Hrvatska je osmu obljetnicu ulaska u Europsku uniju obilježila izbijanjem još jedne velike korupcijske afere i uhićenjima ljudi koji su bili dio jednog kraka koruptivne hobotnice pokojnog zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića. Budući da je otkriveno da je USKOK Bandića prisluškivao dugo, pitanje je je li ova afera, s kojom je kao najistaknutije lice povezan i glavni ravnatelj HRT-a Kazimir Bačić, samo uvod u neke puno veće slučajeve. Milan Bandić godinama je bio glavni koalicijski partner Vlade Andreja Plenkovića, a HDZ za Bandićeva života nije pokazivao nikakve znakove odmaka od Bandićeve politike jer je Vlada ovisila o Bandićevim žetončićima. Tu činjenicu često je isticala bivša predsjednica HDZ-a i bivša premijerka Jadranka Kosor. Nakon što je u privatnom aranžmanu tradicionalno proslavila osmu obljetnicu ulaska Hrvatske u Europsku uniju, kao i svoj rođendan 1. srpnja, u intervjuu za Nacional govorila je o tome kako danas gleda na vrijednosti za koje smo se u fazi pristupnih pregovora kao zemlja zalagali, ali i što misli o radu premijera Andreja Plenkovića i o njegovim potencijalnim izazivačima.

NACIONAL: Ministri Davor Božinović i Ivan Malenica, a i sam premijer Plenković, izjavili su da najnovija uhićenja vezana za Grad Zagreb i glavnog ravnatelja HRT-a Kazimira Bačića pokazuju jasnu opredijeljenost u istraživanju i procesuiranju korupcije kao i da nema nedodirljivih… Slažete li se s time?

Predanost toj borbi oslikala je koalicija s višestrukim USKOK-ovim optuženikom koji je, s prebjezima, držao većinu Vladi. Ali i s drugima kojima se sudilo pred hrvatskim sudovima.

NACIONAL: Ove godine slavimo 30 godina hrvatske državnosti i osam godina članstva u Europskoj uniji, koje smo obilježili 1. srpnja. Ili točnije, nismo obilježili ničim posebno. Jedno od ključnih poglavlja koja je Hrvatska morala zatvoriti da bi potpisala Pristupni ugovor bilo je Poglavlje 23, o pravosuđu. Da smo u to vrijeme imali aferu s uhićenjem visokorangiranih sudaca zbog sumnje na to da su primili mito, ili pak aferu s moguće lažnim svjedočenjem da bi se oslobodio visoki dužnosnik HDZ-a, i to tako da je ključnom svjedoku drugi visoki dužnosnik HDZ-a preko posrednika obećao pomoć predsjednika jednog visokog suda u rješavanju njegova predmeta – govorim o slučaju Tadić-Kalmeta – kako bi se na to gledalo?

Mnogo što od onoga što se danas događa i u pravosudnom i u političkom životu tada je bilo nezamislivo i gospođa Viviane Reding, povjerenica za pravosuđe i potpredsjednica Europske komisije, sigurno ne bi dala zeleno svjetlo za zatvaranje Poglavlja 23 – ključnog poglavlja za završetak pregovora. To su mnogi političari zaboravili ili se prave da su zaboravili.

NACIONAL: Posljednjih nekoliko godina imali smo afere u koje su izravno bili involvirani ministri iz Vlade. Premijer Plenković ni jedan jedini put nije tražio odgovornost tih ministara, nego ih je uporno branio, i u Saboru i u javnosti, iako su oni nakon toga morali otići. Je li vama bilo logično da premijer odlučno kaže, održi neki govor ili pošalje snažnu poruku da će se on osobno obračunati s članovima HDZ-a ili svoje Vlade ako ih ulovi u korupciji ili ako samo posumnja na to da imaju veze s korupcijom?

Bilo koji premijer ne bi trebao držati prazne govore krcate velikim riječima, frazama i uputama za život jer riječi su često ništa. Samo djela. Ne riječi, djela. Dakako; 2011. bilo bi nezamislivo da neki ministar u Vladi, na primjer, vozi bez dozvole, pa da ga branim i kažem: „Eto, tri godine nema dozvolu, ali dečec zna voziti, pa kaj?“ Ili da neki dužnosnik Pavelićevim slikama krasi svoje vile koje vodi kao štale. Ili da smo tada uveli protuustavne tzv. dvostruke konotacije zločinačkog ZDS.

Preko toga Bruxelles sigurno ni u snu ne bi prešao. Kao država, mi smo u pokušaju zatvaranja Poglavlja 23 do posljednje sekunde morali dokazivati, i ja osobno kao premijerka, da iskreno i predano surađujemo s Međunarodnim kaznenim sudom. To je bilo preteško vrijeme jer je 2010. Ante Gotovina prvostupanjski osuđen za zločine u Oluji, a mi smo i dalje morali dokazivati da Topničkih dnevnika nema, da ih ne skrivamo, te surađivati s Haagom, a s druge strane tumačiti hrvatskoj javnosti i braniteljima da sve poduzimamo kako bismo pomogli generalu Gotovini i njegovoj obrani. Naravno, i Markaču i Čermaku, ali Gotovina je bio simbol oslobađanja Hrvatske. To je bila ta frustrirajuća situacija gdje smo igrali trostruke uloge i nastojati ostati normalni. Zato kad čujem neke današnje vladajuće kako govore „e, nama je najteže, nikad nije bilo teže“ postajem začuđujuće netolerantna.

Borba s recesijom, krizom, borba za opstanak proračuna, za isplatu plaća i mirovina i, naravno, blokirani pregovori, bezizgledna borba za ulazak u Europsku uniju, to je bila moja svakidašnjica. A danas eto, Hrvatska nakon potresa i u pandemiji koristi sve benefite Europske unije. Dakle, sav novac koji smo dobili, povratno, nepovratno, ovako, onako, za saniranje posljedica potresa i pandemije, sve to ne bismo imali da nismo članica EU-a. Upravo sam se vratila iz Sarajeva s jednog skupa o europskoj perspektivi Zapadnog Balkana. Pomalo zavidno, u pozitivnom smislu, gledaju na Hrvatsku: Vi ste ušli u zadnjem trenutku, govore, a pitanje je hoćemo li mi ikada ili nikada, i ti benefiti koje vi uživate su veličanstveni. Zato mi ponekad nije jasno zašto i obljetnice ulaska u EU, jer to je bila ogromna pobjeda, prolaze u gromoglasnoj tišini, zašto se tome ne pridaje dostojan značaj, upravo zato da bismo se opet i opet vraćali onim vrijednostima u koje smo se kleli i za koje smo se mi neki iskreno borili i 2009. i 2010. i 2011., završavajući pregovore. Mislim na vladavinu prava i borbu za pravnu državu, prije svega.

NACIONAL: Kako u tom kontekstu gledate na perspektive Bosne i Hercegovine, Srbije, Sjeverne Makedonije i Crne Gore za ulazak?

Zabrinuto. Ništa se ne događa, velika je to nepokretna bara. Najbolje situaciju oslikava status Sjeverne Makedonije. Oni su učinili najveću žrtvu koju neki narod i država mogu učiniti, promijenili su ime. Obećali su im početak pregovora, ali datum početka nisu dobili, nemaju ga. Najprije ih je blokirala Grčka, članica EU-a, pa su promijenili ime, sad ih blokira Bugarska, članica EU-a. Kao nas Slovenija. Nemaju, dakle, datum početka pregovora, a od početka pregovora do završetka može proći i trideset godina.

NACIONAL: Hoće li se Slovenija, koja je nama zagorčavala život, sada ipak u svom ciklusu predsjedanja EU-om založiti za proširenje? Kako je slovenski veleposlanik Šuc rekao Nacionalu – EU nema vremena čekati i mora hitno pristupiti proširenju.

Ne vjerujem da će se išta spektakularno dogoditi, pogotovo kad se sjetimo non-papera koji su navodno izašli iz Janšine kuhinje i koji su uznemirili mnoge. Ne vidim iskrenu želju, ambiciju ni strast u vodstvu Europske unije da se stvari istinski promijene. Mislim da je aktualno vodstvo EU-a najgore do sada. Na čelo Europske unije, u Vijeće i Komisiju, u te dvije najvažnije institucije, morale bi dolaziti političke veličine, grdosije, politički velikani, bivši premijeri s ogromnim iskustvom i autoritetom, kao što je to bilo u prošlosti. A njih dvoje, Von der Leyen i prijatelj Michel, nemaju ni jedno ni drugo i ja ne vidim kod njih nekog osobitog interesa, a ni znanja o Zapadnom Balkanu. Ono što je bilo i u naše vrijeme pregovora, mnogi nisu bili zainteresirani da ikad uđemo jer smo mi nosili i ogroman teret rata. I sada neke države, prije svega Srbija, nose teret rata. Dok Vučić i kompanija ne priznaju presude Međunarodnog kaznenog suda u Haagu, dok veličaju ratne zločince, ne mogu u EU. Minimum je to minimuma.

NACIONAL: Mislite li da bi premijer Plenković bio dobar kandidat za budućeg šefa Europske komisije? Svi kažu da on zapravo sve radi za to i da je njegov glavni cilj zapravo sjesti na mjesto predsjednika Europske komisije.

Pa gledajte, on ima mandat još tri godine i bilo bi nepošteno prema građanima da razmišlja o nekoj sljedećoj poziciji ili da sve što radi danas, radi zbog neke sljedeće pozicije u Europskoj uniji. Pred njim je puno posla, vidim da je najavio velike reforme, neka iskoristi preostalo vrijeme. Mora sad razmišljati što će ostaviti kao svoje nasljeđe.

NACIONAL: Može li nasljeđe ostaviti netko tko broji, ili čiji otac broji, pozitivne i negativne članke o sebi u medijima?

Naravno da ni jednom političaru, ni jednom premijeru, nije ni lako ni jednostavno slušati kad se o njemu/njoj negativno govori. Pogotovo ako to nije utemeljeno na činjenicama. I ja sam se ljutila i katkada prosvjedovala. Ali kad danas gospoda stariji i mlađi Plenković broje koliko se o šefu HDZ-a negativno piše, sjećam se kako su o meni kao o ženi i predsjednici Vlade i stranke između ostalog pisali i da imam ljubavne veze sa svojim ministrima, sa svojim bivšim suradnicima, pa sam morala preko toga prelaziti jer komentirati nisam mogla, a tužiti bi bilo glupo. Da ne pričam o onim komentarima da sam se skinula gola, da sam pukla, da sam dobila slom živaca, da se hoću baciti, da me Šeks spašava…

NACIONAL: Tko je to napisao?

Tko je to napisao? Nacional. Ali i drugi…

NACIONAL: Vjerojatno se radilo o tome da je to netko o vama tada govorio.

Da, da, išlo je to od visoko pozicioniranih prijatelja koji su filali novinare. Nitko me tada nije štitio ni brojao tko loše piše. A ni ja sama nisam bila sklona štipkati spužvice.

NACIONAL: Tko je vama preporučio Andreja Plenkovića?

Sjećanja blijede… Nevažno danas.

NACIONAL: Jako je važno, jer daje odgovor na pitanje kako nastaju ti čuveni HDZ-ovi kadrovi.

No dobro. Poznato je da sam ga upisala u stranku 2011. i da on ne voli kad to spomenem pa neću više.

NACIONAL: Pa baš zato. A tko je njega gurnuo, preporučio vama? Kako je došao do te visoke strukture? Poznato je da je bio u Ministarstvu vanjskih poslova, ali kako se čovjek probije do toga da postane omiljeni suradnik premijerke?

Tko je rekao da je bio „omiljeni suradnik premijerke“?

NACIONAL: Pa niste li ga poslije kandidirali za svog zamjenika? I prije toga ga poslali u Europski parlament, odmah nakon potpisivanja Pristupnog ugovora.

Istina. Htjela sam osvježiti prve ešalone novijim licima, misleći na tzv. proeuropska lica. A onda kad su došli unutarstranački izbori, birajući ekipu, vodila sam se onim kao na vjenčanju, znate, nešto novo, nešto plavo, nešto posuđeno… Tako je sastavljena moja ekipa za predsjednika, zamjenika i potpredsjednike stranke. Tu su bili i doajeni poput Šeksa, Bačića…

NACIONAL: Kako gledate na ideju da bi, nakon što Plenković ode u Europsku komisiju ili Parlament, novi šef stranke mogao postati Gordan Jandroković?

Kako narod u HDZ-u bude odlučio, tako će biti.

NACIONAL: Mislite li da je Plenković ovladao HDZ-om, da kontrolira procese u stranci?

Nijedan predsjednik HDZ-a, osim Tuđmana, pa ni on pred kraj kad je bio bolestan, nikada nije kontrolirao apsolutno sve procese.

NACIONAL: Ni Sanader?

Ne.

NACIONAL: Tko je njemu radio o glavi?

Ne govorim da je netko nekome radio o glavi, već govorim o procesima. Drugo je bila moja glava.

NACIONAL: A baš za Sanadera se smatralo da je bio neprikosnoven. Tko su bili ti koji su i njemu iza leđa kolo vodili? Jesu li to ljudi koji i danas drmaju HDZ-om?

Uvijek se isti brdsko-brzinski priklanjanju sljedećem.

NACIONAL: Branko Bačić?

Branka Bačića cijenim bez obzira na različite okolnosti u kojima danas živimo i bez osobitih kontakata. Bio je glavni tajnik HDZ-a nakon odlaska bivšeg koji je želio otići i ostati i bio je svjedokom mnogih neopisivo teških i dramatičnih situacija kroz koje sam prolazila. Samo on je bio svjedok, često, prijateljski otvoren i iskren. Da, među rijetkima koji mi je govorio i kad se nije slagao. Ali tete-a-tete. I bio je dobar ministar.

NACIONAL: Posve sam zaboravila da je on bio ministar.

Je, bio je. A svi su drugi manje-više poput vlakovođa na peronu koji ispraćaju vlakove: brzi vlak za nikamo je otišao, prošišao je, dolazi sljedeći. I sljedeći ćemo dočekati s vatrogasnom glazbom, a ovaj je prethodni odjurio u mrak i nepovrat. Ako ste me razumjeli.

NACIONAL: Jesam. Nije li Bačić kao Šeksov i Šeparovićev kum dio jedne moćne klike? Mi smo čuli da Kalmeta, Šeks i Bačić drže Plenkovića u šaci – Bačić kao jedan od glavnih – te da oni određuju hoće li Plenković imenovati kadrove iz njihova bazena.

Ja zaista dugo nemam kontakte ni s kim od njih i ne znam je li to moguće. A što se tiče tih kumstava, oni su svi odavno međusobno prijatelji i kumovi. Činjenica je da nije presjajna poruka kad političari javno sjede s predsjednikom Ustavnog suda koji onda odlučuje o stvarima političke naravi, ali s druge strane mi je zapravo i pozitivno da to ne skrivaju. Ako su oni 30 ili 40 godina prijatelji i kumovi, da to sad ne skrivaju i da se ne sastaju po nekim škuribandama.

NACIONAL: Vidite li neke sličnosti između Sanadera i Plenkovića? Mnogi kažu da je Plenković nadmašio Sanadera po nekim stvarima.

Bumo vidli.

NACIONAL: Osim zbog slučaja Ine, jeste li u međuvremenu uspjeli doznati koji su to još bili razlozi njegova odlaska?

Sanader je pao zbog sebe. Gledajte, ja sam na svoju veliku nesreću, jer smatram da je to jako teško, nekoliko puta morala biti svjedok u raznim procesima protiv njega. No, svaki put sam išla potpuno mirna i čistog srca zato što svjedočim o istini i svjedočim o tome da protiv njega, naravno, nikad nije pokrenut politički progon, da je on sam otišao. I na pitanje zašto je otišao uvijek odgovaram isto: Pa evo, mislim da svi ti sudski procesi govore zašto.

NACIONAL: Sanader je između ostalog pao zbog Ine. Plenković pitanje Ine pet godina ne da nije riješio nego su se neki procesi unazadili. Zatvorena je Rafinerija u Sisku, umjesto Biorafinerije u Sisku, Mađari razvijaju svoj projekt biorafinerije u Mađarskoj. Modernizacija Rijeke nema rok završetka, ali se zato hrvatska nafta tajno transportira u Mađarsku. U međuvremenu krše odredbe dioničarskog ugovora iz 2003. kupnjom OMV-ovih dionica u Sloveniji, ulazeći tako u tržišni prostor Republike Hrvatske. O obećanju o otkupu dionica MOL-a u Ini da i ne govorim. Uz sve to, mađarski premijer Viktor Orbán daje intervju Glasu koncila u kojem izjavljuje: „Hrvati su gospodari u svojoj državi i vi određujete što će se tu događati.“ Što to znači?

Postavili ste mi pitanje s činjenicama za koje gotovo nitko u Hrvatskoj ne zna niti više mari. Sve te činjenice koje ste nabrojali, a ja bih ih mogla nabrojati još neke, govore o političkom fenomenu da Andrej Plenković prolazi neokrznut kroz svoj politički život. Koliko je, 14-15 njegovih ministara, računajući i one koje je potjerao, otišlo je pod teretom kojekakvih afera, većih ili manjih, svi su bili njegov izbor. Je li ga to dotaknulo u percepciji javnosti? Nije. Slučaj Ine? On osobno je 2016. na Badnjak izašao pred javnost i rekao: Donijeli smo odluku i imamo model otkupa Ine. Kraj njega su stajali svi najbliži suradnici. Ne da se nije dogodilo ništa već se poslije toga dogodilo i puno od toga što vi nabrajate. S tim da je, naravno, Ina za nas posebno osjetljivo pitanje jer je među ostalima jedan bivši premijer zbog toga na udaru pravosuđa. Rezultat je, dapače, dobar rezultat na izborima i, kao što vidite, vrlo stabilan rejting stranke koju vodi.

NACIONAL: Mislite li da se atmosfera u društvu mijenja s obzirom i na rast ovih takozvanih pokreta protiv HDZ-a? I u lokalnim sredinama, i na kraju krajeva Možemo! i Tomašević. Ima li Možemo! snage pobijediti na sljedećim parlamentarnim izborima i s kim?

Ne. Jer će krenuti proces lagane eutanazije Možemo! Prije svega zato što su neki procesi normalni, a neki očekivani. Gdje je Možemo! najjači? U Zagrebu. Tko je najjači eksponent? Tomašević. On je gradonačelnik Grada Zagreba. Može li gradonačelnik Grada Zagreba u ovoj situaciji bez Vlade? Pokazalo se da ne može. Vezat će se, logično, i to će biti zagrljaj u kojem će slabiti političku oštricu, a Tomašević neće moći biti i gradonačelnik s tako puno posla i istovremeno čelnik stranke koja se bori protiv Vlade.

NACIONAL: Možda građani i žele smirivanje situacije, više zajedništva?

Pa smisao demokracije nije lažno zajedništvo.

NACIONAL: Pa HDZ se stalno poziva na zajedništvo.

Problem hrvatske politike danas je što opozicija nije bila nikad slabija i što ne mogu pronaći pravi model djelovanja.

NACIONAL: A s kim bi mogao ići Damir Vanđelić, koji je u prošlom broju Nacionala najavio ozbiljne političke ambicije?

Ne znam je li on član HDZ-a.

NACIONAL: Možda ste i njega vi učlanili pa da i ne znate?

Meni se sviđa ta njegova politička ambicija jer smatram da bi on zaista mogao biti neko novo lice u političkom prostoru, neka nova snaga, kad bi se zaista zaigrao. Ali, ako mogu primijetiti, ako ima političke ambicije, onda nema što čekati. Nije baš najbolje slati trosmislene poruke „možda, ako, jednom“, nego krenuti, ako ima ambicije. On bi zaista mogao biti to novo lice, branitelj je, financijski neovisan o bilo kome, zato što je stručan, obrazovan, jer u ovom procesu jasno polako upire prstom u nesposobnost ministarstva koje ga treba pratiti. Vrhunac teatra apsurda je da oni stanuju i žive u istoj zgradi, a šalju si dopise poštom. Pa teatar apsurda…

NACIONAL: Digitalizacija.

Što bi rekao Karamarko… Eto, tako da mislim da bi on mogao postati jednog dana izazivač aktualnom šefu, šefu svega.

NACIONAL: Dođe li vam da se vratite u politiku?

Ne dođe mi jer znam da je to nerealno.

NACIONAL: Možda s Vanđelićem?

Kako? Vi ste me pitali za gospodina Vanđelića, ja samo govorim o svom dojmu da bi on mogao biti neko novo, suvislo novo lice. S nekom suvislom pričom. Jer za politiku je važno da imate neku suvislu priču. A on je ima jer je stručan menadžer koji je radio puno važnih poslova i ima dobro iskustvo. Samo ako ima bilo kakve političke ambicije, ponavljam, i za parlamentarne izbore, krajnji je čas jer, kao prvo, mi ne znamo kad će biti parlamentarni izbori, a ako i budu redoviti, to je malo vremena.

NACIONAL: Opet ste rekli da ne znamo kad će biti parlamentarni izbori. Temeljem čega to govorite ako s druge strane tvrdite da Plenković ima stabilnost i da nije nikada bio popularniji?

Rekla sam da ima stabilan rejting i da ima sreću da se ništa od teških priča na njega ne lijepi. A može i on odlučiti ići na prijevremene izbore i tako se zapravo učvrstiti.

NACIONAL: Ako želi ići na još jedne izbore, a ne u Bruxelles. Što se to zapravo dogodilo Plenkoviću? On je zaista izgledao kao jedno osvježenje u politici i, sami ste rekli, djelovao je kao proeuropski političar.

Nisam rekla da je on djelovao proeuropski, nego da sam odlučila da to budu neki koji bi mogli djelovati proeuropski.

NACIONAL: Dobro, svima je djelovao kao neko zaista veliko osvježenje. Imao je zaista i veliku podršku medija. To što on sada priča da nikoga nisu hvalili kao Tomaševića; možemo se sjetiti kako su njega hvalili. Svi smo ga hvalili i to naveliko. Kako taj karakter na kraju uvijek upropasti političare koji su se domogli vlasti?

Mnogi danas na političkoj sceni ne razumiju da je sve prolazno i da će sve proći i da će i njemu proći mandat. Evo, pogledajte na primjeru Angele Merkel, za mene zaista jedna od najvećih političkih figura Europe i prošlog i ovog stoljeća odlazi, i to je to. Gotovo je. Zato ambicija političara treba biti napraviti nešto po čemu će ih ljudi pamtiti i zato naučiti biti malo ponizniji. Mislim da jedna od stvari koje njemu u tome odmažu jest činjenica da nema adekvatnog protivnika u opoziciji. Taj protivnik koji ga može malo spuštati pojavio se u obliku predsjednika države, ali predsjednik države nema tu funkciju. Znači, to je i neravnopravna borba jer predsjednik države je sam, a onda na njega, ako spomene predsjednika Vlade, ide prvi, drugi, treći, peti ešalon ljudi, i stranačkih i vladinih i tako dalje.

NACIONAL: Među njima je i vaš prijatelj Šeks koji kaže zaziva opoziv predsjednika Milanovića?

Ja čak ne mislim da to Šeks misli ozbiljno, nego se samo poigrava.

NACIONAL: Ali Milanović ga je osobno uvrijedio, vjerojatno bi ga smijenio da može.

Pa puno je ljudi uvrijedilo Šeksa pa je prešao preko svega. On ima tu sposobnost, prijeći a zapamtiti…

NACIONAL: Ja sam čula da je on osvetoljubiv.

Drugo je što on pamti doživotno. Ali da može na ovoj pojavnoj razini prijeći preko svega i ponovno se rukovati, grliti, ljubiti, u prenesenom smislu, može. Za razliku od mene. Znači, kad je nas dvoje Karamarko posmjenjivao kao potpredsjednike Sabora, Šeks je tada sam dao ostavku da ga ne smijene, a ja sam inzistirala na tome da držim govor u Saboru, kao da me itko slušao… A on je izgovorio onu čuvenu izreku kineskog vojskovođe: Budi miran na obali rijeke i čekaj da leševi protivnika sami doplutaju. Odgovorila sam mu: Nemam ti ja živaca za to.

NACIONAL: Kako komentirate optužbe ili , bolje rečeno, postojanje svjedoka koji su Nacionalu ispričali da ih je Mario Plenković seksualno uznemiravao dok je bio profesor na Fakultetu političkih znanosti, kao i da je studente iskorištavao za prijevode svojih knjiga? Istovremeno, on surađuje s tvrtkom koja prodaje medijske sadržaje Vladi i objavio je rad u kojem je pobrojao sve koji pišu negativno o Vladi.

Teško pitanje mi postavljate. Nitko od nas ne odgovara za postupke naših roditelja, kao što naši roditelji ne mogu biti odgovorni za postupke i stil života odrasle djece. Pitanje postupaka članova obitelji svakog premijera, međutim, postaje i političko pitanje. Zato je logično očekivati da optužbe protiv svoga oca komentira predsjednik Vlade i najmoćnije stranke, ali prije svega da ih komentira i sam otac premijera, kritičan prema hrvatskim medijima. Ne bih htjela pogriješiti prema bilo kome pa svoj komentar neću dalje širiti ni na koji način.

NACIONAL: Kad ste rekli da nemamo oporbu, kako komentirate to da se nisu pojavili na glasanju o Zlati Đurđević?

Jadno. Baš su jadni. Trebalo bi ih sve poimence nabrojati i svaki dan glasno čitati njihova imena. I zato Plenković ima pravo kad se poigrava njima i kad im se ruga, kad kaže da se nisu bili sposobni ni skupiti. Zato je to slaba opozicija. Plenković dođe u Sabor na aktualno prijepodne, pomete njima pod, stepenice, ulaz pred Saborom, a nekima od njih tresu se glasovi u replikama. Ili samo kažu hvala.

NACIONAL: Mislite li da je Zlata Đurđević trebala odustati od kandidature, s obzirom na to da je znala da neće biti izabrana, i kakvu poruku je Plenković poslao njezinim neizborom?

A zašto bi odustala? Zlata Đurđević, a to govorim i kao pravnica i kao dugogodišnja zastupnica, nije prekršila Ustav ni bilo koji zakon. Točka. Ustav Republike Hrvatske propisuje proceduru i jasno kaže da predsjednika Vrhovnog suda predlaže samo jedna osoba u Hrvatskoj, a to je predsjednik Republike Hrvatske. Naknadno ugrađivanje u Zakon nekog javnog poziva ne može ni na koji način anulirati vrhovni zakon u Hrvatskoj, a to je Ustav. Raspisivanje takozvanog javnog poziva je farsa jer kada raščlanite ovo što danas govori predsjednik HDZ-a, da će se izabrati onaj koga oni budu htjeli, to je zapravo poruka Milanoviću: moramo se dogovoriti da mi pristanemo na nekoga. A čemu onda predstava s perikama i štiklama, kako reče PRH, oko javnog poziva? Ako je javni poziv predstavica oko koje se oni dogovaraju iza kulisa, onda je smisao javnog poziva ravan nuli. Jer javni poziv podrazumijeva da se od kandidata na kraju izabere najboljeg.

NACIONAL: Mnogi bi željeli i da voda odnese sjećanje na neke od najgroznijih zločina u prošlom ratu. Zato ste u Sarajevu pokrenuli inicijativu oko Srebrenice?

Sa svojim prijateljem Zlatkom Lagumdžijom sudjelujem u lansiranju akcije protiv zaborava Srebrenice. Za istinu, pravdu, protiv zaborava, ali za građenje mostova suradnje među mladim ljudima. Protiv mržnje. Veselim se povezivanju te akcije i Memorijalnog centra Srebrenica s Memorijalnim centrom u Vukovaru. Kao počasna građanka Vukovara.