Nizom afera obilježen predsjednik Uprave Hrvatske pošte Ivan Čulo ostaje na čelu ove državne tvrtke, iako je premijer Andrej Plenković već donio odluku da mu neće produžiti mandat. Međutim, zbog žestokog lobiranja predsjednika Sabora Gordana Jandrokovića na užem kabinetu Vlade Čulo je u posljednji trenutak ponovno izabran za prvog čovjeka Hrvatske pošte. Ova odluka pokazuje kako predsjednik Vlade i HDZ-a Andrej Plenković još uvijek nije u stanju potpuno samostalno donositi pojedine odluke i da se nije u stanju oduprijeti pritiscima koji dolaze od vodećih ljudi HDZ-a kao što je to Gordan Jandroković. S druge strane, odluka da Čulo ostane predsjednik Uprave Hrvatske pošte pokazuje da ni Plenković, a ni ostatak vodećih ljudi HDZ-a nisu spremni obračunati se s klijentelizmom u najvećim državnim tvrtkama te u njima na čelu ostaju ljudi koji su opterećeni milijunskim aferama, ali po svemu sudeći za te afere ne samo da neće odgovarati, već su i nagrađeni novim mandatima kao što je to i u ovome slučaju Ivana Čule.

Nacional je početkom veljače pisao da će upravo izbor Ivana Čule biti znak je li premijer Andrej Plenković uistinu zahladio odnose s predsjednikom Sabora Gordanom Jandrokovićem ili će i dalje nastaviti štititi oblik klijentelizma koji u toj državnoj tvrtki vlada godinama. Plenković je krajem siječnja osobno izuzeo kompletnu dokumentaciju u postupku koji se vodi za imenovanje novog predsjednika Uprave Hrvatske pošte, tvrtke od strateškog državnog interesa, te tako privremeno zaustavio zaključivanje natječaja i kadroviranje u kojemu je glavnu ulogu dosad u pravilu imao predsjednik Sabora Gordan Jandroković. Motivi Plenkovićeva poteza tumačili su se dvojako, no više vrlo upućenih sugovornika Nacionala iznijelo je tvrdnje da će se upravo kroz ovaj slučaj determinirati budući odnosi njega i Jandrokovića, koji su u posljednjih nekoliko mjeseci potpuno zahladnjeli – čak do granice nepozdravljanja.

Predsjednik Sabora Gordan Jandroković žestoko je lobirao za ostanak Ivana Čule na mjestu predsjednika Uprave Hrvatske pošte. FOTO: Kristina Stedul Fabac/PIXSELL

Nakon što je Čulo ipak izabran za predsjednika Uprave HP-a, čini se kako je pobjedu u ovom slučaju odnio predsjednik Sabora koji se očito pokazuje kao puno snažniji igrač unutar HDZ-a nego što je to percepcija u javnosti. Ovom odlukom Plenković je jasno pristao na novi kompromis koji mu u javnosti donosi sve jasnije negativne bodove, kao i političku reputacijsku štetu na nizu primjera – od HP-a do postupanja oko prostora pod upravljanjem tvrtke Državne nekretnine, dok se propustio razići s Jandrokovićem i započeti proces njegove demontaže, odnosno smanjiti njegov utjecaj u nizu važnih procesa.

Uoči samog odabira, na natječaju za novog predsjednika Uprave ove državne tvrtke iskristalizirala su se imena troje potencijalnih kandidata. Jedan je Ivan Čulo, koji je i dosad obavljao tu dužnost i smatra se Jandrokovićevim štićenikom, no uz sebe veže i niz u najmanju ruku diskutabilnih poslovnih poteza koji su imali ozbiljne poslovne i reputacijske učinke na Hrvatsku poštu. Njegovi protukandidati su bili Hrvoje Parlov, donedavni član Uprave HP-a i izvršna direktorica u istoj firmi Ivana Mrkonjić. Ona je prethodno pet godina bila na visokim funkcijama u Privrednoj banci Zagreb, a početkom prošlog desetljeća bila je i državna tajnica u Ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta. Ona je, inače, kći pokojnog bivšeg suca Ustavnog suda Ivana Mrkonjića.

Navodno je baš Ivana Mrkonjić bila favorit premijera Andreja Plenkovića, ali je odluka nakon žestokog lobiranja Gordana Jandrokovića ipak pala na Ivana Čulu. Nacionalovi izvori tvrde da je odluka na kraju donesena na užem kabinetu Vlade gdje sudjeluju samo ministri i suradnici od najvećeg povjerenja premijera Andreja Plenkovića pa se s pravom može postaviti pitanje je li premijer i šef HDZ-a izgubio povjerenje najužeg kruga u Vladi kada nije mogao pogurati svoju kandidatkinju za predsjednicu Uprave HP-a, a s druge strane se pokazuje kako je utjecaj Gordana Jandrokovića u ovom trenutku puno veći nego što izgleda na prvi pogled.

Hrvatska pošta u doba Ivana Čule bila je poligon niza skandala, dubioznih poslovnih odluka koje su po svemu sudeći sa sobom nosile znatan negativan utjecaj na njeno poslovanje, ali i mjesto na kojemu su do izražaja dolazili iznimno loši međuljudski odnosi. O svemu tome Nacional je prethodnih godina ekstenzivno izvještavao: početkom 2020., recimo, o činjenici da je u samo četiri mjeseca protiv HP-a podignuto čak 190 tužbi radnika – 176 tužbi radi povreda prava iz Kolektivnog ugovora, šest radi otkaza, sedam radi isplate određenih davanja, a za jednu tužbu u kojoj se kao razlog navodi ‘’radno-ostalo’’. Niz procesa je završio na štetu tvrtke, između ostalog i jedan o kojemu je Nacional pisao krajem siječnja: radi se o nezakonitom otkazu jednoj službenici uručenom neposredno nakon što se s porodiljnog dopusta vratila na svoje radno mjesto, zbog čega će tvrtka morati isplatiti preko pola milijuna kuna.

Iako je predsjednik Vlade Andrej Plenković već imao spremnog kandidata za čelno mjesto Hrvatske pošte, u posljednji čas je ipak popustio pod pritiskom i lobiranjem predsjednika Sabora. FOTO: Marin Tironi/PIXSELL

No gubitak radnih sporova tek je manji dio problema u HP-u: u tvrtku su prije nešto više od godine dana ušli istražitelji USKOK-a u pokušaju rasvjetljavanja slučaja prodaje dviju vrijednih nekretnina poduzetnicima kojima se pripisivala bliska veza s pokojnim zagrebačkim gradonačelnikom Milanom Bandićem. Osim činjenice da su ‘’u paketu’’ prodavane dvije iznimno atraktivne nekretnine ove tvrtke – jedna u Zagrebu i druga na obali, u mjestu Sukošan – istražuje se i procjena njihove vrijednosti i sumnja u prodaju značajno ispod tržišne cijene, kao i proces javnog natječaja na koji su se prijavile tek dvije tvrtke, i to istog vlasnika. Posebno je intrigantan manevar po kojemu je tvrtka s boljom ponudom naknadno odustala od kupnje te izgubila ‘’polog za ozbiljnost ponude’’ u iznosu od tri milijuna kuna. Također, istražitelji pokušavaju proniknuti u razloge zbog kojih se Hrvatska pošta uopće upustila u taj posao, posebno u prodaju nekretnine u zagrebačkoj Harambašićevoj ulici, kada postoje indicije da bi izmjenom Generalnog urbanističkog plana Zagreba njena vrijednost i atraktivnost dodatno porasle.

Navodno su postojala i ranija upozorenja da s prodajom ne bi trebalo žuriti. Na tu transakciju HP-a suglasnost je dalo nekadašnje Ministarstvo državne imovine koje je u to doba vodio današnji ministar obrane Mario Banožić. Nacional je neposredno nakon toga otkrio još jednu dvojbenu prodaj HP-ova poslovnog prostora u mjestu Jadranovo pokraj Rijeke, čiji je novi vlasnik postala tvrtka osnovana tek godinu dana ranije, bez zaposlenih i bez velikih poslovnih referenci, i to za krajnje suspektnu cijenu: za manje od 500 eura po četvornom metru. S druge strane, na vlastitim troškovima nije se štedjelo: Ivan Čulo i dvoje članova Uprave, spomenuti Hrvoje Parlov te Mate Mišetić, u prvih devet mjeseci 2020. potrošili su oko 300 tisuća kuna na najam automobila, usprkos tome što Hrvatska pošta raspolaže i potpuno novim službenim automobilima.

Koncem iste godine Nacional je otkrio novi skandal: usred epidemije koronavirusa Hrvatska pošta je mimo javne nabave krenula u dubioznu nabavu paketomata ‘’tešku’’ 17,7 milijuna eura, a na temelju nabavne cijene koju je dobavljač za paketomate platio prije nego što ih je preprodao državnoj tvrtki lako se dolazi do zaključka da je HP oštećen za najmanje deset milijuna eura. Izvor s neposrednim saznanjima o toj transakciji otkrio je Nacionalu da je za 300 paketomata Rubin-prometu ispostavljen račun u iznosu 20.767.857 kuna. U taj iznos nisu uračunati porez, carina i softver potreban za njihovo funkcioniranje.

To bi značilo da se nabavnoj cijeni treba pridodati dodatnih otprilike 7 milijuna kuna, a zatim još i cijenu softvera. Čak i ako bi se uzele kao istinite tvrdnje izvora bliskih Upravi Hrvatske pošte, koji navode da cijena softvera doseže dodatnih 18 milijuna kuna, tako bi se dosegla ukupna cijena od oko 44 milijuna kuna. A u ugovoru broj HP-12/3-015315/20 o nabavi paketomata konstatira se da njegova vrijednost doseže 17,7 milijuna eura, što po srednjem tečaju HNB-a na dan zaključenja ovog teksta iznosi 133,2 milijuna kuna. U tu cijenu uračunati su i troškovi održavanja i transfera znanja. Ugovor je pisan prilično konfuzno, tako da se iz njega ključni dijelovi izdvajaju u zasebne troškovnike, kao i s namjerom da se prikriju još neke njegove manjkavosti.

Ivan Čulo u Pošti radi još od 1997., a dva desetljeća kasnije dogurao je do samog vrha i plaće koja mu je povećana na respektabilnih 30 tisuća kuna neto. FOTO: Sanjin Strukic/PIXSELL

Niska skandala u Hrvatskoj pošti u režiji Ivana Čule rasla je u proteklih dvije godine gotovo iz tjedna u tjedan: tako je otkriveno da se nakon šest godina vođenja sudskog spora ova tvrtka neočekivano nagodila i dodatno platila softver koji ne koristi i na koji je izgubila ekskluzivno pravo korištenja te je upitno hoće li on ikada zaživjeti. Sporni je program plaćen dvostruko – jednom 2011. na temelju ugovora u kupoprodaji između HP-a i tvrtke Dokument IT koja je razvila program, a drugi put temeljem sudske nagodbe u okviru koje je HP prihvatio podmirenje naknade za održavanje programa navedenoj tvrtki koju u jednakim mjesečnim iznosima plaća od 2019. do danas.

Za to vrijeme sporni računalni program nije u funkciji, HP je u međuvremenu izgubio ekskluzivno pravo na korištenje programa i upitno je hoće li on ikada zaživjeti, pa je posve opravdano postaviti pitanje je li iznos od gotovo 18 milijuna kuna bačen. Hrvatska pošta potom se našla i pod istragom Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja (AZTN) jer jedina u EU-u naplaćuje naknadu za ‘’kontrolni pregled’’ malih pošiljki, a njen direktor Čulo hvalio se da je tvrtka ‘’profitabilna i vrlo nisko zadužena’’ te spremna za akvizicije drugih tvrtki, prešutjevši činjenicu da je za profitabilnost u velikoj mjeri zaslužna potpora države. Prema službeno objavljenim podacima te tvrtke Hrvatska pošta je tijekom 2019. ostvarila 142,6 milijuna kuna neto dobiti. Ali informacije iz same tvrtke ukazuju na to da je ta potpora – koja je u prošloj godini iznosila 92.845.875 kn, o čemu je HAKOM donio odluku koncem listopada – moguće isplaćena i mimo propisa.

Inače, Ivan Čulo u Pošti radi još od 1997., a dva desetljeća kasnije dogurao je do samog vrha i plaće koja mu je povećana na respektabilnih 30 tisuća kuna neto. No imovinska kartica osobe od Jandrokovićeva povjerenja svejedno je impresivna: u njoj je prijavljeno čak 12 nekretnina među kojima su stan u Zagrebu od 106 kvadrata procijenjen na više od dva milijuna kuna, garaža od gotovo 30 kvadrata u Zagrebu, tri građevinska zemljišta u Bjelovaru ukupne procijenjene vrijednosti od čak devet milijuna kuna te niz drugih nekretnina vrijednosti dva milijuna kuna.

Poput Jandrokovića, i Čulo je rođeni Bjelovarčanin, pa je to vjerojatno i poveznica između predsjednika Sabora i predsjednika Uprave Hrvatske pošte zbog koje i sam premijer u posljednji trenutak morao promijeniti svoju odluku te se povući kako bi Ivan Čulo i dalje mogao biti na čelu Hrvatske pošte.

Hrvatska pošta u doba Ivana Čule bila je poligon niza skandala, dubioznih poslovnih odluka koje su nosile znatan negativan utjecaj na njeno poslovanje. FOTO: Patrik Macek/PIXSELL