U Fotogaleriji Dubrava u ponejdeljak u 19 sati otvara se izložba Ivane Keser pod nazivom “Solvitur ambulando”.
Izložba je otvorena do 9. ožujka 2023., radnim danom od 10 do 20 sati. Ulaz je slobodan.
Fotografije iz serije Solvitur ambulando (Razrješeno hodanjem) posljedice su bilježenja permanentnog hodanja zasnovanog na višegodišnjoj praksi lutanja prirodom. Ovaj dnevnički zapis uporište nalazi u meditaciji hodanjem, odabiranju puteva, nužnosti da se bude sam ili u odabranom društvu.
“Hodanje je amaterski čin. Ono je prije improvizacijski nego analitički čin. Hodanje kao metafora uznemiruje teritorije, anatomije, antropologije, arhitekture, geografije, povijesti, politike i kulture. U prirodu idemo da bi bili dijelom prirode, dijelom apsolutne slobode i divljine. Lutanje šumom izmiče formalnim, kontrolnim strukturama. Privremeno izmještanje u šumu odnosi se na egzil, putovanje na periferiju, iskorak u samoću. Dovoljno daleko odmaknuti u šumu u znaku je uzaludnosti vraćanja i kretanja isključivo prema naprijed. Iako je važno u svakom trenutku znati kamo idemo, za hodanje, da bi bilo smisleno to ne vrijedi. Hodanje može biti potraga za strukturom, ali isto tako i bijeg od strukture. Hodanje nas vodi do nestrukturiranih iskustava. Hodanje ide u prilog misaonoj nedosljednosti kad rađe izabiremo pometnju, nered, zbrku, nego pojednosta-vljene odgovore. Hodanje uključuje cijelu osobu, neponovljivo je, događa se, odvija se. Hodanje svakim novim korakom prerasta u eksternalizaciju unutarnje potrage. Hodanje u sebi sadrži svojevrsnu nejasnost, može se reći i nečistoću namjere. Svatko tko hoda traži razrješenje osjećaja, stanja, problema”, navodi Ivana Keser u eseju Razmišljanje i hodanje.
Fotografije razmišljanja i hodanjana Medvednici, snimljene su mobitelom u znaku bilježenja kretanja, istraživanja markiranih i nemarkiranih puteva, hvatanja zalaska sunca, kao posljedice mapiranja cjelodnevnih ruta. Nastale su tijekom uspona na Medvednicu, dva puta tjedno bez obzira na vremenske prilike (kiša,snijeg, led, sparina, magla…), kao dnevnički zapis prirode koja se mijenja iz tjedna u tjedan u sva četiri godišnja doba. Fotografije predstavljaju kontinuitet intenzivnog bavljenja temom šume, bivanja u šumi, saživljavanja sa prirodom s uporištem u prethodnom umjetničkom bavljenju s temom odnosa prirode i hodanja.
Komentari