Japan će u četvrtak ispustiti pročišćenu radioaktivnu otpadnu vodu iz svoje nuklearne elektrane Fukushima – mjesta katastrofe koja se dogodila prije 12 godina.
Regulator atomske energije Ujedinjenih naroda kaže da je ispuštanje filtrirane vode u Tihi ocean sigurno i da će imati “neznatan” utjecaj na ljude i okoliš. Ali, taj je potez izazvao žestoke kritike građana zemalja u regiji. To je najnoviji razvoj događaja u nastavku sage o jednoj od najgorih svjetskih nuklearnih katastrofa.
Sve je počelo 11. ožujka 2011. godine, kada je najjači potres ikada zabilježen u Japanu pogodio istočnu obalu zemlje. Potres magnitude 9 bio je toliko snažan da je pomaknuo Zemlju sa svoje osi. To je izazvalo tsunami koji je zahvatio glavni japanski otok Honshu, usmrtivši više od 18.000 ljudi i izbrisavši cijele gradove s karte.
U nuklearnoj elektrani Fukushima golemi val prešao je preko obalne obrane i poplavio reaktore, izazvavši veliku katastrofu. Vlasti su postavile zabranjenu zonu koja je postajala sve veća kako se radijacija širila iz elektrane, zbog čega se više od 150.000 ljudi moralo evakuirati iz tog područja.
Više od desetljeća kasnije, ta zona još uvijek postoji i mnogi stanovnici se nisu vratili. Vlasti vjeruju da će trebati do 40 godina da se završi posao dekontaminacije, koji je Japan već koštao trilijune jena. Katastrofa u Fukushimi klasificirana je kao događaj razine sedam od strane Međunarodne agencije za atomsku energiju, najviši takav događaj i tek drugi događaj koji zadovoljava ovu klasifikaciju nakon katastrofe u Černobilu 1986. godine.
Gdje se nalazi nuklearka?
Nuklearna elektrana Fukushima Daiichi nalazi se u gradu Okuma, u prefekturi Fukushima. Nalazi se na istočnoj obali zemlje, oko 220 kilometara sjeveroistočno od glavnog grada Tokija.
Dana 11. ožujka 2011. u 14:46 po lokalnom vremenu potres – poznat kao Veliki istočnojapanski potres ili potres u Tohokuu 2011. – pogodio je istočno od grada Sendai, 97 kilometara sjeverno od elektrane. Stanovnici su imali samo 10 minuta upozorenja prije nego što je tsunami pogodio obalu.
Ukupno je gotovo pola milijuna ljudi bilo prisiljeno napustiti svoje domove zbog potresa, tsunamija i nuklearne nesreće.
Što se dogodilo u Fukushimi?
Sustavi u nuklearnoj elektrani detektirali su potres i automatski isključili reaktore. Dizel generatori za hitne slučajeve uključeni su kako bi rashladna tekućina pumpala oko jezgri, koje ostaju nevjerojatno vruće čak i nakon gašenja.
Ali, ubrzo nakon toga val visok više od 14 metara pogodio je Fukushimu. Voda je preplavila obrambeni morski zid, poplavivši postrojenje i onesposobivši generatore za hitne slučajeve. Radnici su požurili vratiti struju, ali u danima koji su uslijedili nuklearno gorivo u tri reaktora se pregrijalo i djelomično otopilo jezgre – nešto što je poznato kao nuklearno topljenje.
Nuklearka je također pretrpjela niz kemijskih eksplozija koje su teško oštetile zgrade. Radioaktivni materijal počeo je curiti u atmosferu i Tihi ocean, što je dovelo do evakuacija i sve šire zone isključenja.
Koliko je ljudi ozlijeđeno?
Najmanje 16 radnika ozlijeđeno je u eksplozijama, dok su deseci drugih bili izloženi radijaciji dok su radili na hlađenju reaktora i stabilizaciji postrojenja. Tri su osobe navodno prevezene u bolnicu nakon izlaganja visokoj razini. Kasnije je potvrđeno da je više ljudi umrlo tijekom evakuacije, uključujući desetke bolničkih pacijenata koji su morali biti premješteni zbog straha od radijacije.
Dugoročni učinci izloženosti zračenju predmet su rasprave. Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) objavila je izvješće 2013. godine u kojem se navodi da katastrofa neće uzrokovati vidljiv porast stope raka u regiji. Znanstvenici unutar i izvan Japana vjeruju da su rizici od izloženosti relativno niski, osim u regiji neposredno oko postrojenja.
Dana 9. ožujka 2021., uoči 10. obljetnice, izvješće UN-a navodi da među stanovnicima Fukushime nije bilo dokumentiranih “štetnih učinaka na zdravlje” koji su izravno povezani s radijacijom izazvanom katastrofom. Bilo kakvi budući zdravstveni učinci povezani s zračenjem “malo je vjerojatno da će biti vidljivi”, navodi se.
No, mnogi vjeruju da su opasnosti daleko veće, a stanovnici su i dalje oprezni. Iako su dužnosnici ukinuli ograničenja u mnogim područjima, većina ljudi nije se vratila svojim domovima. Japanska vlada je 2018. objavila da je jedan radnik preminuo nakon izlaganja radijaciji i složila se da njegovoj obitelji treba isplatiti odštetu.
Tko je bio kriv?
Kritičari su okrivili nedostatak pripremljenosti za događaj, kao i nejasnu reakciju operatera elektrane Tokyo Electric Power (Tepco) i vlade.
Neovisna istraga japanskog parlamenta zaključila je da je Fukushima bila “duboka katastrofa koju je izazvao čovjek“, okrivljujući energetsku kompaniju za neispunjavanje sigurnosnih zahtjeva ili planiranje takvog događaja. Međutim, 2019. japanski sud oslobodio je tri bivša direktora Tepca zbog nemara u jedinom kaznenom slučaju koji je proizašao iz katastrofe .
Godine 2012. tadašnji japanski premijer Yoshihiko Noda rekao je da država dijeli krivicu za katastrofu. Sud je 2017. presudio da vlada snosi djelomičnu odgovornost i da treba isplatiti odštetu evakuiranim osobama.
Kako ide čišćenje?
Ovih dana, nekoliko gradova u sjeveroistočnom Japanu ostaju zabranjena područja. Vlasti rade na čišćenju područja kako bi se stanovnici mogli vratiti. Neki su odlučili da se nikad ne vrate jer se boje radijacije, izgradili su nove živote negdje drugdje ili se ne žele vratiti tamo gdje ih je pogodila katastrofa.
Glavni izazovi ostaju. Deseci tisuća radnika bit će potrebno u sljedećih 30 do 40 godina da se na siguran način ukloni nuklearni otpad i više od milijun tona radioaktivne vode koja se još uvijek nalazi na lokaciji.
Voda korištena za hlađenje visoko radioaktivnih reaktora pomiješana je s podzemnom vodom i kišom i pohranjena u spremnike u postrojenju, ali Japan kaže da im je ponestalo prostora. Kao takva, otpadna voda se ispušta u Tihi ocean – snažno filtrirana kako bi se smanjila radioaktivnost.
Operateri tvrde da će ogromni ocean razrijediti vodu i da bi to predstavljalo nizak rizik za zdravlje ljudi i životinja. Međutim, i dalje postoje kritičari i skeptici plana, piše BBC.
Komentari