Bivša premijerka RH govori o božićnoj čestitci predsjednika Milanovića u kojoj je upozorio na raširenu korupciju i zloporabu javnog novca i objašnjava zašto je za Hrvatsku dobro što postoji Ured europskog tužitelja (EPPO) jer je očito da DORH i USKOK ne rade dobro svoj posao
Nakon što je premijer smijenio svog tridesetog ministra u dvije vlade i to zbog afere Mreža koju je razotkrio tjednik Nacional i nakon što je Sabor potvrdio izbor novog ministra gospodarstva i održivog razvoja Damira Habijana, prošloga tjedna održana je i posljednja sjednica Vlade u ovoj godini. Na njoj se, po dobrom starom običaju, Andrej Plenković hvalio svojim uspjesima, a osobito povijesnim ulaskom Hrvatske u Schengen i eurozonu, sjajnom turističkom sezonom, najvećim porastom BDP-a u Europi, jednokratnom pomoći za 840 tisuća umirovljenika, novom Strategijom za demografsku obnovu Hrvatske i tako dalje i tako dalje. Po uhodanom receptu Aleksandra Vučića uvjeravao je narod da mu je bolje nego što misli. Inače, mira između Pantovčaka i Markova trga nema, čak ni u blagdanskom ozračju, pa je tako predsjednik Republike Zoran Milanović započeo rat božićnom čestitkom, u kojoj je upozorio na raširenu korupciju i zloporabu javnog novca, kao i na nepravdu i nejednakost građana pred zakonima i institucijama. O tim temama tjednik Nacional razgovarao je s bivšom predsjednicom vlade i HDZ-a Jadrankom Kosor.
NACIONAL: Predsjednik Republike je u svojoj božićnoj čestitki upozorio na raširenost korupcije, zloupotrebu javnog novca i nepravdu i nejednakost pred institucijama, što građane najviše boli. To je jako razbjesnilo premijera, predsjednika Sabora, a osobito ministra vanjskih poslova Gordana Grlića Radmana koji je takvu zloupotrebu čestitke proglasio krajnje neprimjerenom i nečuvenom. Tko je u pravu?
Svaki dan dobar je dan za ukazivanje na zlo korupcije, klijentizma, nepotizma i slabljenja pravne države. Zaboravio je Grlić Radman Bozanićev “grijeh struktura” iz 1997. Kao i imovinsku karticu.
NACIONAL: Tjednik Nacional otkrio je novu aferu u Ministarstvu gospodarstva nazvanu Mreža jer je bivši posebni savjetnik Jurica Lovrinčević preko bivšeg ministra Davora Filipovića pokušavao potkupiti TV Mrežu javnim novcem i za sebe tražio pola. Podsjeća li vas to na Fimi mediju, kako su to mnogi komentirali?
Nezamislivo je sve to i neprihvatljivo u demokratskom društvu. Protuustavno i protiv europskih vrijednosti za koje sam se i ja opredijelila i borila kao predsjednica vlade. Činjenica jest da je Filipovića na ministarsku funkciju doveo predsjednik Vlade i to nakon Filipovićeva senzacionalnog poraza u Zagrebu. To je još jedan ministar u tom ministarstvu koji je morao otići, računajući i Marinu Dalić za koju nikada nismo saznali zašto je otišla.
NACIONAL: Da ne bude teret Vladi…
A zašto je bila teret? Je li to javnosti itko ikada objasnio? Javnost je morala saznati zašto je ona bila teret ako je bila teret. Premijer reagira uvijek onda kad mu se čini da bi nešto moglo štetiti njegovoj percepciji u javnosti i njegovu imidžu. No vratimo se ovoj posljednjoj aferi. Ako je Filipovića izabrao predsjednik Vlade, a onda je on kao posebnog savjetnika imenovao Juricu Lovrinčevića, koji je imao i funkcije u drugim državnim institucijama, onda je o tome bio informiran i predsjednik Vlade. Zanimljivo je kako je ekspresno smijenjen taj nesretni Filipović koji je, međutim, ostao član Predsjedništva HDZ-a. To znači da je i dalje dio stranačke elite.
‘Strah od gubitka pozicije moći kod Plenkovića je dosta izražen. Ali mora se i on pripremati na to da jednoga dana neće biti najmoćniji čovjek u državi i na spoznaju da će ga tada mnogi napustiti. Jer to tako biva’
NACIONAL: Zbog afere Mreža Plenković je smijenio i tridesetog ministra u svoje dvije vlade. Većina njih otišla je zbog sumnje na korupciju ili sukob interesa, no sudskog epiloga i dalje nema. U vrijeme kada ste bili premijerka, uhićen je velik broj ministara, optužen je bivši premijer koji je završio u zatvoru. Vi niste imali nikakve dileme oko toga da treba dopustiti institucijama da rade svoj posao.
Da, nisam. U svom sam se radu usrdno nastojala držati Ustava. A to je značilo da je vlada, odnosno politika, odnosno vladajuća stranka, neovisnim pravosudnim institucijama, kao što su DORH i USKOK, osiguravala prostor za neovisan i slobodan rad. Dok sam bila premijerka nikada nisam tražila od glavnog državnog odvjetnika da nešto radi, ali možda i još važnije – da nešto ne radi. U tome je bio taj ustavni ključ. Nije sada bitno koliko je tada ministara bilo optuženo, već je bitna činjenica da je Hrvatska tada bila u teškoj poziciji u procesu pregovaranja za ulazak u EU. Nismo mogli otvoriti Poglavlje 23 vezano za pravosuđe i temeljna prava, ali smo ga u mom mandatu ipak i otvorili i zatvorili, djelatno dokazujući da se iskreno borimo protiv korupcije i kriminala. To smo dokazali ne zbog Bruxellesa, već zbog Hrvatske. Jer je to važno za dostojanstvo svakog građanina.
NACIONAL: To je za vas bila jako neugodna situacija. Vaši stranački kolege optuženi su za korupciju i protuzakonite radnje, a mnogi nisu vjerovali da vi o tome nemate pojma.
Možda je to za prosječnog promatrača bilo teško razumljivo. Ali zaista je činjenica da ja, kao potpredsjednica vlade i zamjenica predsjednika HDZ-a, niti jedan argument nisam imala da bih mogla posumnjati da se išta događa mimo zakona kroz neke crne fondove i slično. Vjerojatno mi je to dalo i neki dodatni vjetar u leđa kad sam došla u poziciju stvarne moći.
NACIONAL: Ali i Bruxelles je to puno pomnije pratio nego što to radi sada, kada je Hrvatska zemlja članica EU-a.
Zato to danas radi EPPO, Ured europskog javnog tužitelja. Nedavno smo se opet prisjetili optužnice protiv bivše ministrice Gabrijele Žalac koju je premijer hvalio kao sjajnu i apsolutno najbolju već kada je bila uhićena. Ponosna sam što je Hrvatska članica EU-a. Jer da nismo članica, ne bi bilo EPPO-a. A EPPO je i naše tužiteljstvo.
NACIONAL: Javna je tajna da se podobne medije potkupljuje novcem iz proračuna već desetljećima kako bi dobro pisali o vladajućima.
Pratim kako već godinama neki mediji organiziraju razne konferencije ili savjetovanja na koje dolaze ministri koje uglavnom nitko niti čuje niti vidi, niti to ikoga zanima. Na takve hepeninge evidentno odlazi javni novac i prva koju bi o tome trebalo propitivati je ministrica kulture i medija. Ona je na Odboru za medije koji je organiziran u isto vrijeme kada se održavala sjednica dvaju odbora, za gospodarstvo i zaštitu okoliša, na kojoj je predstavljen novi ministar, tvrdila da to nije istina.
NACIONAL: Podsjeća li vas sve to na Fimi mediju?
Morat ćemo pričekati neko vrijeme i još argumenata kako bismo saznali koliko se i kako se kapilarno proširila afera Mreža i je li ona duboko umrežena u institucijama.
NACIONAL: Ostaje i HRT, s kojeg su potjerani mnogi kritični novinari i urednici, ili im se ne dopušta raditi, i koji je pod direktnom kontrolom Vlade. Kada su vas posljednji put zvali da sudjelujete u nekoj emisiji?
Bilo je to ovog ljeta, pozvali su me par minuta na Radio Sljeme, nakon što je izašla moja knjiga „Kraljica“. Ali u neku političku emisiju nisu me zvali godinama.
NACIONAL: Nepodobni ste. Na crnoj ste listi.
Pa jesam. Logično jer sam dobitnica nagrade “Ivan Šibl” HRT-a za životno djelo, kao novinarka Hrvatskoga radija, pa je logično da me ne zovu, jel!
NACIONAL: Lovrinčević je, prema pisanju Nacionala, bio upetljan i u aferu u kojoj je nestalo milijardu kuna iz Ine, za koju je osumnjičen Damir Škugor. No ni optužnice, ni sudskog epiloga nema, a iz te se afere Filipović izvukao tvrdeći da ni o čemu nije imao pojma, iako je Škugora svim silama nastojao instalirati na čelo HEP-a. Kako to komentirate?
Moj jedini komentar jest da je sve to tužno i jako, jako zabrinjavajuće zbog zdravlja ovoga društva i nestanka borbe za vladavinu prava.
NACIONAL: Predizborna kupovina glasova nesmiljeno se nastavlja, prošlog je tjedna na sjednici Vlade odlučeno da će jednokratnu novčanu pomoć od 50 do 160 eura dobiti 830 tisuća umirovljenika. Hoće li umirovljenici nagraditi HDZ svojim glasom zbog toga?
Nitko ne pita gdje je zakonsko utemeljenje za taj helikopterski novac. Gdje su kriteriji? Kakvi su ti kriteriji? A gdje je reforma ako ima viška novca? U demokratskom društvu i uređenoj državi dijeljenje novca iz proračuna mora biti utemeljeno u zakonu. A taj bi zakon onda trebao propisati da će se takav dodatak davati svake godine, na primjer. Ovako se, kako je objasnio resorni ministar, radi o jednokratnoj pomoći ljudima za Božić, a novac je počeo stizati nakon Božića. Ali svaki euro je umirovljenicima dobro došao, naravno.
NACIONAL: Ured europskog tužitelja prošloga tjedna podigao je optužnicu protiv bivšeg ministra Tomislava Tolušića zbog prevare teške 400 tisuća eura europskog novca. Od 30 smijenjenih ministara, 23 je otišlo zbog sumnje na korupciju. Premijer tvrdi da je samo dvoje otišlo zbog takvih radnji i pravda se time da je Emmanuel Macron smijenio 67 ministara. Pa je li normalno da su toliki ljudi otišli iz Vlade, a da je Plenković i dalje tamo?
To nije normalno, a usporedba s Francuskom je neprikladna, što i Andrej Plenković mora znati jer je radio u hrvatskom veleposlanstvu u Parizu, dok je veleposlanik bio Mirko Galić. Za razliku od Hrvatske koja živi u sustavu parlamentarne demokracije, Francuska ima polupredsjednički sustav, kakav je Hrvatska imala za vrijeme predsjednika Franje Tuđmana. Osim što je Francuska višestruko veća od Hrvatske i ima skoro 70 milijuna stanovnika, Macron je promijenio i nekoliko premijera. U zemljama stare demokracije ministri odlaze i zbog toga što su lagali, odnosno nisu govorili istinu, a ne samo zbog optužbi za korupciju.
NACIONAL: Premijer je cijelu aferu Mreža prebacio na Most kojeg je nazvao korumpiranim. Nije mu problem što se krao javni novac, već je problem što su curile informacije preko posrednika opoziciji. Vjerujete li da će tu toliko ponovljenu tezu građani prihvatiti?
Teško mi je procijeniti kako rezoniraju građani. Jedan dio ljudi je neinformiran. Naravno, postoji i ona – sto puta ponovljena neistina postat će istina. Ali ono čemu svjedočimo gotovo je nestvarno. Nije bitno što je Lovrinčević, kako kazuju snimke, pokušavao potkupljivati medije i tražio za sebe pola, već je bitno da je dilao informacije opoziciji. Nije ni bitno što su te informacije bile točne, već je problem što je sve iscurilo u javnost pa je zato smijenjen Davor Filipović. Zbog izdaje, odnosno nedovoljne beskompromisne lojalnosti i poniznosti. Iako, naravno, lojalnost i međusobno povjerenje u svakoj vladi temelji su dobre suradnje.
NACIONAL: Plenković je sada pustio Most da se pere od optužbi. Vrlo lukavo.
Da, loša je to pozicija za Most. Plenković ima odličnu taktiku okretanja pile naopako, ali je to dosta neugodno pratiti. Pokazuje dosta nervoze, izbori su blizu. Mislim da će izbori biti puno prije nego što se nagađa, a strah od gubitka pozicije moći je kod njega dosta izražen. Ali mora se i on pripremati na to da jednoga dana neće biti najmoćniji čovjek u državi i na spoznaju da će ga tada mnogi napustiti. Jer to tako biva.
NACIONAL: Hrvatski sabor izglasao je povjerenje novom ministru gospodarstva i održivog razvoja Damiru Habijanu, pravniku iz Varaždina, bez nekog iskustva u gospodarstvu. Zašto je Plenković baš njega izabrao i to tako brzo?
Zato što mu je, nakon što je prvo rekao da ima vremena, netko od medijskih stručnjaka očito sugerirao da to riješi što prije kako se ta tema ne bi više rastezala preko blagdana i da opozicija ne bi postavljala previše pitanja. Odabrao je prvog najlojalnijeg koga se sjetio, što nije slučajno. Habijan je posljednjih godinu-dvije bio na braniku stranke i Andreja Plenkovića. Slali su ga na televiziju i radio na sučeljavanja o mnogim temama, a i u Saboru je sudjelovao u mnogim duelima i dokazao lojalnost i spremnost braniti. Ministri ne moraju biti stručnjaci za određeno područje, ali kad govorimo o gospodarstvu, bilo bi jako dobro da imaju neko prethodno iskustvo u tom području. Premijeru sve to nije bitno. Bitno je da će Habijan biti i dalje lojalan, iako u tako kratkom vremenu ne može ništa bitnoga učiniti. Na sjednici dvaju saborskih odbora na kojoj ga je predstavljao, Plenković je rekao ključnu rečenicu koja oslikava njegovo razumijevanje parlamentarne demokracije: u životu ministara važno je samo da imaju moje povjerenje.
NACIONAL: Je li moguće da Europski pučani i Ursula von der Leyen ne vide što se događa u Hrvatskoj?
O aktualnom vodstvu EU-a ne mislim osobito dobro. Slabi su i Ursula von der Leyen i Charles Michel. Stvarna politička situacija u Hrvatskoj njih osobito i ne zanima jer ih o svemu, u pobjedničkom duhu, informira Plenković. Često se pitam shvaćaju li ljudi u Hrvatskoj, a osobito čelnici opozicijskih stranaka, da smo mi ravnopravna članica EU-a i da o mrvljenju institucija i vladavine prava moraju biti informirani i u europskim institucijama. Ili zašto primjerice ustavnopravni stručnjaci koji pišu po platformi X o tome da je način na koji Plenković smjenjuje ministre protuustavan, jer se ministri biraju i razrješavaju u Saboru, o tome ne obavijeste Ustavni sud i zatraže ocjenu ustavnosti.
NACIONAL: Jesu li Europski pučani spremni progledati kroz prste Plenkoviću samo da HDZ ostane na vlasti? Naime, Sanader je zbog sličnih stvari bio prisiljen otići.
Često se govori kako je Sanaderu Angela Merkel rekla da mora otići, ali ja mislim da nije. Ni oni tada nisu bili dovoljno upućeni što se događa i mene su neki poprijeko gledali kad sam se počela pojavljivati na sjednicama Europske pučke stranke, jer su smatrali da je mojom krivnjom njihov prijatelj Sanader zatvoren. Oni su još dugo o njemu govorili kao o velikom Europejcu, iako je ono što smo saznali o njegovu radu pokazalo da to nije bio. Jer to nije bilo europsko ponašanje. Ursula von der Leyen osobno je fascinirana pojavom Andreja Plenkovića i to je zaista važno za njega i njegovu poziciju u EU-u. A što se tiče Europskih pučana, ta politička obitelj u okviru EU-a ne stoji baš sjajno danas, onako kako bi željeli. U političkim obiteljima pa tako i među pučanima jedni drugima drže leđa, jer je jako važno na kraju svakih izbora koliko će Europski pučani imati svojih članova na pozicijama predsjednika vlada. U zemljama članicama, dakako. Pretpostavljam da će Ursula von der Leyen dati punu potporu Plenkoviću u kampanjama za sve predstojeće izbore, što je i logično i nije neuobičajeno.
NACIONAL: U Beogradu su nedavno održani parlamentarni i lokalni izbori.
Jako poučno. Budući da je Vučić uzurpirao medijski prostor, većina ljudi koja izlazi na birališta i glasa informira se putem tih Vučićevih medija. No Vučićeva stranka je članica Europske pučke stranke i njega je Ursula von der Leyen posljednji put kada je bila u Beogradu nahvalila kao velikog reformatora i Europejca. Kako je moguće, nakon svega što se dogodilo, nakon autobusa kojima su na izbore dovođeni glasači iz susjednih država, da Europska unija nije oštrije reagirala? Jer je Srbija kandidatkinja za EU. I kako to da im Hrvatska nije blokirala Poglavlje 23 i kako smo uopće dopustili da ga otvore prije nego što otvore arhive JNA i daju nam podatke gdje su nestali civili i branitelji iz Domovinskog rata. Ako im je logika nećemo se puno petljati jer bi mogao doći netko gori, onda je to šokantno. Od zemlje kandidatkinje za članstvo u EU-u europske institucije trebaju tražiti poštovanje vladavine prava i demokratskog izbornog procesa. Promatrači su rekli da izbori tamo nisu bili pošteni.
‘Ursula von der Leyen osobno je fascinirana pojavom Andreja Plenkovića i to je zaista važno za njega i njegovu poziciju u EU-u. Što se tiče Europskih pučana, ta politička obitelj ne stoji baš sjajno’
NACIONAL: Nakon strašnog masakra u srpskoj osnovnoj školi, srpska opozicija mjesecima organizira demonstracije, stvorena je i koalicija „Srbija nakon nasilja“, doduše prilično raznolika. S druge strane, u Hrvatskoj opozicija ne stvara veliku koaliciju. Ima li ona šanse maknuti HDZ s vlasti?
Po mom mišljenju Možemo! je napravio veliku političku grešku, početničku grešku, kad su odlučili ići samostalno na izbore i kad nisu uspjeli dogovoriti predizbornu koaliciju sa SDP-om pa je onda širiti na još nekoliko malih stranaka centra te bi tako mogli pogurati D’Hont. Treba podsjetiti da je u prošlosti opozicija u Hrvatskoj pobjeđivala HDZ jedino ako je išla ujedinjeno i frontalno. Tako je bilo i 2011. kada sam vodila stranku i kada je HDZ, nažalost, bio pod istragom. Drugi njihov veliki problem jest što opozicija nema lidera. Ne samo lidera opozicije ili osobu koji bi potaknuli ljude da izađu na izbore, nego nekog tko bi dao nadu jednom dijelu birača da su možda moguće neke promjene. HDZ ide na personaliziranu kampanju, sve će karte baciti na predsjednika Plenkovića. Iako ni on nije karizmatičan, ali se uspješno nametnuo kao vođa, gospodar, Onaj bez kojeg Sunce sutra neće izaći.
NACIONAL: Kako to primaju u HDZ-u? Imate li vi izvore informacija iz stare stranke?
Nemam baš previše kontakata u HDZ-u, ali ono što katkada čujem je to da on nije čovjek oduševljen dijalogom ili suprotstavljenim mišljenjem.
NACIONAL: Očito je Plenkovića začarala vlast. Koliko se sjećam, nije prije bio takav.
Kad sam ga upisala u HDZ 2011., bio je zaista pristojan. Pa sam ga i predložila za zamjenika na unutarstranačkim izborima 2012. kad je pobijedio Tomislav Karamarko sa svojom ekipom. U kojoj je, recimo, bila i Dubravka Šuica, zadužena za demokraciju u Europskoj komisiji.
NACIONAL: Iako je predsjednik Republike vrludao u svojim stavovima i skandalizirao svojim neprimjerenim izjavama, čini se da u opoziciji nema nikog njegova kalibra tko bi se mogao argumentirao suprotstaviti Plenkoviću.
Predsjednik nije opozicija i ne može to biti. Možda bi mogla Sandra Benčić jer se ne boji i ne diraju je previše objede i smiješne kvalifikacije kojima su je zasuli. No njoj nedostaje argumenata i sistematiziranih činjenica iz prošlosti s kojima bi mogla suočiti Plenkovića ako dođe do sučeljavanja. Kad, na primjer, Plenković govori o stabilnosti Vlade, netko bi mogao upozoriti da su stupovi te stabilnosti dvojica uskočkih optuženika i Hrvoje Zekanović koji je prije nekog vremena o Plenkoviću govorio kao o ‘’hodajućoj sotoni’’ i ‘’patološkom lažljivcu’’. I još je jedan stup Silvano Hrelja koji je prevario birače jer je u Sabor ušao na listi SDP-a.
NACIONAL: Predsjednik Milanović dobro se slaže s novim ministrom obrane Ivanom Anušićem, a to Plenkovića jako nervira. Što vam to govori o Anušiću? Je li on izgledni kandidat za Plenkovićeva nasljednika?
Teško. On je bez razmišljanja prihvatio poziciju ministra kako bi mu jednom u CV-u moglo pisati da je bio ministar obrane. To je važna popudbina za političku budućnost. Što se tiče otopljavanja odnosa s Milanovićem imate pravo, mislim da to nije baš jako simpatično A.P.-u. Zato je i govorio o tome što je jedino važno u životu svakog ministra, samo to da ima njegovo povjerenje. Što je u suštini istina, ali ne može biti jedini kriterij. To je bila i šira poruka. To što su se Milanović i Anušić čvrsto rukovali, smiješili se jedan drugom, ništa ne znači i ništa neće promijeniti u odnosu Vlade prema predsjedniku Republike.
Komentari