Nakon što je od Časnog suda Društva hrvatskih filmskih redatelja (DHFR) primio Obavijest o pokretanju postupka protiv njega na temelju prijave Snježane Tribuson, redatelj Jakov Sedlar izašao je iz tog društva.

Sedlar u dopisu koji je poslao Društvu, navodi kako je riječ o “uličnoj varijanti prijave”, s obzirom da, napominje, nema datum kada je poslana, njezinoga potpisa, niti broja kada je i od koga zaprimljena.

Po njegovim riječima, Tomislav Fiket i Hana Jušić već su ga ranije prijavljivali Časnom sudu zbog filma “Jasenovac – istina”, što je prethodni saziv tog suda odbacio, a Fiket ga je još 1999. prijavio i DORH-u zbog “Četveroreda”, što je također odbačeno.

“Odmah nakon što su se instalirali u Časni sud, od nekih njima bliskih osoba čuo sam da im je prvi i najvažniji cilj mene ukloniti iz Društva, jer im smeta sve ono što moji filmovi nose i poručuju”, istaknuo je u dopisu.

Potvrdom toga smatra sadašnje pokretanje postupka protiv njega, uz pomoć redateljice Tribuson, za koju kaže da se uvrijedila zbog njegovih izjava na HTV-u o njoj i njezinoj obitelji.

“Nikada nisam dovodio u pitanje i u sumnju njezin integritet niti njezine obitelji, niti bilo čiji moralni ili bilo koji drugi integritet. Sve što sam rekao u emisiji HTV-a bio je tek kratki odgovor na njezin komentar o meni koji je izrekla u jednim dnevnim novinama”, ustvrdio je u dopisu.

Dodao je da je nešto i prešutio, odnosno “zaboravio reći da je njezin suprug Hrvoje Turković, kao predsjednik Upravnoga odbora HAVC-a, ali i Filmskoga saveza, istome Savezu dodijelio jedanaest milijuna kuna, te da njihov sin više godina radi dizajn izdanjima HAVC-a”.

Sedlar smatra kako bi DHFR najviše trebalo skrbiti o ostvarivanju različitih vrsta prava svojih članova, pa i autorskih. “Do sada sam napravio i, valjda, ostvario pravo na nekakvu materijalnu nadoknadu, za osam igranih i preko 70 dokumentarnih filmova. Nikada mi nitko od strane Društva nije javio da li mi za taj moj rad pripada bilo kakva materijalna nadoknada, a filmovi su stalno prikazivani i prikazuju se u Hrvatskoj i po svijetu”, rekao je.

U svom je dopisu upozorio i na “bizantinski način predsjednika Društva Danila Šerbedžije komuniciranja s Ivonom Juka”, kada joj je odbio zahtjev da dobije tonski zapis Skupštine.

Zaključio je kako dosad nije imao nikakve koristi od DHFR-a, već je bio član po automatizmu, ali s obzirom da “se sve više promiče u zaštitara nečega što smatra negacijom poslanja umjetnosti u zemlji poput Hrvatske”, više ne želi biti član i tu mu nije mjesto.