Objavljeno u Nacionalu br. 763, 2010-06-29

ZAJEDNIČKA AKCIJA MORNARICA SAD-a i Izraela u kojoj je nosač aviona USS ‘Harry S. Truman’ sa svojom eskadrom doplovio u Perzijski zaljev prema nekim procjenama uvod je u izraelsko bombardiranje iranskih nuklearnih postrojenja

Američki nosač aviona USS “Harry S. Truman” nalazio se sa svojom eskadrom posljednjih tjedana u istočnom Sredozemlju, a neki izraelski listovi tvrdili su da će on tamo ostati dulje vrijeme zbog ozbiljnih procjena da bi se situacija u tom području mogla zaoštriti, i to zbog Gaze. Nakon incidenta posljednjih dana svibnja s turskim humanitarnim konvojem, koji su izraelski komandosi presreli na prilazima Gaze, pa je pri tome u okršaju ubijeno devet turskih humanitaraca, sada se najavljuju novi slični humanitarni konvoji.

Svima će cilj biti da učine ono što turskom konvoju nije uspjelo, probiju izraelsku pomorsku blokadu Gaze, što će Izrael nastojati spriječiti. Navodno se priprema novi konvoj iz Turske, jedan iz Libanona, a najviše pozornosti izazvala je najava da bi neki iranski brodovi mogli pokušati probiti blokadu Gaze, te da će im u tome možda pomagati i iranski ratni brodovi.

No prije nekoliko dana objavljena je važna vijest da je nosač aviona USS “Harry S. Truman” ipak napustio istočno Sredozemlje, te prošao kroz Suez u Crveno more. Nije bio sam, nego je s njim istim putem prošla i njegova eskadra od 12 brodova, što je najveća eskadra ratnih brodova koja je posljednjih godina prošla kroz Suez. No, što je posebno važno, u toj eskadri bio je i jedan izraelski brod, što pokazuje da je riječ o zajedničkoj akciji dviju mornarica. Egipat je obznanio da je prolaz te eskadre dopustio na temelju međunarodne konvencije o Sueskom kanalu koja određuje da kanal mora biti slobodan i za prolaz svih ratnih brodova.

OTVORILO SE PITANJE ZAŠTO JE američki nosač aviona s pratećim brodovima prošao kroz Suez i uputio se prema jugu. Prema jednoj teoriji eskadra ide u Perzijski zaljev, u čijoj blizini se već nalazi američki nosač aviona USS “Dwight D. Eisenhower”, jer se tamo očekuje značajna eskalacija napetosti zbog toga jer Iran ne poštuje rezoluciju Vijeća sigurnosti UN-a kojom se od njega traži da prekine izradu atomske bombe. Sve je više indikacija da bi se u zaustavljanje iranskog nuklearnog programa moglo krenuti i vojnim sredstvima, a sve su glasnije spekulacije da bi operaciju uništavanja iranskih nuklearnih postrojenja mogli izvesti i izraelski avioni. Prisutnost izraelskog ratnog broda u pratnji američkog nosača aviona postaje posebno indikativna ako se poveže s nekim drugim informacijama koje su se pojavile posljednjih dana u svjetskom tisku. Londonski dnevni list The Times objavio je u subotu 12. srpnja ekskluzivnu informaciju do koje je došao u američkim vojnim krugovima, a tiče se mogućeg napada izraelskih aviona na iranska nuklearna postrojenja koji je – po svemu sudeći – u visokoj fazi priprema. Po tvrdnjama The Timesa Izrael je postigao dogovor sa Saudijskom Arabijom o preletu njegovih aviona preko saudijskog teritorija ako oni krenu u taj napad. Navodno je Saudijska Arabija odobrila da izraelski avioni uđu u njen zračni prostor u jednom sjevernom pograničnom području, te će, kada Izrael krene u napad, Saudijska Arabija isključiti svoje radarske i raketne protuzračne sustave, te svoje lovačke avione ostaviti na zemlji dok napad ne prestane. Taj dogovor značajno će olakšati Izraelcima da izvrše zračni napad jer neće morati obilaziti oko saudijskog teritorija, što bi uvelike produljilo put avionima, koji će već i tako biti na granici svojeg krajnjeg doleta, čak i uz punjenje goriva u zraku.

IZRAEL SE VRLO OZBILJNO priprema za takav napad u prvom redu zato što u Izraelu smatraju da sankcije UN-a nisu išle dovoljno daleko, jer još nisu zahvatile iransku proizvodnju i izvoz nafte i plina, a tek to bi bile sankcije koje bi teško pogodile Iran i mogle utjecati na promjenu njegove politike. Uostalom, i sam iranski predsjednik Mahmud Ahmadinedžad za nove UN-ove sankcije izjavio je da je to “potrošena maramica koja se baca u koš za smeće”. Opća je procjena da bi sa sadašnjim tempom rada na svojem nuklearnom programu Iran mogao izraditi atomsku bombu do kraja godine. Izrael je već u više navrata najavio da on to neće dopustiti. Prema tvrdnjama The Timesa napast će se četiri ključna iranska nuklearna postrojenja. To su dva postrojenja za obogaćivanje urana u Natanzu i Qomu, jedno postrojenje u Isfahanu, te reaktor na tešku vodu u Araku. Moguće je da Izrael napadne i reaktor u Bushehru, koji je u izgradnji, a koji će moći proizvoditi obogaćeni plutonij kad bude gotov. Riječ je o ciljevima koji su od Izraela udaljeni više od 2200 kilometara, mnogo dalje od dosadašnjih izvršenih izraelskih dalekometnih bombarderskih napada u drugim zemljama, onih svojedobno na irački reaktor pokraj Bagdada i nedavni na gradilište atomskog reaktora na sjeveroistoku Sirije. Pretpostavlja se da će napadi na ciljeve u Iranu biti izvedeni u valovima, te da svi izraelski avioni neće ići istodobno istom rutom. Uz to, vjeruje se da će taj napad potpomognuti i izraelska mornarica.

DA BI IZRAELSKI AVIONI došli do svojih ciljeva, morat će preletjeti nekoliko arapskih zemalja, pa se pretpostavlja da će letjeti kroz zračni prostor Jordana i Iraka. Čini se da je s Jordanom već dogovoreno da će tamošnje vlasti prešutno dopustiti taj prelet, a kada je o Iraku riječ, očekuje se da će to omogućiti američka vojna komanda, koja još kontrolira cjelokupni irački zračni prostor, iako se američka vojska već vrlo energično povlači iz te zemlje. Moguće je da će neki avioni preletjeti Kuvajt kad krenu u napad na reaktor u Bushehru. No izraelski vojni planeri upozoravali su da bi im cijeli posao bilo mnogo lakše izvesti ako bi barem jedan krak bombarderskog napada mogao ići i kroz saudijski zračni prostor. O toj varijanti se već spekuliralo u izraelskom tisku, koji je prošle godine tvrdio da je bivši izraelski premijer Ehud Olmert o toj mogućnosti razgovarao potajno s nekim visokim predstavnicima saudijskog režima, a navodno je i šef izraelske tajne službe Mossad o tome razgovarao sa šefom saudijske tajne službe. Navodno su u tome posredničku ulogu imali i američki diplomati. Svi, naravno, niječu da bilo kakvi dogovori postoje, ali The Times tvrdi da su oni postignuti, jer je strah u cijelom tom području – pa i u arapskim zemljama – od iranske nuklearne bombe sve veći. Za Saudijsku Arabiju Iran postaje najveća moguća prijetnja, jer ako bi on postao nuklearna sila, to bi moglo bitno promijeniti odnos snaga u području Perzijskog zaljeva. Saudijska Arabija može na to odgovoriti samo na dva načina, ili da sama počne graditi nuklearno oružje ili da pomogne u uništavanju iranskih nuklearnih postrojenja te tako pomogne u naporima da se Iran onemogući da dobije atomsku bombu, a to znači i pomoć Izraelu ako će on to učiniti. To nije stav samo Saudijske Arabije, nego i vlada drugih tamošnjih arapskih zemalja – Jordana, Iraka, te malih naftom bogatih monarhija uz Perzijski zaljev – koje se sve boje iranskog jačanja.

AMERIČKA VLADA NE ŽELI javno podržati taj izraelski vojni plan, ali i ona radi na tome da, ako do napada dođe, on bude izveden najefikasnije moguće, pa je sigurno nastojala uvjeriti svoje arapske prijatelje da budu kooperativni. Američka strana posljednjih dana intenzivno radi i na poboljšanju odnosa između Turske i Izraela, narušenih nakon krvavog incidenta kad su izraelski komandosi zaustavili turski konvoj brodova s pomoći Gazi. Vidljivo je da izraelska vlada u vezi s istragom o tom događaju čini značajne ustupke međunarodnim zahtjevima, uvelike zato da bi smirila i javnost u Turskoj, koja bi mogla imati ulogu u cijeloj ovoj situaciji ako do izraelskog napada na iranska nuklearna postrojenja dođe. Arapske vlade tog područja boje se da taj izraelski napad ne preraste u veći rat na Bliskom istoku, pa očekuju od SAD-a da sa svojim vojnim snagama bude maksimalno spreman da spriječi bilo kakve iranske represalije nakon tog napada. Da bi izraelski napad uspio, trebat će dosta međunarodne vojne i obavještajne suradnje, o čemu se sada šuti u javnosti, ali se iza kulisa intenzivno radi. Kad je riječ o izraelskim pripremama za napad na Iran, zanimljiva je i informacija koju je objavio londonski tjednik The Sunday Times posljednjih dana svibnja, da Izrael stacionira i svoje podmornice naoružane raketama, pa i onima s nuklearnim bojevim glavama u Perzijskom zaljevu kao izravno upozorenje Iranu na što je Izrael sve spreman ako Iran postane opasna prijetnja Izraelu. Raspoređivanje izraelskih podmornica u Perzijskom zaljevu nije povezano samo s iranskim nuklearnim vojnim programom, nego i s jednom neposrednijom i eminentnijom prijetnjom. Riječ je o obavještajnim dokazima koje Izrael ima da je Iran isporučio libanonskoj šijitskoj organizaciji Hezbolah moderne rakete zemlja-zemlja, kojima bi mogli biti napadnuti izraelski aerodromi i raketni poligoni. Izrael poručuje Iranu: ako će Hezbolah iranskim raketama napasti izraelske aerodrome i druge ciljeve, Izrael će svojim raketama sa svojih podmornica odmah napasti ciljeve u Iranu.

INFORMACIJA O RASPOREĐIVANJU izraelskih podmornica u Perzijskom zaljevu izazvala je dosta pozornosti. Štoviše, izričito je rečeno da će Izrael nastojati da stalno barem jedna od njegovih podmornica bude “na straži” u Perzijskom zaljevu spremna za akciju ako to bude potrebno. Izrael očito te podmornice namjerava koristiti kao stratešku prijetnju, na istovjetan način kako američka i ruska ratna mornarica koriste svoje strateške nuklearne podmornice već desetljećima. One bešumno plove oceanima te ih je nemoguće locirati i uništiti, pa njima drugoj strani daju do znanja da će je moći napasti i uništiti ako ona pokuša prva izvršiti nuklearni raketni napad. Sličnu svrhu sada imaju i izraelske podmornice prema Iranu. Izrael doduše nema podmornice na nuklearni pogon kao SAD i Rusija, nego su njegove podmornice na dizelski pogon, ali mogu služiti za istu svrhu. Riječ je o relativno modernim podmornicama koje je Izrael dobio na neobičan način. Devedesetih godina Njemačka je dosta intenzivno ekonomski i tehnološki surađivala s Irakom Sadama Huseina, pa se našla i pod optužbom da su neke njene kompanije imale posredno udjela i u tadašnjoj iračkoj proizvodnji oružja za masovno uništavanje. Posebno su takve optužbe dolazile iz Izraela s kojim je Njemačka već desetljećima u odličnim odnosima, te s kojim značajno surađuje i u vojnoj sferi. Da bi napravila značajnu gestu prema Izraelu, koji se zbog iračkog napora da napravi oružje za masovno uništavanje osjećao ugroženim, vlada tadašnjeg njemačkog kancelara Helmuta Kohla ponudila je kompenzaciju u vojnoj opremi, pa je Izraelu ponudila besplatno dvije podmornice.

NJEMAČKA IMA OGROMNO ISKUSTVO u gradnji podmornica, što se vidjelo tijekom Prvog i Drugog svjetskog rata, kada su njemačka brodogradilišta izgradila više stotina podmornica. I sada njemačka ratna mornarica ima u svojem sastavu deset podmornica. No njemačka brodogradilišta grade i podmornice za izvoz, pa je tako posljednjih godina izgrađeno šezdesetak podmornice za izvoz, te su one sada, među ostalim, i u sastavima brazilske, čileanske, portugalske, indijske, južnokorejske i južnoafričke mornarice. Izraelska vlada je Kohlovu ponudu prihvatila pa je brodogradilište u njemačkom gradu Kielu za potrebe izraelske mornarice besplatno po izraelskim specifikacijama sagradilo dvije podmornice, a još jednu je Izrael kupio po povlaštenoj cijeni. Prva podmornica, koja je dobila ime “Dolphin”, isporučena je 1998., druga “Leviathan” 1999., a treća “Tekumah” 2000. godine.

PODMORNICE TIPA “DOLPHIN” imaju 1900 tona, na njima je 50 članova posade, a naoružane su s 10 torpednih cijevi, koje mogu služiti i za lansiranje krstarećih raketa, kakve Izrael sam proizvodi. Podmornice mogu samostalno ploviti bez povratka u bazu 50 dana, te mogu ispod vode neprestano biti sedam dana. U početku su bile stacionirane u izraelskoj pomorskoj bazi u Haifi, te operirale u Sredozemlju. No u ljeto 2009. zapovjedništvo izraelske mornarice prvi put je objavilo da je jedna od tih podmornica prošla Sueski kanal, uplovila u Crveno more, te počela tamo operirati koristeći kao svoju bazu izraelsku luku Eilat u Akabskom zaljevu. Nije kasnije bilo drugih službenih informacija o raspoređivanju podmornica, no iz pisanja tiska moglo bi se zaključiti da su sve tri podmornice preseljene iz Sredozemlja u Crveno more, ali ne da tamo stalno ostanu. Izrael je jednu po jednu – tako se tvrdi u tisku – poslao na probno krstarenje mnogo dalje, u Perzijski zaljev ispred obala Irana, kako bi provjerio mogu li one operirati tako daleko od Izraela. Po tvrdnjama The Sunday Timesa te su probe uspješno obavljene, pa je sada odlučeno da se probna krstarenja u Perzijski zaljev pretvore u konstantnu prisutnost barem jedne izraelske podmornice ispred obala Irana. Vojni stručnjaci tvrde da postoji jedan važan razlog zbog čega se Izrael na to odlučio. Bilo je u početku planova da ta strateška izraelska raketno-podmornička prijetnja odmazdom operira iz Sredozemlja, da podmornice budu stacionirane ispred libanonske ili sirijske obale, te od tamo raketama srednjeg dometa prijete Iranu. No to je mogla biti samo djelomična prijetnja, jer izraelske krstareće rakete nemaju dovoljan domet da bi mogle pokriti iranski teritorij, eventualno bi mogle dobaciti do zapadnih granica Irana. Izrael je od SAD-a tražio američke najmodernije krstareće rakete Tomahawk kako bi ih stavio na te podmornice, a njima bi mogao doseći praktički bilo koju točku u Izraelu. No američka administracija odbila je isporučiti te rakete Izraelu. Stoga je Izrael svoje podmornice trebao premjestiti bliže Iranu, pa se ušlo u realizaciju drugog plana, stacioniranja izraelskih podmornica u Perzijskom zaljevu.

ČINI SE DA IZRAEL NA TU STRATEGIJU računa dugoročno. To bi se moglo zaključiti na temelju informacije s početka ove godine, da je izraelska vlada ugovorila kupnju još dviju njemačkih podmornica, koje bi bile još modernije od postojećih, a koje će biti isporučene 2012. Ovih dana je obznanjeno da se pregovara i o šestoj podmornici. Iranska strana, naravno, zna za izraelske poteze pa je jedan od predstavnika iranske ratne mornarice objavio kako je Iran spreman usprotiviti se toj prijetnji na adekvatan način. No sadašnji odlazak nosača aviona USS “Harry S. Truman” u područje Perzijskog zaljeva, gdje se već nalazi jedan nosač aviona, vrlo je znakovit, jer to pokazuje da Amerikanci tamo očekuju značajne komplikacije. Činjenica da je u njegovoj pratnji i jedan izraelski brod govori da će u tim komplikacijama možda biti vrlo značajno da američko-izraelska koordinacija bude što bliža i efikasnija. Tajni dogovori s arapskim zemljama – tvrdi se u zapadnom tisku – također pokazuju da se možda priprema nešto krupno. Budućnost će pokazati jesu li te medijske spekulacije točne.