Objavljeno u Nacionalu br. 761, 2010-06-15

HOLLYWOODSKA ZVIJEZDA KEVIN COSTNER pred američkim Kongresom govorio je o novom stroju za čišćenje naftom zagađenog mora koji je osmislio sa svojim bratom, a koji bi mogao značiti kraj ekološke havarije u Meksičkom zaljevu

Kad je u siječnju ove godine potres razorio Haiti, Hollywood je vrlo brzo reagirao, a velike filmske i pjevačke zvijezde smjesta su se angažirale da pomognu da se saniraju posljedice katastrofe. U prvim danima nakon potresa slavni glumački par Brad Pitt i Angelina Jolie darovao je milijun dolara organizaciji Liječnici bez granica za njihovo djelovanje na Haitiju, glumac John Travolta organizirao je i financirao posebne humanitarne letove, a jednom je i sam pilotirao avionom s pomoći, pjevačica Madonna donirala je 250.000 dolara za liječnike dobrovoljce. Bilo je još jako mnogo drugih poznatih osoba koje su tako pomagale.

KAD JE 2005. URAGAN Katrina pogodio i poplavio New Orleans, rapperi Sean Diddy Combs i Jay-Z darovali su zajedno milijun dolara Američkom Crvenom križu, a glumac Nicolas Cage također je dao milijun dolara. Bilo je još mnogo drugih slavnih donatora. Ustanovljeno je da su nakon uragana Katrina slavni, ali i mali donatori, te razne privatne korporacije skupili ukupno 5,3 milijarde dolara pomoći, dok je nakon potresa na Haitiju skupljeno oko 1,3 milijarde. Prije dva mjeseca, 20. travnja, zbila se nova velika katastrofa, ovaj put ekološka. Iz pokvarene naftne platforme Deepwater Horizon britanske naftne kompanije British Petroleum počela je u more istjecati nafta u ogromnim količinama, a istječe i danas. Stvorila se divovska mrlja, koja je na nekim mjestima već dosegnula obalu, a i dalje se širi jer dosad stručnjaci nisu uspjeli zaustaviti istjecanje nafte, nego ga samo smanjiti.

RIJEČ JE O NAJVEĆEM naftnom zagađenju mora u povijesti, koje već sada ugrožava životinjski svijet, a i velika je opasnost za ekonomiju, pa tako i svakodnevni život ljudi koji žive uz obalu. Ipak, iako je riječ o tako velikoj katastrofi, humanitarni odziv slavnih ljudi u usporedbi s onim što se događalo poslije haićanskog potresa i uragana Katrina je mizeran. Organiziran je samo jedan dobrotvorni koncert, na kojem osim Lennyja Kravitza nije bilo nijedne veće zvijezde, a skupljeno je samo 300.000 dolara. Jedini veći slavniji donator bila je nekadašnja velika televizijska zvijezda Victoria Principal, koja je darovala 200.000 dolara. Samo nekoliko poznatih ljudi javilo se u medijima kako bi upozorili da treba nešto poduzeti da se Meksički zaljev spasi od ekološke katastrofe, na primjer glumci Edward Norton i Ted Danson, ali odziv slavnih zvijezda bio je sasvim malen. Ipak, sada je jedna velika hollywoodska zvijezda počela agitirati i alarmirati o toj katastrofi, ali na neuobičajen način.

DVOSTRUKI OSKAROVAC, američki filmski glumac i režiser Kevin Costner boravio je 9. lipnja u Washingtonu da svjedoči pred jednim pododborom američkog Kongresa. Nije to ništa neobično da i slavne ličnosti iz svijeta masovne zabave dolaze u Kongres da njegovim članovima iznose svoje stavove, zahtjeve ili mišljenja o nekim društvenim pitanjima, ali je to najčešće kad je riječ o temama iz njihove estradne, glazbene ili filmske sfere. No Costner je došao da svjedoči pred Pododborom za znanost, tehnologiju, energiju i okoliš Predstavničkog doma Kongresa, gdje se nikada ne pojavljuju glumci, i to zato da govori o jednoj stvari koja naoko nema nikakve veze s onim čime se on profesionalno bavi. Pozvali su ga da kaže neke svoje spoznaje o tome kako bi se najbolje moglo sanirati to ogromno onečišćenje mora što ga je izazvalo istjecanje nafte s podmorske bušotine u Meksičkom zaljevu. Neobična je već i sama činjenica da se Costner našao pred tim pododborom, ali je još neobičnije da su ga kongresnici pažljivo saslušali, jer on o tome zaista ima neke zanimljive i potencijalno vrlo korisne spoznaje, što se ne bi očekivalo od jednog filmskog glumca i režisera.

IAKO JE COSTNER iznimno popularan glumac, on nije isprazna osoba koja se samo bavi vlastitom slavom. Naprotiv, on se od početka karijere zanimao za šire društvene teme, te ih je pokušao i obrađivati u svojim filmovima. Uostalom, svoj najveći uspjeh postigao je filmom “Ples s vukovima”, koji je sam producirao i režirao, te u njemu imao i glavnu ulogu, a koji je na sasvim novi način govorio o životu američkih Indijanaca u davno doba, o njihovoj povezanosti s prirodom, koju su žestoko branili. I drugi njegovi filmovi imali su društveno angažiranu notu, posebno kad je riječ o prirodi, i to stoga što se Costner jako zanimao za očuvanje prirode i životnog okoliša u najširem smislu. Ulagao je velik novac u snimanje nekih filmova s takvim temama, čak i na tim filmovima gubio novac, ali nije mu bilo žao jer je mislio da čini nešto za opće dobro, jer takvim filmovima podiže svijest ljudi o tome kako prirodu treba čuvati. No u toj svojoj zainteresiranosti za očuvanje prirodne sredine otišao je i dalje. Kako je sam svojedobno pričao, za očuvanje okoliša počeo se zanimati još u ranoj mladosti. On se 1955. rodio u južnoj Kaliforniji, njegov otac električar često se zbog posla selio u tom dijelu SAD-a, te je i on kao dijete dobro upoznao razne tamošnje prostore. Godine 1969. živjeli su u blizini primorskog gradića Santa Barbare kad se tamo dogodila velika ekološka nesreća. Bila se pokvarila naftna platforma ispred obale, pa se u more izlilo 100.000 barela nafte koja je potom zagadila obalu u tom dijelu Kalifornije, ali i obalu obližnjih otoka. Stradalo je mnogo životinja, prema nekim procjenama uginulo je 10.000 ptica. To je tada 14-godišnjeg Costnera jako pogodilo.

BIO JE IZ SKROMNE obitelji, a kasnije je zahvaljujući velikoj upornosti ostvario veliku glumačku karijeru, te je već krajem osamdesetih godina postao filmska zvijezda zahvaljujući filmovima “Silverado”, “Nedodirljivi”, “Bez izlaza” i “Polje snova”. Kad je 24. svibnja 1989. došlo do ogromnog zagađenja mora uz južne obale Aljaske, gdje je nesreću doživio ogromni tanker “Exxon Valdez”, što je do nedavnog izlijevanja nafte u Meksičkom zaljevu bila najveća morska ekološka nesreća u povijesti, Costner se jako uzrujao jer je još jednom vidio kako je nafta potencijalno najveća opasnost za čistoću mora. Počeo se zanimati za to kako da se opasnost od takvih zagađenja smanji, te je bio spreman u istraživanje tehnologije spašavanja mora od naftnog onečišćenja uložiti i značajan novac. Udružio se sa starijim bratom Danom, koji ima inženjerskih i znanstvenih iskustava, te su osnovali kompaniju s ciljem da se pronađe tehnologija za čišćenje naftom zagađenog mora. Dali su se u potragu za najdjelotvornijom takvom tehnologijom, kontaktirali su s brojnim znanstvenicima, proučavali stručnu literaturu, te polako došli do nečega što bi moglo biti za to korisno rješenje.

COSTNER I NJEGOV BRAT zaključili su da bi za slučajeve kakav je izazvala havarija Exxon Valdeza, kad se nafta već izlije u more, najbolje rješenje bila centrifugalna tehnologija odvajanja morske vode od nafte u zagađenom području. Riječ je o strojevima koji mogu u jednoj minuti obraditi 750 litara vode, što znači da imaju dovoljno velike kapacitete za brzo i efikasno čišćenje mora. Costner je 1993. od zarade na filmu “Tjelesni čuvar”, u kojem je igrao sa slavnom pjevačicom Whitney Houston, otkupio patent za tu tehnologiju te je njegova kompanija Costner Industries Nevada Corporation CINC počela razvijati tu tehnologiju u suradnji s jednom kompanijom iz Louisiane. Proizveden je značajan broj prototipova odgovarajućih strojeva, koji su isprobani u laboratorijskim uvjetima, ali ne i u stvarnim, realnim okolnostima i situacijama. Jedan od posljednjih modela ispitivan je na nekim zagađenim rijekama u Južnoj Americi, te se pokazalo da je nakon tretmana tim strojem voda 99 posto čista. No oni nisu isprobani u SAD-u pa zato nemaju potrebne državne ateste, te se ta tehnologija zapravo i ne bi smjela upotrebljavati u kriznim situacijama dok takve ateste ne dobije. U sve to Costner je uložio čak 25 milijuna vlastitog novca. Costner je posljednjih tjedana – otkad je 20. travnja u Meksičkom zaljevu došlo do te ogromne ekološke nesreće – često govorio o tome kako bi se mnogo toga moglo napraviti njegovim strojevima. Doduše, to nije tehnologija da zaustavi podvodno istjecanje nafte, što je od početka bio prioritet svih napora da se posljedice nesreće smanje, jer se time bave drugi, nego je riječ o tehnologiji koja može biti korisna kad se jednom nafta već nađe na površini mora, neovisno o tome je li iscurila iz slomljene podvodne bušotine ili iz havariranog tankera. Costner smatra da bi svaka naftna bušotina i svaki tanker morali imati njegove strojeve, te ih smjesta početi koristiti čim do nesreće dođe, kada se nafta na površini mora tek pojavi, jer se tada ona može odvajati od mora i skupljati odmah dok se naftna mrlja nije proširila, kao što je to sada slučaj. On tvrdi da su njegovi strojevi dovoljno robusni da se mogu koristiti u bilo kakvim uvjetima, čak i kad je more vrlo nemirno, da su dovoljno maleni da ih se bez teškoća može smjestiti na bilo koju naftnu platformu, na bilo koji brod, te dovoljno funkcionalni da mogu biti u akciji čim do onečišćenja mora dođe. Ne moraju to biti tako velike katastrofe, oni mogu biti korisni i kod malih zagađenja, kod slučajnog puštanja nafte iz nekog broda, te se situacija može smjesta sanirati.

POSLJEDNJIH GODINA JAKO se trudio da proda svoje strojeve i tako isplati svoju investiciju, ali interesa nije bilo. Nudio je strojeve i ratnoj mornarici, i obalnoj straži, i kompanijama brodova za krstarenje, i naftnim kompanija, ali bez ikakva uspjeha. Sve te kompanije i državne službe smatrale su da im takvo što ne treba, a u to su bile uvjerene i stoga što posljednjih godina većeg zagađenja mora ili drugih vodenih površina nigdje u SAD-u nije bilo, pa im se činilo da bi kupnja tih strojeva bila uzaludna investicija. Zbog toga je Costner prije nekoliko godina veći dio vlasništva svoje kompanije prodao, ali je i dalje ostao aktivan u njoj, posebno kad je riječ o lobiranju i obavještavanju javnosti o toj njegovoj aktivnosti u vezi s ekologijom. U tome je Costner djelovao jako široko, ne samo da je izravno lobirao za svoju kompaniju i svoje strojeve, nego je i posredno djelovao kroz svoje filmove na povećavanju svijesti o opasnosti uništavanja prirodne ravnoteže na moru. Tako je u svojem znanstvenofantastičnom futurističkom filmu katastrofe “Vodeni svijet”, koji je doživio komercijalni neuspjeh, cijelu radnju smjestio na ocean, koji je gotovo potpuno poplavio cijelu zemaljsku kuglu, a glavni negativac – glumio ga je Dennis Hopper – svoj je stožer imao na olupini tankera “Exxon Valdez”. Tek sada – nakon ove ekološke katastrofe – odjednom je pojačan interes za njegove strojeve. Ubrzo nakon izlijevanja nafte u Meksički zaljev Costner je počeo podsjećati javnost na to da ima strojeve za čišćenje mora. Iako je bio zaokupljen nekim obiteljskim stvarima – njegova druga žena bila je u visokoj trudnoći, pa je potom i rodila njegovo sedmo dijete – našao je vremena da ode na lice mjesta u Louisianu da tamo agitira, upozorava na opasnost od onečišćenja obale. Bio je to za njega dobar potez, jer se o njemu i njegovim strojevima počelo pisati i govoriti na televiziji. Štoviše, čak je i kompanija British Petroleum obznanila da je zainteresirana za kupnju i naručila 32 njegova stroja. Vodeći ljudi koji proizvode Costnerove strojeve obznanili su da ih mogu proizvesti deset mjesečno, što znači da bi cijelu narudžbu British Petroleuma mogli isporučiti do sredine ljeta.

NO SAD SE OTVORILO pitanje hoće li se Costnerovi strojevi uopće moći koristiti. To će ovisiti o tome hoće li se razriješiti birokratska pat pozicija u kojoj se Costner trenutačno s tim svojim strojevima nalazi. Američke vlasti još ne dopuštaju da se oni koriste jer nisu testirani u stvarnim uvjetima, pa se ne zna “neće li možda napraviti više štete nego koristi”. No oni nisu testirani jer vlasti nikada nisu Costneru dale priliku da ih testira u stvarnim uvjetima, na nekom stvarnom naftnom zagađenju mora kakvo se dogodilo sada. On kaže: “Mi nemamo dozvolu za testiranje u stvarnim uvjetima, a ne možemo dobiti atest, jer nam vlasti ne daju da s njima uđemo u neko stvarno morsko naftno zagađenje. A to ne dopuštaju jer nemamo atest.” Svjedočeći pred spomenutim pododborom Predstavničkog doma američkog Kongresa Costner je zatražio da mu se omogući da sada isproba svoje strojeve. Teško je moguće da on sa svojim strojem može bitno “pokvariti” opasno zagađenje koje je napravio British Petroleum do sada, nakon što je naftna mrlja već doprla do obale Louisiane, a približava se i obalama Floride. I neki drugi proizvođači slične opreme sa zanimanjem očekuju rezultate Costnerova posjeta američkom Kongresu, jer ima još nekoliko kompanija u sličnoj situaciji. Jedna od njih ima strojeve slične tehnologije, a većih kapaciteta, ali ni ona nije dobila priliku da sa svojim strojevima pokuša umanjiti teške posljedice ove ekološke nesreće.