Izmjene Zakona o privatizaciji Ine, koje MOL-u omogućuju da stekne više od 50 posto dionica Ine, a koji je Vlada prošlog petka uputila u Sabor po hitnoj proceduri, nisu izazvale samo reakciju oporbe, već i USKOK-a. Prema informacijama koje je Nacionalu potvrdio visoki izvor iz pravosudnih krugova, istražitelji USKOK-a pomno prate i analiziraju sve aspekte tog iznenadnog zakonskog manevra kojim bi, kako su upozorili i Nacionalovi izvori iz naftaških krugova, mogli biti ugroženi strateški nacionalni interesi Republike Hrvatske.

Sa stajališta USKOK-a posebno bi moglo biti problematično što Vlada Andreja Plenkovića sporne izmjene Zakona o privatizaciji Ine, kojim bi MOL mogao steći više od 50 posto dionica, gura u trenutku kad tek trebaju započeti ročišta u novom sudskom postupku koji se na temelju optužnice USKOK-a vodi protiv bivšeg premijera Ive Sanadera zbog predaje upravljačkih prava nad Inom mađarskom MOL-u. Kao što je poznato, Sanader je bio nepravomoćno osuđen pod optužbom da je u razmjenu za 10 milijuna eura mita koje je primio od predsjednika Uprave i glavnog izvršnog direktora MOL-a Zsolta Hernádija, predao ta prava i omogućio MOL-u da stekne prevlast u Upravi Ine i tako poslovanje Ine potpuno podredi interesima mađarskog MOL-a i donosi sporne odluke poput one o zatvaranju Inine Rafinerije u Sisku. Ustavni sud poništio je presudu Sanaderu i postupak vratio na početak, što je imalo izravan utjecaj i na gubitak arbitražnog spora koji je Vlada Republike Hrvatske vodila s MOL-om.

Činjenica da bi MOL-u novim zakonskim izmjenama bilo omogućeno legaliziranje skrivenih dionica i da bi time stekao više od 50 posto udjela u Ini, imala bi dalekosežne posljedice za hrvatsku energetsku neovisnost koja bi neizravno bila predana u ruke drugoj državi. Naime, iako mađarska država ima 25 posto dionica MOL-a i službeno tvrdi da nema utjecaja na poslovanje kompanije, posve je očito da mađarski premijer Viktor Orbán itekako ima utjecaja na poslovanje MOL-a te da tvrtku vode ljudi koji su s njim blisko povezani. Nacionalov visoki politički izvor o tome je rekao:

“Ina predstavlja preko 50 posto hrvatske energetike, Inom upravlja MOL, MOL-om upravlja mađarska država, što znači da mađarska država ima izravan utjecaj na sudbinu hrvatske energetike. Naravno, premijer Orbán tvrdi da nema utjecaja na poslovanje MOL-a, ali upravo je on 2013. objavio da će MOL prodati svoj udio u Ini. Bilo je to u trenutku kad je ishod sudskog procesa protiv Sanadera i Hernádija izgledao za njih vrlo nepovoljan pa su nas plašili da će svoj udio u Ini prodati Rusima. O tome koliko je MOL važan za državni vrh Mađarske, svjedoči i činjenica da su neizručenje Zsolta Hernádija pravdali mađarskim nacionalnim interesima.”

Početkom veljače sudski postupak protiv Sanadera i Hernádija nakon nekoliko odgoda kreće ispočetka, a tužitelj je u ovom slučaju USKOK. Kako tvrde Nacionalovi izvori, istražitelje bi svakako moglo zanimati zašto je Vlada sada odlučila po hitnom postupku mijenjati zakon iako je postojala odluka bivše vlade od 15. veljače 2014. da se, unatoč zahtjevima Europske komisije i potrebi usklađivanja Zakona o privatizaciji Ine s pravnom stečevinom Europske unije, s daljnjim zakonskim izmjenama neće ići do završetka suđenja Ivi Sanaderu i Zsoltu Hernádiju. U službenom dokumentu Sektora za europsko pravo Ministarstva vanjskih i europskih poslova od 5. veljače 2014. stoji sljedeće:

“S navedenim postupkom izmjena Zakona o privatizaciji INA – Industrije nafte d.d. u međuvremenu se zastalo, budući da su pitanje privatizacije, stjecanje vlasništva i korporativnog upravljanja Inom postali predmet dvaju kaznenih postupaka koji su u tijeku pred pravosudnim tijelima u Republici Hrvatskoj. (U postupcima bi se, između ostalog trebalo utvrditi, je li MOL nezakonitim sredstvima (kriminalnih i koruptivnim radnjama) stekao korporativna upravljačka prava nad INA-om.) Nadalje, u tijeku su i dva međunarodna arbitražna postupka vezano uz INA–u, također u pogledu korporativnog upravljanja te ugovora sklopljenih između Vlade Republike Hrvatske i MOL-a, a temeljem Zakona o privatizaciji INA – Industrije nafte d.d. Stav Republike Hrvatske je da ne bi trebalo ići u izmjene zakonodavnog okvira sve dok traju navedeni postupci, koji se izravno tiču procesa privatizacije INA-e.”

I Vlada HDZ-a i Mosta koju je vodio premijer Tihomir Orešković, donijela je zaključak da neće ići zakonske izmjene, već će ući u dokazivanje na sudskom postupku.

No Ministarstvo zaštite okoliša i energetike koje u Plenkovićevoj vladi vodi ministar Tomislav Ćorić, izdalo je 7. siječnja ove godine priopćenje da je na središnjem portalu za savjetovanje sa zainteresiranom javnošću e-Savjetovanje pokrenuto savjetovanje o Nacrtu Prijedloga zakona o izmjeni i dopuni Zakona o privatizaciji INA – Industrije nafte d.d., s konačnim prijedlogom zakona. Nije prošlo ni 20 dana za savjetovanje s javnošću niti je poznato je li Vlada uzela u obzir primjedbe koje su, uostalom, bile iznesene i u Nacionalu 15. siječnja, a prijedlog zakona je već poslan u Sabor, i to po hitnoj proceduri.

Kao opravdanje za ulazak u proceduru izmjene zakona, Ministarstvo je navelo da je Europska komisija pokrenula postupak zbog povrede prava EU-a u skladu s člankom 258. Ugovora o funkcioniranju Europske unije te je donijela odluku o podnošenju tužbe Sudu EU-a u srpnju 2017. godine.

Međutim, visoki Nacionalovi izvori tvrde da su izravan povod za donošenje novog zakona bili mađarski pritisci jer je Vlada imala na raspolaganju i druge opcije.

“Hrvatsku je Europskoj komisiji prijavila Mađarska jer je njoj u interesu da MOL legalizira dionice koje se čuvaju na skrbničkim računima koje su tajno kupovali, a zbog čega je HANDA svojevremeno pokrenula dva kaznena postupka jer se smatralo da MOL tako manipulira tržištem. Ako bi se tih 1,6 posto dionica legaliziralo, što omogućuje novi zakon, MOL bi stekao preko 50 posto dionica Ine. Kad je Europska komisija prvi put tražila da se pokrenu te izmjene, Vlada je odgovorila da to neće učiniti dok ne završi sudski postupak protiv Sanadera. Glavna teza Ćorića i Vlade je: idemo promijeniti zakon da nas Europska komisija ne bi dala na sud. Međutim, sud tek treba utvrditi je li Hrvatska prekršila pravila i Vlada ima pravo svoje argumente braniti na sudu. Tek ako sud izda nalog da se zakon mora promijeniti, a Hrvatska to ne izvrši, u tom slučaju bi Hrvatska kršila pravila Europske unije i tek u tom slučaju bi mogla biti kažnjena”, objasnio je Nacionalov izvor iz pravničkih krugova. Po njegovu mišljenju, umjesto da sada koristi manevarski prostor za kupovanje vremena do dovršetka sudskog postupka protiv Sanadera, Vlada sada žuri u donošenje zakona čijom provedbom bi Inu potpuno predala u ruke MOL-u. Zato se za cijelu priču zainteresirao i USKOK.

Naime, u članku 1. predloženih izmjena Zakona o privatizacije Ine navodi se da „fizička ili pravna osoba, djelujući samostalno ili zajednički, koja namjerava steći dionice s pravom glasa tako da s dionicama koje je već stekla prijeđe prag od 25 posto ili 50 posto dionica s pravom glasa, mora o toj namjeri obavijestiti ministra nadležnog za energetiku i uz obavijest podnijeti dugoročni plan upravljanja i poslovanja Inom”. Nadalje, „ministar nadležan za energetiku donosi mišljenje o planu upravljanja i poslovanja te ga dostavlja Vladi RH u roku od 30 dana od zaprimanja”, na temelju čega ministar energetike i Vlada donose odluku o odobravanju preuzimanja dionica. Ako ministar i Vlada odluče šutjeti 30 dana, nakon isteka toga roka njihova šutnja će se automatski protumačiti kao pristanak na preuzimanje dionica. Drugim riječima, ministar zaštite okoliša i energetike dobio bi ogromne ovlasti odlučivati o tako važnom pitanju pa se s pravom može postaviti pitanje tko će kontrolirati je li ministar pri donošenju takve odluke pao pod nečiji utjecaj.

Nacionalovi izvori tvrde da je Ćorić trenutno glavna osoba zadužena za pregovore s mađarskom stranom, ali da nitko konkretno ne zna o čemu on pregovara, koji je cilj tih pregovora, koji su rezultati njegovih sastanaka s mađarskim ministrima, zašto se uopće Ćorić sastajao i s ministrom vanjskih poslova Mađarske i tko ga od hrvatskih stručnjaka savjetuje po tim pitanjima. Nacionalovi izvori upozoravaju da su se u vrijeme vlade Zorana Milanovića vodili službeni pregovori s Inom, a zapravo s MOL-om, da je Vlada tada službeno odredila da će pregovore voditi tadašnji ministar gospodarstva Ivan Vrdoljak, a s njim je u pregovaračkom timu bio i Mladen Pejnović, predstojnik Državnog ureda za upravljanje državnom imovinom. No njih dvojica morali su se držati pregovaračkog okvira koji je donijela Vlada, a u kojem su bili jasno naznačeni ciljevi pregovora: uspostava novog modela upravljanja INA-om kako bi se otklonila opasnost ugrožavanja energetske stabilnosti i sigurnosti Republike Hrvatske. U okviru za pregovore bilo je precizno navedeno koje je sve odredbe dioničarskog ugovora MOL prekršio i kako je poslovanje Ine pod upravom MOL-a strmoglavo padalo u svim segmentima, a najdrastičniji je bio pad investicija u segmentu istraživanja i proizvodnje od 83 posto te rafinerija i marketinga od 93 posto. U dokumentu je stajalo i sljedeće:

“Praktički je obustavljena modernizacija rafinerija – modernizacija rafinerije Sisak nije ni započela, dok je završena tek prva faza modernizacije rafinerije Rijeka, a rok za dovršenje druge faze modernizacije prebačen s 31. 12. 2010. na 31. 12. 2014.”

Odlaskom vlade Zorana Milanovića prestali su i pregovori s MOL-om, a MOL-ova uprava u Ini nastavila je s agresivnim provođenjem plana o zatvaranju Rafinerije Sisak. Da je svjestan svih dimenzija tog problema, bilo je jasno i iz predizbornog intervjua koji je tada novi predsjednik HDZ-a Andrej Plenković Nacionalu dao 16. kolovoza 2016., a u kojem je ustvrdio da je dioničarski ugovor s MOL-om vrlo jasan i predviđa obnovu obiju rafinerija te je izričito rekao:

“Kao budući hrvatski premijer inzistirat ću i učiniti sve da osiguram jedinstvene i konzistentne hrvatske stavove u pogledu strategije razvoja Ine, što posljednjih godina nije uvijek bio slučaj i što je mađarski partner često pokušavao koristiti. Ina nije bilo koja tvrtka ili trgovačko društvo. Ona je tvrtka od nacionalnog interesa jer njezine rezerve nafte i plina i sposobnost njihove proizvodnje određuju energetsku neovisnost Hrvatske. To znači da mi kao država želimo ulaganja u nove koncesije radi povećanja rezervi nafte i plina, modernizaciju kapaciteta prerade, pokretanje novih poslovnih aktivnosti sukladno najnovijim trendovima u naftnoj industriji i kontinuirano jačanje kvalitete, znanja i vještina Ininih zaposlenika. A to nisu samo naše želje, već i obveze MOL-a utvrđene dioničarskim ugovorom.”

Izjave tada budućeg premijera bile su u skladu i s onim što je pisalo u okviru za pregovore s MOL-om.

No u dvije i pol godine mandata Plenković za Inu nije učinio ništa osim što je 24. prosinca 2016. obećao da će Vlada otkupiti dionice Ine od MOL-a, da bi potom godinu dana čekao s raspisivanjem natječaja za odabir konzultanata, a otkad su konzultanti izabrani, već više od pola godine s njima nije potpisan ugovor. U međuvremenu, MOL je uspio napokon provesti svoju odluku o zatvaranju rafinerije u Sisku koja broji zadnje mjesece svog rada. Istovremeno, MOL se obvezao napokon započeti modernizaciju rafinerije u Rijeci. Međutim, Nacionalovi izvori upozoravaju da nisu poznati uvjeti pod kojima je to dogovoreno.

“Ako Vlada nije dobila garanciju da će Rafinerija Rijeka biti modernizirana, to bi također moglo ostati mrtvo slovo na papiru kao što je bila i obveza MOL-a iz prvog dioničarskog ugovora”, rekao je Nacionalov izvor. Nacional je uputio Vladi niz pitanja, od toga hoće li premijer Plenković snositi osobnu odgovornost zbog zatvaranja rafinerije u Sisku, zašto je promijenio svoje stavove o tome da je MOL dužan modernizirati obje hrvatske rafinerije, ali i je li hrvatska vlada zatražila od MOL-a garancije u vezi s modernizacijom Inine Rafinerije Rijeka, koje točno garancije je dobila i kakve su sankcije predviđene ako MOL ponovno ne ispuni svoje obveze o modernizaciji rafinerije. I Vladi i Ministarstvu zaštite okoliša i energetike postavili smo konkretna pitanja o tome zašto su izmjene Zakona o privatizaciji Ine upućene u Sabor po hitnom postupku te zašto se nisu pozvali na odluke prethodne vlade prema kojima se te izmjene ne mogu provesti do okončanja sudskog postupka protiv bivšeg premijera Ive Sanadera.

Vlada trenutno ima komotnu većinu u Saboru i jedini način da zakon ne bude izglasan bila bi odluka HNS-a, koalicijskog partnera HDZ-a, da taj prijedlog ne podrži, budući da je upravo predsjednik HNS-a Ivan Vrdoljak svojedobno vodio pregovore s MOL-om i izvrsno je upućen u problematiku Ina-MOL. Međutim, u HNS-u danas očito ne vide problem u tim zakonskim izmjenama jer su na pitanje hoće li HNS podržati izmjene spomenutog zakona, odgovorili:

„HNS će podržati izmjene Zakona o privatizaciji Ine odnosno njegovo usklađivanje sa zakonodavstvom EU-a. HNS smatra da je za Hrvatsku ključno definirati strategiju razvoja INA-e, što podrazumijeva ulaganje u Rafineriju Rijeka, ulaganje i zadržavanje industrijske proizvodnje i zaposlenosti na lokaciji Sisak, ulaganje u upstream i novu proizvodnju nafte i plina koja je u ekstremnom padu i na teritoriju Hrvatske i izvan RH te zadržavanje tržišnih udjela u veleprodaji i maloprodaji.”

Nacionalovi izvori smatraju da bi bilo dobro da se USKOK intenzivnije uključi u ovu priču i upozoravaju da bi bitka za Inu jednom kad se izglasa taj zakon, bila izgubljena, jer bi čak i neke mogućnosti koje otvara nova verzija zakona zahtijevale dosta vremena tijekom kojeg bi poslovanje Ine bilo potpuno pod kontrolom MOL-a koji bi mogao i dalje nesmetano donositi odluke na štetu Ine.

Naime, u stavcima 7. – 13. članka 1. predloženih izmjena, stoji da „Vlada može uskratiti suglasnost za stjecanje dionica ako ocijeni da određene okolnosti predstavljaju ozbiljnu prijetnju javnoj sigurnosti i iznimnu opasnost od ozbiljne štete za javnu sigurnost, odnosno koje bi mogle ugroziti sigurnu, pouzdanu i redovitu opskrbu energijom te zaštitu sigurnosti infrastrukture za opskrbu energijom” te da hrvatska vlada može „ako procijeni da je stjecatelj dionica svojim aktivnostima ugrozio sigurnu, pouzdanu i redovitu opskrbu energijom te zaštitu sigurnosti infrastrukture za opskrbu energijom”, zatražiti putem sudske tužbe naknadu štete.

Prema neslužbenim ali dobro informiranim izvorima iz naftaških krugova, Mađari još uvijek ne otkrivaju karte oko otkupa preostalih 1,6 posto dionica Ine kako bi prešli prag od 50 posto dionica u svojem vlasništvu, čime bi u potpunosti osigurali pravo upravljanja Inom, ali nisu zadovoljni tim dijelom nacrta prijedloga izmjena Zakona o privatizaciji Ine koji ipak ostavlja mogućnost da Vlada intervenira u slučaju procjene ozbiljne prijetnje javnoj sigurnosti i iznimne opasnosti od ozbiljne štete za javnu sigurnost tako što bi bila ugrožena sigurna, pouzdana i redovita opskrba energijom te zaštita sigurnosti infrastrukture za opskrbu energijom. Kako se tvrdi, MOL nije zadovoljan ni stavkom 12. spomenutog zakonskog članka koji Vladi omogućava da, procijeni li da Hrvatskoj prijeti navedena šteta i da joj je ugrožena opskrba energijom, a stjecatelj dionica nije voljan prodati svoje dionice Vladi, „Vlada RH može tužbom pred Trgovačkim sudom zahtijevati od suda da naloži stjecatelju prodaju dionica INA-Industrije nafte d.d Republici Hrvatskoj prema tržišnoj vrijednosti dionica”. U stavku 13. precizno su navedene sve situacije u kojima Vlada može uskratiti stjecanje dionica drugom partneru, zatražiti naknadu štete ili pak zatražiti otkup dionica.

Mađarskoj strani, kako tvrdi Nacionalov izvor, jednako tako ne odgovaraju ni odredbe članka 2. nacrta prijedloga izmjena Zakona o privatizaciji Ine, u kojima Vlada može, ako procijeni da je Uprava Ine izglasala odluku kojom se ozbiljno ugrožavaju interesi RH i sigurna opskrba tržišta energijom, podnijeti tužbu Trgovačkom sudu za preispitivanje odluke i prijedlog za određivanje privremene mjere kojom se odgađa primjena odluke Uprave. No budući da je slična prava Vlada imala i na temelju postojećeg članka 10. sadašnjeg Zakona o privatizaciji Ine, a za njima u proteklih 10 godina nijednom nije posegnula, posve je jasno, tvrdi isti izvor, da su te odredbe tek načelnog karaktera i bez stvarne snage da se i upotrijebe. Činjenica da MOL nije zadovoljan tim odredbama samo potvrđuje konstataciju koju je ranije iznio i Nacional, a koja kaže da su Mađari i te kako zainteresirani da na temelju opcijskih ugovora otkupe 1,6 posto dionica Ine. No naši se izvori slažu u tome da navedeni članak 1. Nacrta prijedloga izmjena Zakona o privatizaciji Ine, mogućnost značajnijeg utjecaja Vlade na upravljanje Inom i njezino pravo da uskrati preuzimanje dionica svodi tek na teoriju. Posebno je to jasno uzme li se u obzir zainteresiranost Mađara da suinvestiraju izgradnju LNG terminala na Krku, čija budućnost sada – nakon nedovoljnog interesa zakupaca kapaciteta – potpuno ovisi o sposobnosti Vlade da pronađe sredstva za nastavak projekta. Teško je, naime, vjerovati da će Vlada dopustiti samoj sebi da tjeranjem inata oko dionica Ine otjera Mađare kao potencijalne investitore u terminal.

Nacional je i Upravi Ine još 10. siječnja poslao upit kako komentiraju Nacrt prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o privatizaciji Ine, kako će te izmjene utjecati na poslovanje Ine, hoće li utjecati na smanjenje prava hrvatske vlade kao suvlasnika u Ini i na donošenje poslovnih odluka te koja je stvarna svrha imenovanja dvoje predstavnika RH bez prava glasa u Upravu Ine, ali iz Ine su nam samo neslužbeno odgovorili da ne mogu ništa komentirati.

Nacionalovi izvori tvrde da su izmjene zakona koje ostavljaju mogućnost Vladi da intervenira, zapravo u skladu s Lisabonskim ugovorom kojim se sloboda kretanja kapitala može ograničiti kad se radi o zaštiti javnog poretka.

“A zaštita javnog poretka je i borba protiv korupcije”, istaknuo je jedan od sugovornika Nacionala.

Jedna od glavnih zamjerki stručnih krugova odnosi se na ministra zaštite okoliša i energetike Tomislava Ćorića, za kojeg se tvrdi da u pregovore s mađarskim političkim kapitalcima ulazi bez dovoljno znanja i stručne podloge, a također i bez jasno određenih ciljeva. Nacional je o tome postavio pitanja ministru Ćoriću, ali njegov odgovor do zaključenja broja nije stigao. Između ostalog, nije odgovorio ni na pitanje zašto odbija primiti radnike Rafinerije Sisak, a ni premijer Plenković nije odgovorio podržava li takvo Ćorićevo ponašanje.