U zagrebačkoj HDD galeriji u Boškovićevoj 18 do 19. ožujka možete razgledati izložbu „Nedeljko Dragić – dizajn i ilustracija 1969.-1991.“, koja prvi put na jednom mjestu okuplja najvažnije radove istaknutog hrvatskog filmskog i likovnog umjetnika Nedeljka Dragića u području grafičkog dizajna i ilustracije; posebice plakate za kazalište i različite kulturne i turističke manifestacije i institucije, naslovnice knjiga, iznimno uspješne i popularne maskote, oblikovanje časopisa, reklamne filmove za domaće i strane naručitelje. Kustos izložbe je Marko Golub, a stručni suradnik Veljko Krulčić.

Nedeljko Dragić (1936.) jedan je od onih umjetnika grafičkog dizajna čije radove svi znamo već nekoliko generacija, ali nije se nažalost dogodilo instant povezivanje i prepoznavanje njegovog opusa s imenom, što se ovom izložbom konačno želi ispraviti. Djelujući kao istaknuta umjetnička figura u našoj sredini, prije svega kao autor niza internacionalno višestruko nagrađivanih animiranih filmova, bio je pobjednik festivala u Annecyju, Oberhausenu, nominiran za Oscara za film „Tup-Tup“ te jedan od najznačajnijih predstavnika Zagrebačke škole animiranog filma, zatim i karikaturist, strip autor („Tupko“) i ilustrator, no njegov rad u kontekstu grafičkog dizajna ostao je pomalo u sjeni drugih, prije svega filmskih uspjeha. „To je gotovo pa uobičajen slučaj s mnogim polivalentnim autorima poput Dragića te je u neku ruku blizak situacijama koje smo imali priređujući posljednjih godina izložbe dizajna Gorana Trbuljaka, Sanje Iveković ili Dalibora Martinisa, gdje je također u neku ruku trebalo pokazivati kako dizajn za njih nije bio samo usputna fusnota, nego ozbiljna i kontinuirana profesionalna aktivnost čiji trag nije bio nezapažen“, pojašnjava u tekstu kataloga izložbe Marko Golub. Kod Nedeljka Dragića, štoviše, uz minimum znanja to uopće nije teško pokazati, na ruku mu ide i nasljeđe popularne kulture nekadašnje Jugoslavije. Primjerice, Zagi, službena maskota Univerzijade održane u Zagrebu 1987., apsolutno sveprisutna figura tog vremena, njegovo je djelo. Likove s kutije žvakaćih guma „Tin i Tina“ iz 1980-ih godina, također je nacrtao Dragić. Uz Zagija osmislio je maskote za Croatia osiguranje (1983.), Zagrebačku banku (Mravac, 1986.) te medvjedića na ambalažama proizvoda tvornice Sloboda iz Osijeka (1985.). Još jednu maskotu, Vučka Zimskih OI u Sarajevu iz 1984., vrlo smo vjerojatno vidjeli i u Dragićevoj crtačkoj interpretaciji dizajna Jože Trobeca i tako ga zapamtili. Neki od najtiražnijih naslova najpoznatijeg dječjeg nakladničkog niza do danas objavljivanog u Hrvatskoj, Biblioteke Vjeverica izdavačke kuće Mladost, pamte se upravo po Dragićevim naslovnicama i unutarnjim ilustracijama („Lažeš, Melita“ i „Strašni kauboj“ Ivana Kušana, „Mama, volim te“ i „Tata, ti si lud“ Williama Saroyana itd.). „Ili sa sasvim praktične strane, reklamni animirani filmovi koje je Dragić za domaće i internacionalne naručitelje kontinuirano radio od 1964. do 2000-ih godina, brojčano daleko nadmašuju njegovu kanonsku umjetničku filmografiju te su mu, osim toga, u cijelom tom periodu predstavljali najznačajniji izvor prihoda“, ističe Marko Golub. Glavnina predmeta, većinom plakata, knjiga i časopisa koji su na izložbi, seže u period između konca 1960-ih i početka 1990-ih godina i poklapaju se s najproduktivnijim razdobljem cjelokupne Dragićeve karijere. „Najraniji plakat, onaj za film ‘Ljubav i poneka psovka’ Antuna Vrdoljaka s Borisom Dvornikom u glavnoj ulozi iz 1969. godine, nastaje u vrijeme kad je Dragić već više od deset godina afirmiran karikaturist i crtač (objavljuje u Vjesniku u srijedu, Kerempuhu, Studentskom listu, Ježu…) te je gotovo jednako dugo aktivan u Zagreb filmu, najprije kao crtač i animator od 1960., a potom od filma ‘Elegija’ (1965.) i kao punokrvni autor (scenarist, redatelj, crtač, animator, scenograf). Upravo u Zagreb filmu sredinom 1960-ih radi i na prvim reklamnim filmovima, vrlo brzo šireći angažman radom za strane naručitelje, što će se, uz tijesnu suradnju sa spomenutim novinskim redakcijama (surađivao je i u tehničkoj redakciji Večernjeg lista i Vjesnika) i prva iskustva s oglasima (za Saponiju je već 1959. u obliku karikature realizirao oglase za Plavi Radion), pokazati kao dobra podloga za dizajnerske angažmane kroz naredna desetljeća“, navodi u tekstu kustos Golub.Dragić je i dizajner brojnih plakata za Satiričko kazalište Jazavac (danas Kerempuh) i Komediju iz zadnje četvrtine 20. stoljeća. Iako je Dragićev crtački stil vrlo prepoznatljiv, ni u slučaju Komedije niti Jazavca gotovo da nema traga pokušaju uspostavljanja nekog konzistentnog identiteta: „Tipografiju tretira skoro svaki put drukčije i koristi je naizmjenično s ručnim letteringom, ilustracija ponekad ustupa dio svog prostora fotografiji i kolažu te općenito svaki plakat djeluje kao zasebna jedinka, posve neovisna od ostatka serije. Grafički najkonzistentniji Dragićevi kazališni plakati su oni u kojima je i tekst crtan rukom, čime je integriran s ilustracijom i njen je neodvojiv dio, primjerice na plakatima za predstave ‘Muholovka’ i ‘Ivan od leptira’ (oba Kazalište Komedija, 1976.), dok na plakatu ‘Šala’ (Milan Kundera, r. M. Međimorec, Jazavac, 1983.), dizajniranom kao ispunjena kuverta zračne pošte s pismom iz Praga, dominira upravo crtani tekst. Ta likovna dimenzija teksta istaknuta je i na plakatu ‘Ugledni gost’ (Fadil Hadžić, r. P. Šarčević, 1983.) gdje Dragić fingira osobne potpise protagonista (nacrtane) grupne fotografije, jednoga od njih duhovito označavajući kao sebe (‘Ja’), a slično radi i u jednom od slojeva crtačkih bilješki u legendarnom udžbeniku Zlatka Šporera ‘Uh, ta matematika’ (1976.)“, napominje Marko Golub.

Uz sve to, bio je i likovni urednik najdugovječnijeg filmskog časopisa u Hrvatskoj Filmska kultura, autor niza turističkih plakata Zagreba, kao i mnogih važnih kulturnih, filmskih i turističkih događanja, uključujući i ugledne međunarodne manifestacije poput Međunarodnog festivala kratkometražnog filma u Oberhausenu (1984.) i Filmskog festivala u Sydneyju (1973.), špica za televizijske emisije (Nedjeljno popodne, 3,2,1 kreni) i filmske festivale (Pulski filmski festival), reklamnih oglasa. Njegov nesvakidašnji konceptualni i kreativni raspon svrstava ga među najrelevantnije grafičke dizajnere, crtače i karikaturiste naše likovne scene.