Objavljeno u Nacionalu br. 828, 2011-09-27

Nacional donosi financijsku analizu deset najvećih gradova: zbog strmoglavog pada budžetskih prihoda zaustavljaju se investicije, očekuju se rast cijena i otkazi

Iako je splitski gradonačelnik Željko Kerum prošlog tjedna izbjegao crvenjenje pred gradskim vijećnicima zbog iznimno lošeg stanja u proračunu tako što se jednostavno nije pojavio na sjednici, ovoga mjeseca to čeka njegove brojne kolege. Podaci o polugodišnjem stanju gradskih financija diljem Hrvatske, uz časne iznimke, pokazuju da lokalna uprava grca pod manjkom prihoda i sve teže funkcionira.

U deset najvećih gradova nitko od gradonačelnika, osim karlovačkog Damira Jelića, nije uspio prikupiti novca koliko je planirao. Jedni su zbog toga u minusu, drugi su počeli drastičnu štednju da smanje i troškove, ali je činjenica da kriza još duboko vlada u hrvatskim gradovima. Procjenjuje se da će 127 hrvatskih gradova tek 2013. doći na razine iz 2010. Slično je i u općinama i županijama. Razlozi su neuspješna naplata dugova, loše gospodarenje imovinom, izbjegavanje smanjenja plaća i otpuštanja, kao i opći rast nezaposlenosti i pad investicija.

Građani će ubuduće još jače osjetiti takvo stanje na svojoj koži. Investicije u lokalnoj upravi padaju iz godine u godinu, što znači da nema novih cesta, vodnih priključaka, škola, vrtića. S druge strane, iako je to neminovno, pred izbore se ne žele dizati cijene komunalnih usluga, rezati plaće ili otpuštati neke od 39,5 tisuća koje lokalna uprava zapošljava izravno ili posredno. Nakon izbora i takvi potezi i rasprodaja imovine doći će na red jer novca jednostavno više nema.

PROJEKCIJE MANJKA prihoda koje donosimo odnose se na planove prihoda koje su sastavili sami gradovi, a s obzirom na trend punjenja svakog pojedinog proračuna. Naravno, projekcija bi mogla biti bolja ako se proda neka nekretnina, poraste zaposlenost… ili lošija ako neki investitor odustane od gradnje, ali ipak jasno oslikava koliko su hrvatski gradonačelnici, zajedno s Vladom, promašili u svojim financijskim planovima.

Kako redovito o gradskim proračunima ovise i komunalne lokalne tvrtke, i one redom završavaju u gubicima. Iako zvuči efektno, ni jedan grad u Hrvatskoj neće bankrotirati jer su oni u drukčijoj situaciji od država ili poduzeća. Nisu uopće izloženi bankama jer im je limit zaduženja minimalan, a troškovi im se mogu podijeliti na četiri najvažnije skupine: plaće i materijalni troškovi, pomoći građanima, održavanje grada i nove investicije. Kad grad nema novca, produžuje rokove plaćanja, ne investira, ukida pomoći, manje održava grad – što dovodi do pada standarda usluge i kvalitete života u gradu. Zato je ključno vidjeti kako se pune gradske blagajne i hoće li se moći pokriti planirani troškovi po navedenim stavkama. Manje je važno je li neki grad na polugodištu u minusu milijun ili dva jer se plus uvijek može postići ukidanjem usluga građanima. Važnije je vidjeti koliko su prihodi podbacili i znači li to da je sniženje standarda nužno jer se ne može provesti planirano.

PRORAČUNI POKAZUJU da je stanje u lokalnoj upravi više nego crno, ali i da je Željko Kerum najlošiji gradonačelnik od svih svojih kolega u još devet najvećih hrvatskih gradova. Iako se u medijima pravdao globalnom krizom, a ne svojom nesposobnošću gospodarstvenika, podaci pokazuju da je bio najneuspješniji u prikupljanju novca u proračun. Iako bi idealno bilo da je proračun ostvaren nakon šest mjeseci u iznosu od 50 posto, osam gradova je to učinilo u iznosu od 37 do 46 posto. U splitsku blagajnu se, pak, u pola godine uspjela sliti tek trećina planiranih prihoda, prikupili su 331 milijun kuna od 997 koliko je planirano do kraja godine. Uz to, nisu uspjeli uštedjeti na trošku da to pokriju, pa su uz ranije preneseni gubitak ostvarili u pola godine deficit od 52 milijuna kuna. Ako nastavi tim tempom, do kraja godine Kerum će imati 230 milijuna kuna manje nego što je procijenio, ili 23 posto proračuna. Unatoč tome on jedini, uz svog kolegu iz Zagreba Milana Bandića, uopće ne razmišlja o rebalansu kako bi ispunio svoje zakonske obveze usklađenog proračuna. Obojica planiraju izići na parlamentarne izbore za dva mjeseca pa je teško priznati da postoji problem i da nema novca. Takve reference u vođenju grada sigurno im neće pomoći da dobiju povjerenje birača i dokažu da mogu voditi kvalitetnu gospodarsku politiku. Bandić je, ipak, za razliku od Keruma, unatoč rupi od 288 milijuna kuna na polugodištu, uspio toliko štedjeti, prvenstveno na investicijama a zatim i na ostalim troškovima, da je prividno na polugodištu u plusu 151 milijun kuna. Prividno, jer od lani ima prenesenih dugova u visini 300 milijuna kuna koje treba podmiriti.

BANDIĆ JE PRVI primijenio taktiku da iz godine u godinu prenosi dugove i to je radio od 2005. Sve je funkcioniralo dok je proračun svake godine rastao. A onda je došla 2008. i od tada planiranih 8 milijardi kuna slijedi strmoglavi pad. Zagreb kao najveći grad u Hrvatskoj ima trenutačno proračun od 6,85 milijardi, više nego svi ostali gradovi u Hrvatskoj zajedno. Polugodišnji obračun pokazuje da je prikupio tek nešto više od tri milijarde, a ako se taj trend nastavi, morat će spustiti proračun na razinu od oko 6,4 milijarde. Bandić jednostavno ne uspijeva u gradu pokrpati sve rupe, bilo one na cestama ili knjigovodstvene. To je rezultat njegova ranijeg trošenja iznad mogućnosti. U takvoj situaciji, kada još i Kerumu i Bandiću prijete kaznenim prijavama i progonima, idealno bi im bilo osigurati toliko zastupnika na parlamentarnim izobrima da o njima ovisi podrška novoj vladi. Stiže i novac, a i relativno su sigurni od represivnog aparata. No ni dvije najjače stranke u Hrvatskoj, HDZ i SDP, ne mogu se pohvaliti da su njihovi predstavnici u ovim kriznim godinama uspješno vodili gradove i dobro planirali prihode. Rijeka kao treći grad po veličini, SDP-ov bastion koji vodi Vojko Obersnel, na pola godine ima manjak prihoda od 103 milijuna kuna, a rupa bi se tim tempom do kraja godine popela na 206 od planiranih 935 milijuna kuna. Obersnel također reže troškove, već je imao rebalans, ali je i on priznao da mora birati hoće li uređivati grad ili isplatiti plaće. Naravno, za to je optužio zakonski sustav koji ne pogoduje lokalnoj upravi, što je djelomično točno. Od HDZ-ovih uporišta po lošoj situaciji iskače Zadar, unatoč patronatu nekoć moćnog ministra Božidara Kalmete, bivšeg gradonačelnika. Bilo je lijepo dok se razvijao na državnim, direktnim ili indirektnim potporama, no industrija u petom po veličini gradu znatno je uništena, građevinarstvo je stalo, a treba vraćati dugove za objekte izgrađene u vrijeme rasta. Već na polugodištu, s prenesenim gubicima, imaju čisti manjak od 80 milijuna kuna, uspjeli su prikupiti tek 39 posto prihoda u pola godine, pa će im u odnosu na planiranih 384 milijuna na kraju godine nedostajati čak 86 milijuna. S navedenim ranijim dugom, taj se iznos udvostručava. Velika Gorica kao šesti grad i njen gradonačelnik Dražen Barišić uspjeli su prikupiti tek 38 posto planiranih prihoda na polugodištu, što znači da će im od planiranih 274,4 milijuna nedostajati 66 ako se trend nastavi do kraja godine. I HDZ-ov Sisak s proračunom od 217 milijuna ima problema s prihodima. Pada im prihod od poreza na dohodak, kao i ostalima, i žale se da ne dobivaju nikakvu pomoć od države. I tu treba istaknuti da titulu najuspješnijeg gradonačelnika ipak u ovoj situaciji nosi karlovački hadezeovac Damir Jelić, unatoč tome što je nedavno podignuta i kaznena prijava zbog prodaje zemljišta i što redovito godišnje dobiva pomoć od države od 10-ak milijuna kuna. Karlovac kao deveti grad po veličini nema problema s investicijama, ove godine traju ulaganja Dukata u KIM, gradi se Baumax, Supernova, ulaže se u Prehrambenu industriju. Zaposlenost im je zahvaljujući jakim tvrtkama veća nego 2008. godine, kaže Andreja Barberić iz Ureda gradonačelnika. Imaju višak na polugodišu od 17 milijuna kuna i uspjeli su skupiti četiri posto više prihoda od plana, a do kraja godine će imati višak od 34 milijuna na 175 milijuna planiranih. Regionalni centri Slavonije i Istre, Osijek kojim vlada HDSSB-ov Krešimir Bubalo i Pula na čelu s Borisom Miletićem iz IDS-a, također podliježu padu prihoda. Bubalo je planirao 511 milijuna kuna, u pola godine uspio je naplatiti tek 39,5 posto, ali se ističe rigoroznom štednjom. U pola godine je potrošio manje od trećine svog plana i na kraju je Osijek u plusu od 27 milijuna. Loše je što je potpuno zaustavio investicije da bi održao proračun u ravnoteži, kad mu do kraja godine prijeti neostvarenje 76 milijuna u odnosu na plan. Pula koja, iako osma po veličini, ima proračun od 315 milijuna, više nego recimo Velika Gorica i Slavonski Brod koji su veći, također je uspjela prikupiti tek 42,2 posto prihoda na polugodištu. Jedini HSP-ov gradonačelnik među prvih 10, slavonskobrodski Mirko Duspara, na svoj skromni proračun od 175 milijuna kuna u pola godine je uspio prikupiti tek 65,4 milijuna. Ali je i on štednjom uspio uskladiti rashode i ostvariti u pola godine višak iznad milijun kuna. Ipak, ako mu se polugodišnji trend pada priljeva kuna u proračun nastavi, na kraju će mu nedostajati gotovo četvrtina proračuna, što će teško slijediti štednjom koja bi omogućila normalne usluge.

VEĆINU PROBLEMA s manjkom prihoda uzrookuju u lokalnoj upravi padovi poreza na dohodak te investicija kroz koje ubiru komunalni doprinos. Te su komponente najvažnije u ukupnim prihodima i na njih se najviše oslanjalo. U cijeloj lokalnoj upravi prihod poreza na dohodak je manji za 342 milijuna ili 6,7 posto u odnosu na prvih šest mjeseci 2010. “Taj trend će ostati i do kraja godine, a tek blagi oporavak od dva posto se može očekivati sljedeće godine. Zbog toga uopće ne vidimo kad ćemo se uspjeti vratiti na razine iz 2008. ili 2009.”, kaže Dario Runtić, savjetnik u Udruzi gradova. Lokalna uprava zahtijeva od države da olakša uvjete poslovanja privatnog sektora kako bi potaknula zaposlenost i investicije, bez kojih nema komunalnog doprinosa, te provede reforme koje ne moraju nužno uključivati teritorijalni preustroj, ali trebaju bolju funkcionalnost i financijsku održivost. Makroekonomska predviđanja nisu u prilog ni lokalnoj upravi. Ove godine je rast na državnoj razini smanjen na 0,8 posto, a sljedeće se očekuje tek jedan posto. Kako bi se potaknulo novo zapošljavanje, treba biti trostruko veći, a tek nakon toga se u proračunu osjeti efekt novog zapošljavanja. Lokalnoj upravi i njenim stanovnicima se zato ne piše dobro. Ako gradonačelnici ne pronađu nove modele za privlačenje investicija i ubiranja prihoda od imovine, neminovan je dodatni pad standarda.