U Klubu Kazališta Komedija 25-godišnji glumac Jan Kovačić premijerno je izveo ‘’Balade’’, glazbeno-poetsku monodramu prema zbirci pjesama ‘’Balade Petrice Kerempuha’’ Miroslava Krleže. Jan Kovačić sam je adaptirao, uglazbio, režirao i izvodi predstavu koja je nastala iz njegove ispitne predstave na Akademiji dramske umjetnosti.

Jan Kovačić iz glazbene je obitelji, sin je Ivane Plechinger i Brune Kovačića, a nakon završenog preddiplomskog studija glume i lutkarstva na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku, glumu je diplomirao u Zagrebu, na diplomskom studiju glume na Akademiji dramske umjetnosti.

NACIONAL: Predstava ‘’Balade’’ od ispitne su predstave došle do repertoara Kazališta Komedija, kako je došlo do toga? Velika je to stvar za vas, posebno zato što je riječ o monodrami.

Tako je, monodrame sam se uvijek – moram priznati – pomalo plašio jer to je ono najviše što glumac može dati, najteže sigurno. Posebno je intenzivna jer moram održati pozornost svih 45 minuta. I još su to Krležine ‘’Balade’’. Gledao sam mnoge verzije koje su dulje trajale i uvijek je super do nekog trenutka kad se čovjek malo umori.

NACIONAL: Vi ste ih, dakle, skratili.

Jesam, uzeo sam samo tri balade zato što čovjek ima samo toliko pozornosti za praćenje starokajkavskog kojeg ne razumiju baš svi. Ali da odgovorim na vaše pitanje kako je došlo do ispita pa nakon toga i do repertoara. Mentorica Alma Prica, moja vrlo draga profesorica na Akademiji iz Govora, preporučila mi je baš ‘’Balade’’. Nisam znao što želim, ali sam znao da želim da mi baš ona bude mentorica. Rekao sam joj čega se plašim, a to su narječja. Štoviše, zbog toga sam sad već pomalo i sprdnja u obitelji jer mi odlično idu britanski, škotski, irski naglasak, ali dubrovački, dalmatinski, bosanski, ništa!

NACIONAL: Dakle, željeli ste pobijediti strah.

Želio sam izazov, ali kad mi je spomenula ‘’Balade’’, baš sam se uplašio. Znate kako se kaže, ‘’Lagani odabiri, težak život’’ i ‘’Teški odabiri, lagan život’’. To sam uzeo kao moto i krenuli smo u to. Osim glume, želio sam ubaciti i pjevanje i sviranje, ali i lutkarstvo kao iznenađenje. Lutke su moja ljubav, diplomirao sam glumu i lutkarstvo u Osijeku.

NACIONAL: Kad kažete sviranje, vi ne samo da svirate u predstavi, već ste uglazbili songove.

Tako je, sjeo sam za klavir i napisao pjesmu o grofu Keglevichu. Napisao sam svu glazbu, neke balade sam uglazbio, a za neke sam napisao nove riječi.

NACIONAL: Zašto ste odlučili i režirati predstavu?

To je došlo nekako nesvjesno. Alma Prica mi je bila od ogromne pomoći, ona mi je zapravo davala natuknice, a ja sam onda sam sve posložio i uprizorio, potpuno nesvjesno da sam zapravo režirao. Filmska režija me jako zanima i tu mislim da bih se dobro snašao, a za kazališnu režiju sam mislio da nisam dovoljno kreativan. Ali eto, na kraju je sve lijepo ispalo. Imao sam veliku pomoć Vida Baloga, on je zbilja ‘’meštar’’ za kajkavski.

NACIONAL: A kako je došlo do toga da ispitna predstava dođe na repertoar?

To je zanimljivo. Kad sam napokon prikazao ‘’Balade’’ na Akademiji, imao sam dvije izvedbe, zaista je publika bila baš oduševljena. I moj ispit došli su gledati neke kolege iz Komedije koji su predstavu pohvalili ravnatelju. On me dan kasnije nazvao i predložio da pogleda uz mogućnost postavljanja na repertoar. Baš je sve lijepo ispalo.

NACIONAL: Kakav je vaš Petrica? Koliko se razlikuje od Krležina?

Pa dalo bi se o tome raspravljati. Moj Petrica je mješavina onog što vidim na papiru i filtracija mene kroz to, dakle kakav bih ja bio da sam Petrica.

NACIONAL: Jeste li aktualizirali tekst s događajima i ljudima koji vas okružuju ili ste ostali u Krležinu vremenu?

Teme koje komentira Petrica uvijek su aktualne, na sreću ili na žalost. Nisam nešto pretjerano mijenjao, ali svakako su muzikalnije od ‘’Balada’’ koje sam gledao. Želio sam iskoristiti činjenicu da Petrica Kerempuh, kako kaže Krleža, svira tamburu, pa je puno glazbe.

NACIONAL: Vama je glazba iznimno važna, zar ne?

Odrastao sam i glazbenoj obitelji, glazba je stalno prisutna u mom životu.

NACIONAL: A kako je došlo do toga da izaberete glumu?

To je ta ljubav prema pozornici koja mi je očito u krvi, mama i tata su glazbenici, a mlađi brat Vigo student je kompozicije na Muzičkoj akademiji. Prvi sam glumac u svojoj obitelji, a ljubav prema glumi započela je gledanjem crtića. Odrastao sam gledajući i slušajući Jasnu Palić, Dražena Bratulića i Ljubomira Kerekeša u ‘’Aladinu’’, pa sam to provlačio kroz svoje tijelo i imitirao. To je zatim samo raslo i evo danas sam s Jasnom i Draženom u ansamblu. To je ostvarenje sna. A kad su crtići u pitanju, obožavam sinkronizirati animirane filmove, to mi je jedan od najdražih poslova. Odrastao sam gledajući ih, a danas sam ja taj koji daje glasove, ne može bolje od toga.

Kovačić će svoje ‘Balade’ izvoditi u Klubu kazališta Komedija. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

NACIONAL: Što vam znači kao mladom glumcu dobiti posao u ansamblu?

Osjećam veliku zahvalnost, a i znam razmišljati o tome u smislu zaslužujem li ja to. Jer puno je akademija, puno je glumaca koji traže angažmane. A meni se angažman dogodio dok sam bio na Akademiji. Ta prekrasna prilika ponuđena mi je tako rano, da gotovo da osjećam krivnju. I to Komedija od svih kazališta, to mi je apsolutno najdraže kazalište.

NACIONAL: I igrate dosta.

Baš sam zadovoljan, evo osim ‘’Balada’’, igrat ću u ‘’Jadnicima’’ koje pripremamo za 30. studenoga, igram u ‘’Ljepotici i zvijeri’’, ‘’Jesus Christ Superstaru’’, ‘’Kravi na granici’’, posla je puno. Ne žalim se, baš mi je gušt.

NACIONAL: A vi ste željeli biti samo glumac, akademiju ste nekoliko puta pokušavali upisati u Zagrebu, ali niste uspjeli pa ste studirali u Osijeku. Bili ste uporni.

Dvaput sam pokušao u Zagrebu. I ukazala se prilika za Osijek i zaista sam se oduševio, kakva akademija! Mogao bih o tome pričati danima, u zadnjih nekoliko godina stvarno su podignuli kvalitetu, puno glumaca iz Osijeka oduševljava, pa Nagrade hrvatskog glumišta su dobili Domagoj Ivanković, Vedran Dakić i moja kolegica s klase Mateja Tustanovski. Srce mi je ogromno zbog njihova uspjeha, puno sam naučio u Osijeku.

NACIONAL: A što ste naučili iz procesa stvaranja ‘’Balada’’? Učite li iz svake uloge?

Apsolutno. Za svaku ulogu krećem iz početka, zadržim osnove, ali sve drugo nadograđujem, filtriram. Uvijek su to neke nove lekcije, ‘’Baladama’’ sam dokazao sam sebi da mogu svladati narječje.

NACIONAL: Planirate li se glazbom baviti ozbiljnije i izvan kazališta ili se zasad držite kazališne scene?

To je lijepi spoj glazbe i glume, ali zasad ne planiram objaviti album. Nikad se ne zna, moja mama je do prije 15 godina bila pjevačica, a danas je motivacijska govornica. Ne bi bilo neobično da se glazbom ozbiljnije počnem baviti, zaista mi je cijela obitelj u tome. Vidjet ćemo.

NACIONAL: Kako se osjećate kad ste na sceni?

Uvijek je to nekako jezivo, moram priznati. Isprva sam Almi Prici rekao da bih volio raditi s nekim, da nisam sam na sceni. Ali ona mi je preporučila monodramu i rekla mi da je čarobno biti sam na pozornici. Ona me, dakle, uvalila u probleme! Zahvalan sam joj na tome jer veliko je pitanje kad ću ponovno imati priliku raditi monodramu.

NACIONAL: Sad već imate neko iskustvo, kako svaka uloga djeluje na vas? Proživite li svaku na drugačiji način ili shvaćate svaku kao još jedan zadatak?

Sve što ste rekli, svaki novi projekt kreće iz nule, iz početka. Evo, pripremamo ‘’Jadnike’’ koje sam gledao puno puta. Znam tekst, ali sad se malo igram jer najviše učimo iz pogrešaka.

NACIONAL: Kako pripremate uloge? Imate li odmah ideju o tome kakav će biti lik kojeg igrate ili vam ‘’sjedne’’ kroz čitanje i probe?

Ja uvijek idem iz tijela, tražim kako se lik kreće, kako hoda, kako stoji, pokušavam naći neki pokret, neku gestu. U ‘’Jadnicima’’ igram Thénardiera i pronašao sam tu neku gestu lica kojom sam ušao u lik. Nakon toga, posebno sad kad sve više ponavljamo tekst, polako i govor i tekst sjedaju i jasno mi je zašto govori neke stvari. Neki glumci idu obratnim putem i kreću iz teksta.

NACIONAL: Pa većina glumaca s kojima sam razgovarala kreću iz teksta.

Ja sam jedan od onih koji prvo ‘’oživi’’ lik pa onda vježba tekst i način govora. Nijedan način nije pogrešan, i oni će napraviti fantastične uloge.

NACIONAL: Volite li to istraživanje ili izvedbe, kad je sve gotovo?

Kako dobro pitanje! Ovisno o situaciji, možda se više iskustvo igranja lika stječe izvedbama, posebno ako predstava igra dugo. Ali proces stvaranja uloge je urnebesan, zabavan, vidjeti kako se kreću, kako međusobno komuniciraju, a sve to na probama pa onda mijenjati i stvarati različite verzije, to je predivno. Trenutačno, kad pripremamo ‘’Jadnike’’, moguće je sve, tražimo najbolji način. I to je ta ljepota proba. S druge strane, neki glumci se vole igrati i tijekom same izvedbe. Nekima je zabavno kolege izazvati, zapapriti drugima, sve je to čar scene.

NACIONAL: Kakvi ste vi po tom pitanju?

Još ne vjerujem dovoljno svojim glumačkim sposobnostima da bih se usudio drugima zapapriti, ali kad dođe iskustvo.

NACIONAL: Karakterno ste ovaj drugi, zar ne?

Pa volim se zezati, da. Zasad sam suzdržan, uzimam u obzir kolege na sceni.