ZgNews: Mogu li se mladi izboriti za takvo društvo i za ljubav?

To nije pitanje samo ljubavi, to je pitanje tolerancije. Mi moramo postati tolerantni, ne možemo zanemariti da ima puno nevolje. Glad, ljudi koji nemaju, bolesna djeca. Moramo biti puno ponizniji, skromniji jer imamo dio populacije s kojom moramo podijeliti. Sve se to vraća na Aristotela, kada raspodjela dobara nije dobra, tad će biti nevolje. Moramo paziti da raspodjela bude na razumnoj razini. Mi ne možemo dopuštati da nevini uzimaju pravdu u svoje ruke. Ne možeš tražiti od nevinih da oni provode zakone. Mi imamo Ustav i zakone, a njih smo donijeli da imamo pravedniju zajednicu. Mi imamo ustavne obveze, ali imamo i ustavna prava, a mi ne znamo ništa od toga. Moramo se sukobiti s prošlošću, što i tko smo mi, što nije bilo dobro u nekom sistemu, a što jest. Nije to tragedija priznati, tragedija je ne priznati.