‘Kontracepcija – priručnik za reproduktivno zdravlje’ naslov je „prve hrvatske znanstvene monografije o kontracepciji“ koju je, u izdanju zagrebačke Školske knjige, upravo objavila ugledna zagrebačka specijalistica ginekologije i porodništva Jasenka Grujić. Rođena u Zagrebu 1951., diplomirala je na Medicinskom fakultetu u Zagrebu, a 1980. započinje specijalizaciju iz ginekologije i porodništva. Nakon položenog specijalističkog ispita 1985. godine, radi u Kliničkom bolničkom centru Sestre milosrdnice, u kojem se bavi ginekologijom dječje i adolescentne dobi, potom porodništvom i ultrazvučnom dijagnostikom te, savladavajući istodobno i ginekološku kiruršku vještinu, samostalno izvodi kirurške zahvate. Od 1988. vodi Odsjek za patologiju trudnoće. Dragocjen uvid u mladenačku spolnost i znanja mladih o kontracepcijskoj zaštiti i spolnom odgoju stekla je radeći na Odjelu za planiranje obitelji Klinike za dječje bolesti u Zagrebu. Privatnu ginekološku ordinaciju, potom polikliniku u kojoj i danas radi, otvorila je 1994. Magistrirala je 1991., a doktorirala 1998. Autorica je više stručnih i znanstvenih radova. Jedna je od utemeljiteljica inicijative za regulaciju priziva savjesti u medicini 2015. godine. Stručnim člancima, napisima u tisku, istupima u medijima i sudjelovanjem na domaćim i međunarodnim stručnim i znanstvenim skupovima nastoji unaprijediti ženska reproduktivna prava. Godine 2024. dodijeljena joj je Nagrada Grada Zagreba u znak priznanja za osobite uspjehe, ostvarenja i zasluge. U intervjuu Nacionalu Jasenka Grujić predstavila je svoju novoobjavljenu knjigu.

NACIONAL: Zašto ste odlučili napisati knjigu „Kontracepcija – priručnik za reproduktivno zdravlje“? Postoji, naime, uvriježeno laičko uvjerenje kako se o kontracepciji „sve zna“.

Radeći u ambulanti za ginekologiju dječje i adolescentne dobi u Kliničkom bolničkom centru Sestre milosrdnice, popularno zvanoj Vinogradska, spoznala sam da je znanje o kontracepciji nedostatno, često i potpuno pogrešno. Za to sam dobila potvrdu i kad sam radila u Centru za planiranje obitelji Klinike za dječje bolesti Zagreb u Klaićevoj ulici, gdje smo istraživali i seksualnost adolescenata te smo rezultate objavili u našem ginekološkom časopisu Gynaecologia et perinatologia koji, nažalost, više ne izlazi. Kada sam god mogla, pisala sam o kontracepciji, bilo odgovarajući na pitanja, najčešće mladih ljudi, ili na upite vaših kolega. Davno je Nacional pisao, još u formi običnih dnevnih novina Republika, o ženskom kondomu intervjuiravši tri ginekologinje, pa i mene. Svojedobno je Školska knjiga zatražila da im napišem recenziju o knjizi „Preuzmite odgovornost za svoju plodnost“ autorice Toni Weschler, koju su namjeravali objaviti. Urednici Miroslavi Vučić svidjela se, kako je rekla, moja ekspertiza, pa me je potaknula da napišem knjigu. Bila je svjesna da se o kontracepciji ne zna dovoljno. Počela sam pisati početkom 2021., a rukopis predala u studenom prošle godine.

NACIONAL: Kome je namijenjena? Je li ona „znanstvena monografija“, kako je opisana u uredničkoj napomeni, ili „priručnik“, kako stoji u naslovu?

Knjiga je svakako znanstvena monografija. Tako su je i nazvali recenzenti. Sve što sam navodila u knjizi argumentirano je kvalitetnom i u trenutku predaje rukopisa najnovijom bibliografijom. Vjerujem da će informacije koje sam navela moći poslužiti i mojim kolegama, ginekolozima, kao i svim liječnicima i medicinskim sestrama, tj. svima koji se bave reproduktivnim zdravljem na bilo kojoj razini. U isto je vrijeme knjiga i priručnik. Nastojala sam je pisati što jednostavnijim jezikom, svjesna da neke dijelove mogu razumjeti samo osobe koje imaju medicinsko obrazovanje. Međutim, nisam zaboravila ni na adolescente i one osobe, prvenstveno žene, koje nisu medicinski obrazovane. Naime, na kraju svakoga poglavlja dio je koji se zove „Pitanje i odgovori“. Ondje svatko, ako i nije medicinski obrazovan, može naći korisne podatke o kontracepciji.

NACIONAL: Već u predgovoru, koji smatram iznimno važnim, ističete tvrdnje izravno suprotstavljene danas pomodnoj, agresivnoj i ultrakonzervativnoj ideologiji protivljenja pravu žena na izbor. Je li vaša knjiga, između ostalog, napisana i kao znanstveni odgovor tim neznanstvenim, retrogradnim ideologijama?

Da, svakako, ona je znanstven odgovor, odgovor utemeljen na znanstvenim argumentima, kada već ultrakonzervativni krugovi ne koriste znanstvene spoznaje, a često ni zdrav razum. Zapadna civilizacija iznjedrila je filozofiju jednakosti, bratstva i slobode, a Olympe de Gouges, borkinja za prava žena i djece, protivnica ropstva, ipak je, zbog političkih igara giljotinirana 1793. Dva stoljeća kasnije svjedočimo ratifikaciji Konvencije o uklanjanju svih oblika diskriminacije nad ženama (CEDAW) i taj fantastični ljudskopravaški dokument garantira jednakost žena i muškaraca te žensko pravo na izbor. Sjedinjene Države Konvenciju su potpisale, ali ne i ratificirale u Kongresu. Prema tome, nisu stranka Konvencije. Nisu je potpisali ni Vatikan i nekoliko islamskih teokracija. Planiranje obitelji definira se kao mogućnost da pojedinci i parovi predvide i ostvare željen broj djece i željeni razmak između poroda. Reproduktivna autonomija smatra se temeljnim ljudskim pravom. Usprkos retrogradnim i neznanstvenim ideologijama, mogla bih reći, čuva nas juridički okvir ljudskih prava s posebnim naglaskom na seksualno i reproduktivno zdravlje i prava. Bez obzira na to što ljudska plodnost i nije velika, svjedočimo, s jedne strane, populacijskim kretanjima koja bi mogla ugroziti zemaljske resurse bitne za život cijelog čovječanstva, a s druge depopulaciji, uglavnom u razvijenom svijetu. Stoga sam u knjizi pokušala pokazati značajne dobrobiti kontracepcije bez obzira na to o kojem se scenariju radi. Proizvodi i usluge namijenjeni planiranju obitelji povezani su s mnogobrojnim zdravstvenim dobrobitima, od smanjenja neželjenih trudnoća i broja prekida neželjenih trudnoća, poboljšanja zdravlja novorođenčadi i djece, do smanjenja morbiditeta i mortaliteta žena povezanih s trudnoćom. Napisala sam da sam, upravo zbog kompleksnosti, ali i nevjerojatne ljepote ljudske reprodukcije, nastojala pokazati da postoje izvrsna sredstva sprječavanja neželjene trudnoće i da bi prekid neželjene trudnoće morao biti iznimka. Pristup sigurnoj i učinkovitoj kontracepciji javnozdravstveni je imperativ. Sapienti sat: pametnome dosta.

NACIONAL: U knjizi spominjete Europski parlamentarni forum za reproduktivna prava i njegov „Kontracepcijski atlas“. Molim vas da objasnite o čemu je riječ.

„Kontracepcijski atlas“ za 2023. godinu predstavljen je u Europskome parlamentu 8. veljače 2023., a izdaje ga Europski parlamentarni forum za reproduktivna prava (https://bit.ly/catlas2023). Atlas jasno pokazuje zabrinjavajuću tendenciju stanja u Hrvatskoj, kada se analizira dostupnost kontracepcije. Hrvatska se nalazi u donjem dijelu ljestvice sa samo 43,3 od mogućih 100 bodova. To je još i pad od 12 bodova u odnosu na 2020. godinu. Zemljovid jasno pokazuje da smo neprihvatljivo daleko od onih zemalja koje pokazuju napredak u pristupu modernoj, efikasnoj i dostupnoj kontracepciji. Atlas pruža jasan uvid u to kako se pojedine zemlje odnose prema kontracepciji, analizirajući pristup kontracepcijskim sredstvima, savjetovanje o planiranju obitelji i pouzdane informacije o kontracepciji na internetu, na stranicama javnih zdravstvenih tijela ili institucija.

NACIONAL: Pišete o predrasudama prema hormonskoj kontracepciji. Koje su to predrasude i što je znanstveni odgovor na njih? Postoje li rizici, kao što se često tvrdi?

Ginekološka struka točno zna koji su i koliki rizici za određena stanja ili bolesti pri uzimanju hormonskih kontraceptiva. Ti su rizici jako, jako mali. Jedno cijelo poglavlje posvetila sam rizicima nekontraceptivnih učinaka hormonske kontracepcije. Ovdje ću spomenuti samo rizike koji najviše plaše potencijalne korisnice: to su tromboembolija i rak dojke. Najčešće se spominje trombogeni utjecaj hormona, dakle onaj utjecaj koji u krvnim žilama potiče stvaranje ugruška. Pa, razjasnimo to. Moramo znati da je rizik za vensku trombozu povećan oko dva puta kod žena koje uzimaju hormonske kontraceptive. Pojavljuje se tijekom prve godine uzimanja, i to najčešće u pretilih osoba. Važna je i doza estrogena tj. etinilestradiola. Isto tako, ne zaboravimo da je relativan rizik tromboembolizma u trudnica šest puta uvećan, pa ipak nikome ne pada na pamet da trudnice plaši tom činjenicom, u nositeljica mutacije koagulacijskih faktora do osam puta, a u korisnica niskodozažne oralne hormonske kontracepcije samo, dakle, dva do tri puta. Cerebralni moždani udari – moždani udar i prolazne ishemijske atake – među mladim ženama nose visoku stopu smrtnosti i invaliditeta, ali je incidencija moždanih udara rijetka, pa je i apsolutni rizik nizak. No u žena iznad 40 godina incidencija cerebralnih trombotskih udara raste, pa je potreban poseban oprez, naročito u onih kod kojih nalazimo rizična stanja i ponašanja, poput hipertenzije, migrene s aurom ili pušenja. Mnoge žene ne žele uzimati hormonske kontraceptive jer se plaše raka dojke. U vezi s rakom dojke, ako i postoji minimalan rizik za obolijevanje od raka dojke u trenutačnih korisnica hormonske kontracepcije, bivše korisnice imaju smanjen rizik za obolijevanje od uznapredovaloga, metastatskoga raka kasnije u životu. Ni jedna studija nije pokazala porast mortaliteta od raka dojke ni među trenutačnim ni među bivšim korisnicama hormonskih kontraceptiva. Neprihvatljivo je, neozbiljno i neodgovorno ne promovirati hormonske kontraceptive zbog bilo kojega razloga i ne isticati činjenicu da dobrobiti značajno nadilaze rizike. Hormonska kontracepcija ima dokazan zaštitni utjecaj na pojavnost raka jajnika, endometrija i kolorektalnoga karcinoma.

NACIONAL: Kako pristupiti seksualnosti, reproduktivnim pravima i odnosu prema kontracepciji u mladih i adolescenata? Možete li nabrojiti konkretne mjere koje bi država i društvo trebali poduzeti da unaprijede život mladih u tom za njih iznimno važnom segmentu?

Ako na adolescente gledamo kao na osobe u razvoju, nužno nestalnoga ponašanja, moramo respektirati biološka i psihološka obilježja puberteta, ali i činjenicu da tada mladi ulaze u svijet spolnosti starijih. Adolescenti imaju i pravo i potrebu da dobiju znanstveno utemeljene, sveobuhvatne i potpune informacije. Ništa se ne postiže zaobilaženjem tema o seksualnosti jer, složit ćete se, adolescentima je sve dostupno. Naučiti ih razabrati za njih korisne i važne informacije zadatak je, između ostaloga, sveobuhvatnoga seksualnog odgoja. Isto kao što je školi dužnost omogućiti im pristup korisnim i važnim informacijama, utemeljenima na znanstvenim spoznajama, u drugim školskim predmetima. Društvo i država morali bi, osim toga, osigurati mladima dostupnost stručnjaka koji se bave seksualnošću upravo mladih, koji im mogu pomoći savjetom, pregledom, propisivanjem kontracepcije, i to u ustanovama u koje mogu doći bez uputnice, bez uplitanja ili znanja roditelja. Takvu smo ustanovu imali u Klaićevoj, bio je to Centar za planiranje obitelji. No mi smo, smatrajući da povijest počinje danas i s nama, uništili to medicinsko i intelektualno naslijeđe, ali uništili smo i mnoga druga naslijeđa koja su nas Europom činila i prije no što smo u ušli Europsku uniju.

NACIONAL: Što preporučujete roditeljima? Kako da pristupe seksualnosti svojih adolescenata, naročito kada je riječ o suprotnim spolovima, jer tu često zna biti nesporazuma, tabua i nelagode?

Ne mogu se svi roditelji nositi sa seksualnošću svoje djece. Neki ne znaju, i njima samima je potrebna seksualna edukacija, mnogi naprosto ne žele. Svima savjetujem da se pokušaju obrazovati, ako mogu. Nije nevažan ni odnos koji imaju s djetetom. Djevojčice su, kada govorimo o seksualnosti, orijentirane na mame, dječaci na tate, no to je samo stereotip i nije važno. Važna je bliskost i povjerenje prema djetetu i obrnuto. Nisam jednom svjedočila paničnome strahu djevojčica koje su dobile menstrualno krvarenje, a nisu znale što im se događa. Uostalom, seksualna edukacija mora početi u ranome djetinjstvu, prilagođena dobi. Seksualnost je ponašanje koje se razvija i sreće cijeloga života, počinje rođenjem, pa i prije, i završava smrću. Potreba za bliskošću, brigom o drugom i druženjem traje cijeli život, kako je rekao legendarni ginekolog Leon Speroff, a sveobuhvatna seksualna edukacija ima ključnu ulogu promovirajući zdravlje i blagostanje djece i mladih, pripremajući ih za siguran i ispunjen život. Odgovoran prosvjetni sektor već bi odavno organizirao seksualnu edukaciju u školama. A odgovorna medicinska zajednica ne bi se skrivala iza konformizma potaknutog kratkovidnom politikom i pritiscima vjerskih zajednica.

NACIONAL: Pišete o besplatnoj kontracepciji do 25. godine života. Bi li je trebala uvesti i Hrvatska, i kako?

Sudeći prema informacijama iz medija, u državnoj blagajni ima dosta novca. Besplatnu kontracepciju do 25. godine, a prema Atlasu 2023., imaju Albanija, Andora, Belgija, Estonija, Finska, Francuska, Irska, Kosovo, Luksemburg, Moldavija, Portugal, Slovenija, Švedska i Ujedinjeno Kraljevstvo. U tablici „Pokrivenost troškova kontracepcije u sklopu nacionalnog zdravstvenog sustava“ Hrvatska je ocijenjena slabijom ocjenom od brojnih drugih zemalja. Kako to da Hrvatska nije na tom popisu? Što Hrvatska želi pokazati? Da Hrvati brže vade penis pri prekinutom snošaju ili obožavaju kondome, iako ih i ne koriste dovoljno? Licemjerno. Prema recentnim istraživanjima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, u dobi od 16 godina upustilo se u spolne odnose njih oko 31 posto – dečki 33,4, djevojke 30,3 posto – uz barem jednu vrstu spolnog odnosa, prakticirajući i oralni ili analni seks. Oni koji su imali vaginalni spolni odnos kondom su koristili ponekad, 46 posto. Neinformiranost i manjak znanja očiti su, a kontracepcija im je zapravo nedostupna ili teško dostupna i skupa. Dužnost je javnog zdravstvenog sustava, u suradnji s obrazovnim sustavom, osigurati dostupnost kontracepcije.

‘Kultura spolnosti i seksualnosti u Hrvatskoj zapravo ne postoji’, tvrdi Jasenka Grujić. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

NACIONAL: Jasno zagovarate „sveobuhvatnu seksualnu edukaciju“. Što bi ona, po vama, trebala uključivati, kako izgledati?

Sveobuhvatna seksualna edukacija nije samo edukacija o spolnosti u biološkom smislu nego i odgoj koji uključuje tumačenje i afektivnog i društvenog fenomena seksualnosti. Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji i mišljenjima ozbiljnih stručnih društava, primjerice Američkog društvo ginekologa i opstetričara ACOG, mladi ljudi imaju pravo na dostupnu, povjerljivu, nepristranu podršku i vođenje koje ne osuđuje, nego nastoji razumjeti njihova očekivanja i izbore. Oni imaju pravo na sveobuhvatnu seksualnu edukaciju. Sveobuhvatna seksualna edukacija bi morala, uključivši oba roda, promovirati činjenicu da je seks odlika dobre veze samo ako i kada postoji adekvatna kontracepcija, bez obzira na planiranje buduće trudnoće. Prvi su korak edukacija i informacije o kontracepciji. One moraju biti utemeljene, ponavljam, na znanstvenim činjenicama i dokazima te svakako moraju biti dostupne na različite načine: kroz knjige, udžbenike, publikacije, predavanja, provjerene napise u tisku, dostupnost na pouzdanim internetskim stranicama, poruke na plakatima u javnim prostorima, informativne priloge na javnom radiju i televiziji, i tako dalje.

NACIONAL: Vaši argumenti za uspješnu pronatalitetnu politiku izravno su suprotstavljeni argumentima konzervativne desnice: dok desnica ženi osporava pravo na izbor zagovarajući što više djece u tradicionalnoj obitelji, vi tvrdite da je skrb o reproduktivnom zdravlju žene prvi potez uspješne pronatalitetne politike.

Moramo se vratiti na CEDAW. Prema članku 16 (1) e) CEDAW-a, države članice dužne su na temelju jednakosti muškaraca i žena osigurati jednaka prava na slobodno i odgovorno odlučivanje o rađanju djece te pristup informacijama, obrazovanju i sredstvima koji im omogućuju realizaciju tih prava. Na tom je tragu, uz posebnu važnost koju posvećuje demografskim okolnostima, Agenda 2030. o održivom razvoju, koju je Opća skupština Ujedinjenih naroda donijela 2015. godine. U Agendi 2030. istaknuto je da univerzalan pristup sigurnim i pouzdanim metodama planiranja obitelji pomaže parovima i pojedincima ostvarivati prava slobodnog i odgovornog odlučivanja o broju djece i razmaku između rađanja. Depopulacijske trendove u Hrvatskoj ne mogu i neće riješiti desni konzervativni stavovi i nastojanja koja ženama osporavaju pravo na izbor. Depopulacija u Hrvatskoj uopće nije posljedica uživanja reproduktivnih prava, prava na kontracepciju i prava na pobačaj. Depopulacija je slika stanja u društvu i politika koje su dovele do takve depopulacije. No nečim se mora početi, a to je čuvanje reproduktivnog zdravlja mladih žena i žena reproduktivne dobi, dakle onih koje mogu rađati. Nadam se da smo daleko od nasilnih demografskih mjera kakve je provodio rumunjski diktator Ceaușescu svojim Dekretom 770 iz 1966. Uz ogroman mortalitet trudnih žena i mortalitet dojenčadi, prvotni populacijski skok u Rumunjskoj ubrzo se stabilizirao. Dobiveno nije ništa osim „rumunjske siročadi“. Apeliram na sve zainteresirane da prouče Dekret 770 i posljedice koje su zabrane izazvale: https://decreechronicles.com/guardians-of-the-decree-the-hidden-world-of-the-anti-abortion-enforcers/.

NACIONAL: Plenkovićeva je Vlada poslije izbora uvela Ministarstvo demografije, koje vodi vjeroučitelj Šipić. Kako komentirate njegove dosadašnje javne istupe?

Ministarstvo je demografije, smatram, potpuno nepotrebno ministarstvo, koje se još i pogrešno zove: demografija je znanstvena disciplina, a ne stanovništvo. Trendovi u broju naših stanovnika slika su naših neodgovornih politika, korupcije, netolerancije raznih vrsta. Ne pratim politiku – imam gastritis – ali informirala sam se o ministru. Mogu zaključiti da gospodin vjeroučitelj treba pomoć i da je krenuo dobrim putem zaposlivši savjetnike, koje, istina, svi plaćamo. Željela bih mu pomoći na drugi način, i to besplatno, prijedlogom da svima koji mogu rađati pošalje primjerak starozavjetne „Pjesme nad pjesmama“, najljepše erotske i ljubavne poezije koja postoji. Time bi mogao utjecati na buđenje spolne želje u ljudi i posljedično na broj trudnoća, a i ne bi se morao brinuti znaju li to boškarini pročitati.

NACIONAL: Pišete da je časopis The Economist hormonsku kontracepciju 1993. proglasio „jednim od sedam čuda suvremenog svijeta“. U Hrvatskoj, pak, mnogi ljekarnici odbijaju dati pilulu, pozivajući se na priziv savjesti. Kako komentirate priziv savjesti u odbijanju pobačaja i izdavanja kontracepcije?

Priziv savjesti u medicini ili u bilo kojoj drugoj profesiji ne smatram ljudskim pravom u smislu slobode savjesti, osim kod regruta koji odbijaju nositi oružje i ubijati. Smatram da je priziv savjesti obično odbijanje vršenja dužnosti. To je naprosto implementacija religijskih instituta u sekularno zakonodavstvo države u kojoj su Ustavom (čl. 41) vjerske zajednice odvojene od države. Dakle, Sveta Stolica i njen tadašnji poglavar papa Ivan Pavao II. 1995. objavljuju encikliku „Evangelium vitae“ nastojeći utjecati na vjernike da ne poštuju sekularnu legislativu u vezi sa ženskim reproduktivnim pravima. U njoj piše: „Pobačaj i eutanazija takvi su zločini da ih nikakav ljudski zakon ne može ozakoniti. Ne postoji obveza savjesti da se poštuju takvi zakoni. Umjesto toga postoji čvrsta i jasna obveza da im se suprotstavi prizivom savjesti.“ Mi znamo da je prema enciklici „Humanae vitae“ pape Pavla VI. 1968. godine katolicima kontracepcija zabranjena. Vatikan prihvaća samo Billingsovu metodu, koja uključuje apstinenciju u vrijeme plodnih dana. A apstinencija nije kontracepcija. Spomenuti papinski dokument „Evangelium vitae“ protivi se modernim kontracepcijskim metodama. Ondje se kaže: „Usprkos razlici u prirodnoj i moralnoj težini, kontracepcija i abortus često su blisko povezani, to su plodovi s istog stabla.“ Sic! Kada ljekarnik ili liječnik pozivajući se na priziv savjesti odbije dati neki lijek ili odbije učiniti kakav zahvat prema stručnoj proceduri, on nameće svoje viđenje ili svoj vjerski stav, njemu pacijent nije na prvom mjestu, a morao bi biti jer se tako obavezao liječničkom zakletvom koju tada krši, kao i etički kodeks profesije.

NACIONAL: Jedno poglavlje u knjizi posvetili ste kontracepciji transrodnih i rodno nebinarnih osoba. Možete li ga ukratko opisati?

Transrodnost je pojam koji opisuje rodni identitet osoba koji nije u skladu s biološkim spolom dodijeljenim pri rođenju na temelju izgleda vanjskog spolovila. Smatra se da je do 0,5-0,6 posto odraslih transrodno. Medicina može pomoći transrodnim osobama na način da im omogući tranziciju u onaj spol koji se uklapa u rodni identitet osobe i tako umanji njihovu patnju. Transrodni muškarci su oni muškarci kojima je pri rođenju dodijeljen ženski spol, a transrodne žene su one žene kojima je pri rođenju dodijeljen muški spol. Kontracepcija je nužna za transrodne i rodno nebinarne osobe – one koje se ne vide u dihotomiji muško-žensko – a koje imaju maternicu i jajnike i ne žele začeti. Rodno afirmativan lijek za transrodne muškarce je testosteron, a on se ne smatra kontracepcijom. Idealna kontracepcija za transrodne muškarce ne postoji, no najbolji bi izbor mogle biti dugodjelujuće reverzibilne metode, poput intrauterinih uložaka s bakrom.

NACIONAL: Pišete da rađanje u homo sapiensa nije jedina svrha spolnog odnosa te da je „spolnost bitna ekspresija kako muške tako i ženske osobnosti, toliko kompleksna da je isprepletena s gotovo svim ostalim područjima života“. Kako kao stručnjakinja, ali i kao žena, građanka, ocjenjujete opću kulturu spolnosti i seksualnosti u Hrvatskoj?

Uz toliko feminicida, uz toliko, za žene, uvredljivih riječi – „prvotni“, „drugotna“, „štraca“ – uz toliko ostrašćene želje ultrakonzervativnih krugova da se žena svede na stroj za rađanje ili inkubator, kultura spolnosti i seksualnosti u Hrvatskoj zapravo ne postoji. Ženski je užitak zapreten stereotipima. Mizoginija se nazire u mnogim društvenim diskursima, zbog svega što žena predstavlja, a predstavlja i želju, i užitak, i život. Rodinov „Poljubac“ – držim ga okamenjenim životom – s koje ga god strane gledamo, otkrit će nam nevjerojatnu ljepotu i nježnost seksualnosti. Znaju li naša djeca uopće tko je Auguste Rodin?