Loši odnosi Hrvatske i Slovenije zbog problema granice u Piranskom zaljevu ugrožavaju i nacionalnu sigurnost obiju država jer zbog političkih nesuglasica dolazi i do slabije suradnje njihovih obavještajnih službi. Izjavio je to u razgovoru za Nacional Iztok Podbregar, dekan mariborskog Fakulteta za organizacijske znanosti koji je sredinom prošlog desetljeća četiri godine bio i šef slovenske Obavještajno-sigurnosne agencije (SOVA). Podbregar će sredinom ožujka biti jedan od predavača na trećem Zagrebačkom sigurnosnom forumu, na kojem će govoriti o pripremljenosti država na zaštitu kritične infrastrukture od terorističkih napada i hibridnih i kibernetičkih prijetnji. Uoči dolaska u Zagreb Podbregar govori o suradnji slovenskih i hrvatskih obavještajnih službi, problemu zaštite nuklearne elektrane Krško te otkriva zašto smatra da je žica na granici između Hrvatske i Slovenije veliki poraz političara u Ljubljani i Zagrebu, ali i velika sramota za sve one koji žive uz granicu.

NACIONAL: Kao bivši šef slovenske obavještajne službe, kako gledate na trenutne odnose između Slovenije i Hrvatske?

Naglasio bih da sam Obavještajno-sigurnosnu agenciju Slovenije vodio prilično davno, od lipnja 2002. do listopada 2006., i to je bila samo jedna u nizu funkcija u slovenskom nacionalno-sigurnosnom sustavu. Odnosi između Slovenije i Hrvatske su po mojoj ocjeni dobri, ali su već duže vrijeme kompleksni. To me ne iznenađuje jer smo kao susjedne države već jako dugo blisko povezani i radimo puno kako bismo pronašli pozitivna rješenja za obje strane. S druge strane, među političarima u objema državama primjećujem puno bespotrebnih izjava i izbjegavanje bliske komunikacije koju mi kao državljani opravdano očekujemo.

NACIONAL: Smatrate li da problem granice i loši odnosi između vrha vlasti utječu na nacionalnu sigurnost dviju država?

Kompleksni odnosi između vrha vlasti u Ljubljani i Zagrebu vrlo lako mogu utjecati na nacionalnu sigurnost. Negativni utjecaj na sigurnost posebno se vidi kada se parcijalno tumače šumovi u komunikaciji između dviju strana i nepotpuno se prenose u javni prostor. U tom slučaju javnost ne vidi potpunu sliku o pojedinom otvorenom pitanju između država.

NACIONAL: Po vašim saznanjima jesu li ovakvi odnosi naštetili i suradnji između obavještajnih zajednica Hrvatske i Slovenije?

Netransparentne suvremene sigurnosne prijetnje zahtijevaju veliku razinu inovativnosti u obavještajnom području, pogotovo jer se vrlo teško mogu prepoznati napadi na privatnost građana. Nemoguće je očekivati da obavještajne službe mogu biti uspješne u svom poslu bez međunarodne suradnje. Bilo bi vrlo dobro kada bi se, baš zbog sposobnosti zajedničkog djelovanja dviju obavještajnih službi, njihova vodstva izdigla iznad nepotrebnih šumova u komunikaciji između pojedinih političara u Hrvatskoj i Sloveniji.

NACIONAL: Kako s obavještajne strane gledate na problem Piranskog zaljeva? Je li taj problem već odavno trebao biti riješen?

Slažem se da je problem granice na moru vrlo lako mogao biti već davno riješen. Nažalost, on se već desetljećima koristi za političke igrice u objema državama, a to je posebno istaknuto prije nekih izbora. Problem su i eksperti jer oni svojim prijedlozima i rješenjima najčešće žele prezentirati koliko su oni u cijeloj priči bitni i rijetko možete čuti konkretni prijedlog koji bi išao u korist pozitivnom rješenju problema granice. Nažalost, političari im to dozvoljavaju. Po mom mišljenju, u ovom trenutku dogovor oko granice na moru uopće nije toliko bitan. Više zabrinjava činjenica da postoje nesuglasice između dviju balkanskih država koje su prve postale članice Europske unije i NATO-a. Odnosi između Hrvatske i Slovenije tako nepotrebno uzrokuju skepticizam prema proširenju EU-a na ovaj dio Balkana. Čini mi se da političari toga nisu svjesni.

NACIONAL: Postoji još jedan problem, a to je pitanje žice na državnoj granici. Je li žica ispunila zadaću, odnosno je li povećala sigurnost u Sloveniji?

Žice i zidovi su dokazi nikakve, odnosno slabe komunikacije između dviju država za vrijeme velikog izbjegličkog vala prije nekoliko godina. Žica je i odraz slabe pripremljenosti Europske unije na migrantski val prema Europi. Od tada se puno toga promijenilo i poboljšalo, tako da žice na šengenskim granicama i dodatne kontrole na unutarnjim granicama država unutar šengenskog područja više nisu potrebne. Nedorečenost migrantske politike i sebičnost pojedinih država, među kojima su i Hrvatska i Slovenija te nepovjerenje na operativnoj razini, velik je poraz naših dviju država, a on je prouzročio veliku sramotu svim stanovnicima kojima žice onemogućuju normalan svakodnevni život.

NACIONAL: Od promjene vlasti u Hrvatskoj svjedoci smo i promjene hrvatske politike prema migrantima koja je postala puno rigidnija. Kako kao bivši obavještajac gledate na problem migranta i smatrate li da oni predstavljaju sigurnosni problem za Hrvatsku i Sloveniju?

Nekontrolirani priliv migrantskog vala preko Balkana predstavljao je sigurnosni problem za sve države koje su bile dio tog vala. Danas još uvijek postoji mnogo nedorečenosti u azilnim politikama država Europske unije i još uvijek povremeno u prvi plan izbije spomenuta sebičnost pojedinih država, a to negativno utječe na opću sigurnost u njima.

NACIONAL: Koji su glavni sigurnosni problemi koji trenutno ugrožavaju Hrvatsku i Sloveniju?

Balkanska ruta od Istanbulskih vrata do Europe još uvijek nudi nove sigurnosne izazove. Po meni su najveća prijetnja biološki napadi koje je vrlo teško detektirati i cyber prijetnje koje u vrlo kratkom vremenu mogu uništiti informacijske sustave malih država. Meni je nerazumljivo da se premalo razmišlja o kvaliteti prehrambenih proizvoda i prehrambenoj samodostatnosti pojedinih zemalja. Također smatram i da je razina dostupnih informacija kada je u pitanju sigurnost vrlo niska i zato se vrlo malo zna o sigurnosnoj zaštiti i zaštiti kritične infrastrukture.

NACIONAL: Jesu li vlade u Ljubljani i Zagrebu svjesne tih prijetnji i radi li se dovoljno na njihovoj suradnji i otklanjanju?

Mislim da vlade u Ljubljani i Zagrebu nisu pretjerano svjesne ovih problema i premalo se bave tim pitanjima. U Sloveniji imamo želju da biramo nova lica u politici, a to otežava prijenos iskustva koje je potrebno za cjelovito rješavanje ovih problema.

NACIONAL: Na Zagrebačkom sigurnosnom forumu u ožujku govorit ćete o zaštiti kritične infrastrukture. Koliko je ona poput Nuklearne elektrane Krško podložna terorističkim prijetnjama i je li ju se dovoljno štiti?

Prvo moram naglasiti da javnost, a nažalost i političari, uglavnom ne znaju prepoznati koja je kritična infrastruktura pojedine države. Čak bi se moglo reći da se države i maćehinski odnose prema kritičnoj infrastrukturi, a teroristi uglavnom za svoje oruđe i platformu koristi upravo neznanje i neuređenost pojedinih područja kritične infrastrukture. Smatram da je zaštita nuklearke u Krškom koja je u vlasništvu obiju država, na vrlo visokom nivou. Uspostavljeno je puno mehanizama za cjelovito upravljanje prijetnjama, ali to ne znači da je nuklearka 100 posto zaštićena i otporna na terorizam. Potrebna je stalna skrb na svim razinama u objema državama, ali i u suradnji s Europskom unijom kako bi se prijetnje svele na minimum. Slovenija je nedavno donijela zakon o upravljanju kritičnom infrastrukturom i aktivno provodi uredbu EU-a o kritičnoj infrastrukturi. Naravno, potrebno je puno toga još napraviti na operativnoj razini kako bi kritična infrastruktura, kao ključna za funkcioniranje države, neprestano funkcionirala. Posebno me zabrinjava kada dolazi do promjene vlasništva kritične infrastrukture ili kada dolazi do bankrota tvrtki koje s tom infrastrukturom upravljaju jer u takvim situacijama u prvi plan dolaze velike nedorečenosti u djelovanju kritične infrastrukture. Tim pitanjem se posebno bavim u posljednje vrijeme i o tome ću govoriti na zagrebačkom forumu.

NACIONAL: Kada se govori o prijetnjama infrastrukturi poput NE Krško, jesu li one danas podložnije napadu informatičkim odnosno hibridnim putem, a ne tradicionalnim ‘’fizičkim’’ napadima?

Cjeloviti nadzor nad takvim prijetnjama mora sadržavati uravnotežen pristup rješavanju bilo kakve situacije bez obzira na vrstu prijetnje. Već sam spomenuo problem detekcije i brzog prepoznavanja situacije koja može prouzročiti krizu. To su kompleksni zadaci na svim razinama sustava, a da bi uspješno funkcionirao potrebna je i ‘’on-line’’ suradnja na nivou država i europske zajednice.

NACIONAL: Ulažu li Hrvatska i Slovenija dovoljno da bi se obranile od hibridnih prijetnji i koliko su one realne?

Mišljenja sam da trenutna organiziranost subjekata nacionalne sigurnosti postavlja limite između pojedinih sistema među kojima je nužna suradnja za rješavanje klasičnih prijetnji. Teroristički napadi uglavnom za cilj imaju prostor između pojedinačnih subjekata nacionalne sigurnosti, kada zbog manjka koordinacije nije poznato tko bi se s tim prijetnjama trebao baviti. Ako postoji problemi u detekciji klasičnih prijetnji, onda je jasno da oni postoje i u detekciji kibernetskih prijetnji. Slovenija u posljednje vrijeme veliku pažnju daje području nadzora nad hibridnim prijetnjama, ali nažalost se u praksi presporo dolazi do određenih rješenja. Također treba napomenuti i da su te prijetnje realne, ali da njihovo rješavanje zahtijeva enormne resurse.

NACIONAL: Koliko je Europska unija spremna odgovoriti na te prijetnje i kakvu ulogu mogu imati Hrvatska i Slovenija?

Posljednjih godina Europska unija i njene članice sve više izložene su hibridnim prijetnjama, a to uključuje i neprijateljske napade kojima je cilj destabilizacija regije ili države. Europska komisija prihvatila je zajednički okvir za sprečavanje hibridnih prijetnji te za jačanje otpornosti EU-a, država članica i partnerskih država na te prijetnje, a veliku ulogu u tome ima i suradnja s NATO savezom. Nažalost i Europska unija je slabo pripremljena za hibridne prijetnje, a Hrvatska i Slovenija mogu joj pomoći jer u njima postoji veliki broj stručnjaka koji mogu ponuditi rješenja za hibridne prijetnje. Bez tih mnogih vrhunskih stručnjaka Europska unija ne može biti uspješna u obračunu s hibridnim prijetnjama.