Izmjenama Generalnog urbanističkog plana Zagreba za Jarun su predviđeni zahvati koji će štetno djelovati na taj ekosustav. Stručnjaci i ekološke udruge tome se protive, a posebno im smeta što je i sadašnja gradska vlast bila protiv dok je bila u oporbi.

Izmjenama i dopunama Generalnog urbanističkog plana grada Zagreba, čiji je prijedlog predstavljen na javnoj raspravi u srpnju, za područje Rekreacijsko-sportskog centra Jarun predviđeni su neki prometni i okolišni zahvati koji će štetno djelovati na ekosustav cijelog područja, a posebno za jarunsko jezero. Ne samo da se planira postavljanje LED rasvjete koja je snažnija od 80 posto pješačkih površina u gradu, i to će vrlo negativno djelovati na Jarun, nego planirane ceste i mostovi nisu u skladu s onim za što se trenutačna gradska vlast zalagala kad je bila u oporbi. Rekli su to Nacionalu arhitektica Silva Kalčić i astronom Boris Štromar te upozorili na potrebu hitne izmjene predloženih rješenja.

Arhitektica Silva Kalčić, profesorica na Odsjeku za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Splitu, smatra da je ekosustav Jaruna već ozbiljno ugrožen neadekvatnom rasvjetom i dopuštenim sadržajima oko jezera: “Ponajprije se tu radi o cjelonoćnim vrlo bučnim partyjima i koncertima na otvorenom, na Otoku hrvatske mladeži i u zapadnoj zoni, gdje su labudovi gradili svoja nevjerojatno lako dostupna gnijezda. Previše su nam povjerenja ukazali. Izmjena GUP-a svakako nije u interesu građana, a nedokučivo mi je zašto se tako lako mijenja mišljenje o strategiji razvoja grada. Bivši gradonačelnik Milan Bandić je zapuštao Jarun, koji je izložen i dalje prekomjernoj gradnji i turističkoj industriji, pa tako i clubbingu i koncertima petkom i subotom s glazbom do pet ujutro, čujnom i u susjednim, pa i udaljenijim dijelovima grada. Sadašnji gradonačelnik za ovaj dio grada sada izvlači pola stoljeća stare projekte, odnosno plan izgradnje prometnica iz posljednjeg zagrebačkog razvojnog GUP-a, iz 1971., a nejasno je zašto nema nove, vlastite. Vlastiti su ostali na razini murala i hvalevrijedne biciklističke magistrale. ‘Novi’ gradonačelnik treba raditi svoje, a ne projekte bivšeg gradonačelnika koje je blokirao iz opozicije. Primjerice, 2020. bio je protiv Jarunskog mosta. Da ne govorim o prometnim teškoćama vezanim za javni prijevoz u ovom dijelu grada, bez izravnih javnih prometnih veza s gradskim središtem.”

‘Tomašević za Jarun izvlači pola stoljeća stare projekte, odnosno, plan izgradnje prometnica iz posljednjeg zagrebačkog razvojnog GUP-a, iz 1971., a nejasno je zašto nema nove, vlastite’, kaže arhitektica Silva Kalčić

Silva Kalčić pojašnjava da su ove izmjene GUP-a za jarunsku zonu “prepisane” iz 1971., a taj je GUP bio napravljen za tadašnjeg gradonačelnika Josipa Kolara Mateka. Ali, kaže arhitektica, u to je vrijeme Jarun bio malo selo Horvati s kapelicom:

“Izvukao je iz njega ideju Jarunskog mosta i bivši gradonačelnik Bandić, ali je to blokirao sadašnji, Tomašević, tada u gradskoj opoziciji, 2020. godine. Sigurna sam da možemo slijediti primjere novih prometnih strategija zapadnih europskih gradova, koji forsiraju pošumljavanje gradova, ozelenjivanje javnih površina i krovova, organizaciju dobre mreže javnog prijevoza i s time povezanih pješačko-biciklističkih zona. Gradska uprava hrvatske prijestolnice prije donošenja GUP-a, koji je trebala imati spreman kod dolaska na vlast u gradu nakon niza godina bivanja u opoziciji, sada izvlači projekte triju mostova iz 1971. za zagrebački Jarun! Koga danas briga za te podatke, osim što se time bave povjesničari arhitekture i urbanizma? Vidjeli smo kako izgledaju projekti koji odstoje, na primjeru zakašnjele, da ne kažem retardirane, postmoderne zgrade Muzičke akademije.

Arhitektica Silva Kalčić, profesorica na Odsjeku za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Splitu, smatra da je ekosustav Jaruna ozbiljno ugrožen neadekvatnom rasvjetom | Foto: Saša Zinaja/NFoto

Jarunsko jezero se osamdesetih godina, kada je tu osnovano novo naselje, ali i novi gradski rekreacijski i sportski centar s ukupno 235 hektara površine, intenzivno odmuljivalo i uređivalo te su oko njega posađena stabla koja su napokon narasla. Obližnji bazen Mladost je projekt izgrađen zbog Univerzijade 1987., jedini objekt u gradu u kojemu se koristi geotermalna voda, na kojoj Zagreb leži i mogao bi biti grad termi poput susjedne Budimpešte te koristiti to što ima za grijanje. Na geotermalnu vodu se, primjerice, grije 40 posto građana Pariza, koji je na sličnoj geografskoj širini i u klimatskom pojasu Zagreba.”

Budući da je javna rasprava o ovoj tematici bila ljeti, završila je 12. srpnja, Silva Kalčić kaže da je i gradonačelnik Bandić važne odluke donosio u razdoblju godišnjih odmora, a protiv toga se tada, kaže, bunio aktualni Tomislav Tomašević. Što se tiče novih jarunskih mostova, arhitektica pojašnjava:

“Na Jarunu su planirana tri nova mosta na koje izlaze nove ili proširene prometnice, dok je istočni most na sreću u posljednje vrijeme prekrojen u pješačko-biciklistički; odustalo se od vizije trećeg cestovnog mosta. Zapadnije od jezera i tik uz zapadnu obalu jezera planiraju se nove velike prometnice koje vode na dva cestovna mosta, tik uz jezero – što je najspornije, tamo bi trebala proći četverotračna cesta s još jednim trakom za bicikle, s nje bi izlazila cesta koja gazi sjeverni dio livade za pse ili, kako piše, ‘trkališta’ za pse, a dio livade za pse uz ulicu Hrgovići, koji je ujedno početak rekreacijske i zelene zone, uređuje se u parking za posjetitelje jezera i izletnike, iako su prošle godine najavljena samo dva nova parkinga. Jadan ostatak livade za pse bio bi nam ostavljen da ondje šećemo i uživamo u pogledu na automobile, i čak je obećano da će biti pošumljen i na njega dovedena voda, kao da će ikoga više ondje biti. Teška prometnica u osi sjever-jug koja se spaja s planiranim zapadnim jarunskim mostom pregazit će donedavno novo naselje Vrbani III, koje je samo po sebi već bilo teško, ali izdrživo opterećenje za ovu planiranu prirodnu i parkovnu oazu grada. Projekt velikog prometnog opterećenja Rekreacijsko-sportskog centra Jarun može se izbjeći gradnjom prometnice koja bi vodila do budućeg zapadnijeg mosta na širokim praznim nekultiviranim poljima u neposrednoj blizini, samo malo zapadnije – iza tzv. Sovjetki, zgrada na obodu susjednog naselja Prečko.”

Budući da se planiraju izgraditi nova parkirališna mjesta, Silva Kalčić kaže da parkirališta treba osnivati pod zemljom te da na tome ne treba štedjeti. Arhitektica ne vidi smisao u zabrani ulaska automobilima u zonu SKC-a Jarun, a istodobno ga planirati okružiti velikim prometnicama: “U središtu grada također imamo veliki problem nedostatka parkirnih mjesta, izgubljeno je njih 450 u zoni Paromlina radi njegove obnove. Ta mjesta tek se kani nadoknaditi raspisom natječaja za uređenje parkirališta izmještenog istočnije, na kompleks Gredelj. Pješaci središtem Zagreba idu u koloni jer je veliki dio mnogih nogostupa prenamijenjen u biciklističku stazu, kao partizani na Igmanskom maršu – na to pomislim svaki put kad supruga ne mogu držati za ruku pa da i razgovaramo dok hodamo gradom.”

Silva Kalčić naglašava da je ideja o oslobađanju Rekreacijsko-sportskog centra Jarun od prometa načelno dobra, ali smatra da to nema smisla ako se planira vrlo široka i prometno opterećena cesta tik uz zapadnu obalu jezera. To znači da s nje odlazi i mali hipodrom, što će zagaditi zrak, a i pridonijeti akustičkom zagađenju pa će RSC izgubiti smisao svog postojanja. Silva Kalčić nastavlja:

“Grad intenzivno gubi svoj identitet, sve po čemu je prepoznat i zbog čega ga volimo – kontinuiranim rušenjem baštinske arhitekture, nestankom ozelenjenih predvrtova, pregustom izgradnjom unutar postojećih gradskih tkiva, pa tako i stalnim povećanjem izgrađenosti parcela modernističkih naselja gdje su zeleni parteri i prazne livade bili sastavni dio zgradogradnje – kao stopala soliternih stambenjaka za masovno, ali još uvijek humano stanovanje, betonizacijom klizišta i Zagrebačke gore. Čak je i Medvednica, park prirode, ogoljena, posječena je njezina šuma pred nosom milijun ljudi koji su to nemoćno pratili i prate, pa sad imamo uragane u glavnom gradu.”

Boris Štromar, astronom i dopredsjednik udruge Naše nebo, smatra da svjetlosno onečišćenje na Jarunu treba smanjiti na minimum | Foto: Facebook

Silva Kalčić smatra da jarunsko jezero može ponovo biti zagrebačko kupalište, ali ga kao takvog treba urediti i više nikad ne dopustiti izlijevanje otpadnih voda okolnih ugostiteljskih objekata u jezero, kako je to bilo prije nekoliko godina. Zasad je, kaže, jarunsko naselje tek zona razasutog otpada, prometno neadekvatno povezana sa središtem grada, glasne glazbe do jutarnjih sati s prvim lijepim vremenom, i noćno trkalište za jake aute. To se ne može izbjeći prekrajanjem ceste južno od studentskog naselja koja posljednjih mjeseci sliči ratnom koridoru, vijugava, uska i omeđena stotinama stupica, nego kamerama i kaznama za počinitelje.

Boris Štromar, astronom i dopredsjednik Udruge za zaštitu noćnog neba Naše nebo, ističe da je Jarun velika zelena oaza u Zagrebu, vrlo važna za očuvanje urbane bioraznolikosti, gdje utočište pronalaze brojne ptice i kukci. I dok se Jarun po danu koristi za rekreaciju i odmor, noću, kad ljudi praktički nema, svjetlosno onečišćenje treba smanjiti na minimum da bi se očuvala bioraznolikost. Kaže i da je projekt modernizacije javne rasvjete na Jarunu školski primjer greenwashinga – zavaravanja javnosti da se radi o ekološkom projektu, iako je stvarnost potpuno drukčija:

“Projekt zahtijeva postavljanje LED rasvjete koja je snažnija od 80 posto pješačkih površina u gradu, dakle na javnim trgovima i nogostupima! Intenzitet je toliki da se tijekom svjetlostaja, nakon ponoći, mora smanjiti na 40 posto da bi se postigle zakonski dozvoljene maksimalne dopuštene vrijednosti. U projektu doslovno piše da je za vrijeme svjetlostaja određen maksimalni dozvoljeni intenzitet, što znači da će cesta oko Jaruna svijetliti poput autoceste ili bilo koje zagrebačke avenije, a pješačke staze kao Trg bana Jelačića! Dakle, u gluho doba noći, kad na Jarunu nema prometa ni pješaka, 500 svjetiljki će blještati maksimalnim dozvoljenim intenzitetom! To se javnosti predstavlja kao ušteda, a zapravo se radi o čistom greenwashingu i nabijanju profita.”

‘Dakle, u gluho doba noći 500 svjetiljki blještat će nad Jarunom najvećim intenzitetom! Pretjerivanje u javnoj rasvjeti donosi industriji ogromne profite nauštrb uništavanja okoliša’, smatra Boris Štromar

Štromar tvrdi da gradska uprava ide s realizacijom projekta iz 2021. iako se od njega prethodno odustalo, a sve zbog – kako tvrdi – potpunog nerazumijevanja gradskih vlasti o problemu pretjerivanja s rasvjetom i zbog inertnosti koja sprječava da se taj problem uopće adresira, što rasvjetna industrija svojski iskorištava za povećanje profita. Štromar i još neki ekološki aktivisti smatraju da je ovdje riječ o korupciji: “U javnom natječaju iz 2021. čak su i neke firme koje prodaju rasvjetu upozoravale na potpuno nepotrebno nabijanje intenziteta i određivanje najviše klase rasvjete za sve pješačke staze na Jarunu. Svjetiljke veće snage su ujedno i skuplje, a na Jarunu ih je čak 500, što je više od mnogih manjih gradova u Hrvatskoj. Pretjerivanje u javnoj rasvjeti industriji donosi ogromne profite nauštrb uništavanja okoliša, a valja napomenuti da je Mijo Marošević, Bandićev šef javne rasvjete u Zagrebu, 2019. osuđen za korupciju zbog primanja mita. Dovoljno je reći da Zagreb po stanovniku na javnu rasvjetu troši tri puta više električne energije od Beča ili Graza, i to govorimo o razdoblju prije uvođenja efikasnije LED rasvjete.”

Jednom kad se postavi rasvjeta, smatra Štromar, šteta je napravljena za sljedećih minimalno 30 do 40 godina. Rasvjeta na Jarunu nije se mijenjala, ističe, od njegove izgradnje za Univerzijadu, 1987. godine:

“Važno je da građani i lokalna vlast shvate da je pretjerano blještanje rasvjete iznimno štetno za sigurnost građana jer zasljepljuje prolaznike i vozače, a osim što radi ogromnu štetu okolišu, nepotrebno se troše velike količine električne energije. Zagreb bi postojeću rasvjetu i potrošnju trebao smanjiti na 50 posto, a promjenom na LED tehnologiju realne uštede bi trebale biti 90 posto. Trenutačna vlast, nažalost, ne pokazuje samo da ne razumije problem svjetlosnog onečišćenja nego da i ne želi napraviti ništa po pitanju njegova smanjenja.”

U tijeku je izrada Prostorno-programske studije održivog razvoja RSC-a Jarun koja će biti ulazna stručna podloga za predviđenu izradu urbanističkog plana uređenja RSC-a Jarun | Foto: Davor Puklavec/PIXSELL

Iz Službe za informiranje i medije zagrebačke gradske uprave odgovorili su da je Rekreacijsko-sportski centar Jarun najveći takav centar u Zagrebu i jedno od najvažnijih područja javno dostupnog sustava zelene infrastrukture Grada Zagreba. Stoga se i programiranje i planiranje razvoja RSC-a Jarun odvija uvažavajući ukupne potrebe svih građana Zagreba za sadržajima rekreacijske i sportske infrastrukture:

“Razvoj RSC Jarun primjer je kontinuiranog planskog pristupa razvoja javnih gradskih područja koji traje od 1980-ih godina. Sukladno razvoju novih potreba, potrebno je i prilagođavati planska rješenja. U tijeku je izrada Prostorno-programske studije održivog razvoja RSC Jaruna koja će biti ulazna stručna podloga za predviđenu izradu Urbanističkog plana uređenja RSC Jarun. Navedenim planom bit će određeni sadržaji i uvjeti gradnje na području RSC Jarun, a javnost će imati mogućnost sudjelovanja i davanja prijedloga i o studiji i o prijedlogu plana u postupcima njihove izrade. Jedan od važnih elemenata kod planiranja ovakvih programa je i pitanje mobilnosti i dostupnosti. RSC Jarun nije samo park okolnih stambenih naselja već se treba planirati kao rekreacijski centar cijelog grada, pa je stoga potrebno osigurati i njegovu dostupnost svim stanovnicima grada. To podrazumijeva linije javnog prijevoza i mogućnost pristupa automobilom. Budući da je cilj da središnji dio rekreacijskog centra bude pješačka oaza bez automobilskog prometa, na obodima je potrebno planirati parkirališne površine. To je bilo planirano i u dosadašnjim planovima za RSC, ali s obzirom na to da je sve donedavno bio omogućen prometni pristup u samo područje centra nije bilo izvedeno.”

‘Cilj je da središnji dio Rekreacijsko-sportskog centra Jarun bude pješačka oaza bez automobila, a na obodima treba planirati parkirališne površine’, kažu iz gradske Službe za informiranje i medije

Izmjenama i dopunama GUP-a grada Zagreba, čiji je prijedlog predstavljen na javnoj raspravi u srpnju ove godine, zadržani su svi prethodno planirani prometni koridori, kažu iz gradske uprave. Za tzv. “istočni jarunski most” predložena je promjena karaktera iz cestovnog u pješačko-biciklistički, kojim će se povezati sportski sadržaji Arene, Mladosti i RSC-a Jarun, te gradska naselja Lanište i Jarun:

“Zapadni Jarunski most je namijenjen cestovnom i tramvajskom prijevozu uz pješake i bicikliste. Strateški je bitan jer će se realizacijom ove prometnice značajno unaprijediti prometna povezanost cijelog zapadnog dijela grada, a bitan je i za uspostavljanje tramvajske mreže do novog zapadnog ulaza u RSC Jarun te, nastavno, do buduće Nacionalne dječje bolnice u Blatu. Ova gradska uprava nema u planu izgradnju ceste uz RSC Jarun.”

Vezano na proceduru izrade izmjena i dopuna GUP-a grada Zagreba, u tijeku je rješavanje primjedbi pristiglih u javnoj raspravi. Obrađuju se pisana mišljenja, prijedlozi i primjedbe koji su pristigli u roku, ističu u Gradu. Po završetku ovog dijela postupka javno će biti objavljeno Izvješće o javnoj raspravi koje će sadržavati mišljenja, prijedloge i primjedbe sudionika u javnoj raspravi koji su prihvaćeni, djelomično prihvaćeni ili nisu prihvaćeni, sa stručnim obrazloženjima neprihvaćanja.