U Knjižnici Marija Jurić Zagorka do 7. rujna bit će otvorena izložba skulptura Manuele Pauk pod nazivom „Muze“. Izloženo je 9 skulptura krava koje predstavljaju antičke Muze umjetnosti, a riječ je o malim figurativnim skulpturama od poliestera i akristala.

Mlada je kiparica odgovorila na pitanje kako je došlo do ove ideje i što ova izložba znači za nju:

„Ideja je nastala asocijacijom na mužnju nakon što je netko spomenuo muze. Krave su jako prikladne da prikazuju muze, ako gledamo njihov materijalni značaj na Zapadu gdje se vežu uz mlijeko, meso i kožu. S druge strane, u Indiji imaju duhovni značaj. U radu sam se vodila time da svakoj muzi dam osobnost koja joj tradicionalno odgovara. Realizacijom tih radova postigla sam mir jer sam mogla nastaviti dalje raditi. Na četvrtoj sam godini studija eksperimentirala s materijalima pa sam radila skulpture od kablova i pločica, ali i figurativne skulpture od terakote i kamena. U diplomskom radu, koji trenutačno dovršavam, kao i u slučaju muza, pokušavam istraživati mogućnosti izrade skulptura koje asociraju na umjetničku tradiciju- koja je u ovom slučaju konjanički spomenik- ali se bave odnosom moći između životinjskih parova, koji su u jednom paru jahači, a u idućem ‘konji’.“

Manuela Pauk rođena je u Šibeniku 1994. godine. Završila je preddiplomski studij kiparstva 2017. godine na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti gdje je trenutno na diplomskom studiju. Među izložbama na kojima je izlagala ističu se 21. Minijature u Zaprešiću (2018.), Trijenale autoportreta u Samoboru (2017.), Memorijal Ive Kerdića u Osijeku (2016.) i 19. Minijature u Zaprešiću (2016.).

Odgovorila je na pitanje što je za nju značilo studiranje na ALU i kakvi su joj budući planovi:

„Na Akademiji sam obično stvari radila svojim ritmom i prateći svoje želje. Uglavnom sam naučila tehnike: raditi konstrukcije, klesati kamen, raditi kalupe za skulpture i odlijevati ih u raznim materijalima. Kod studiranja na Akademiji bitno je vrijeme provedeno tamo zbog ambijenta u kojem se nešto ipak stvara. Također, pozitivna stvar je interakcija s kolegama. To ostavi neki trag. Što se nastavka mog obrazovanja tiče, željela bih upisati doktorski studij na jednoj od kineskih Akademija. To je civilizacija koja ima kontinuirano dugu povijest. Njihov pristup umjetnosti posve je drugačiji od zapadnih što me čini jako znatiželjnom i motivira da to ostvarim.“