U splitskoj Staroj gradskoj vijećnici 30. studenoga otvara se izložba hrvatske moderne na kojoj će do 2. veljače iduće godine biti izložena djela najboljih hrvatskih likovnih autora od kraja 19. stoljeća pa do 1930-ih. Zahvaljujući suradnji Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti i Muzeja grada Splita, dalmatinska publika uživat će u radovima Medovića, Čikoš-Sesije, Meštrovića, Becića, Babića, Miše, Detonija, Hegedušića, Svečnjaka, Frangeš-Mihanovića, Valdeca…

Odabir djela napravio je kustos izložbe Branko Franceschi, ravnatelj Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti koji je privremeno zatvoren zbog cjelovite obnove. Kako kaže Franceschi, prisilna hibernacija iz koje od 2022. godine djeluje Nacionalni muzej moderne umjetnosti, strateškim programskim obratom postala je okidač njegove nikad veće nacionalne prisutnosti:

„Uz dosad najveći obujam posudbi drugim institucijama za izložbe izvan matičnog muzeja, programom ‘NMMU u gostima’ planiramo i ostvarujemo fenomenološke postave zbirke prema konceptima kustoskog tima u srodnim institucijama širom Hrvatske i inozemstva. Suradnja s Muzejom grada Splita na izložbi u Staroj gradskoj vijećnici zatvara prvi krug gostovanja najavljen još 2022. ambicioznim postavom 200 umjetnina pod nazivom „Jedan svijet“ u Dvije palače u Zadru. Nakon izmještanja zbirke u privremene čuvaonice tijekom 2023., prema tom su uspješnom modelu planirani i u ovoj godini organizirani postavi u Križevcima, Labinu, Rijeci, Šibeniku i Dubrovniku. Nakon ranijih uspješnih suradnji s Muzejom grada Splita, ova izložba logičan je slijed.“

U dramaturgiji postava umjetničkog stvaralaštva prve polovine 20. stoljeća Franceschi se, kako kaže, odlučio za tri ključna fenomena koja su odredila osjećaj likovnog moderniteta tog razdoblja, uz ambiciju da splitskoj publici predstave i neke od ikoničkih radova zbirke NMMU-a, radova koji su dosad bili redovito uključeni u stalni postav i stoga nedovoljno izlagani izvan Zagreba. Izložbu u prizemlju otvaraju radovi umjetnika koji su na sceni djelovali na prijelazu stoljeća, kada je u našoj sredini još uvijek prevladavajući kanon akademizma postupno gubio na važnosti pa su se i likovni umjetnici s izvjesnom dozom životne radosti okrenuli slobodnijem koncipiranju motiva i teme, slikanju izvan atelijera, pod nebeskim svodom, i stoga rabili otvoreniju paletu boja i izražajniju slikarsku gestu.

NMMU

„U razdoblje i problematiku uvodi nas monumentalni i raskošni ‘Bakanal’ Mate Celestina Medovića, završen 1893. po tadašnjem ukusu i u duhu dekorativnog minhenskog povijesnog akademizma. To je jedna od najpoznatijih slika iz zbirke NMMU-a, cijenjena po umješnoj izvedbi, preciznoj perspektivi i bogatim dekorativnim detaljima, ali slobodnije slikana studija po živom modelu koju izlažemo paralelno, a kojom se Medović pripremao za realizaciju jednog od središnjih likova kompozicije, ukazuje na kreativni raskorak koji je obilježavao vrijeme. Tematski i stilski ‘Bakanalu’ je suprotan ‘Angelus’ Emanuela Vidovića iz 1906./1907. te njegov komplementarni par datiran 1917. godine kao paradigmatski primjer kompozicije koja se oslanja na simbolističku atmosferu i stilizaciju, a razinom apstrahiranja pejzaža i korištenjem samo jedne nijanse boje navješćuje slikarsku problematiku koja će obilježiti cijelo stoljeće.

Na sljedećim etažama Stare gradske vijećnice predstavljamo dvije, po razdoblju djelovanja od 1929. do 1935. godine paralelne umjetničke grupe: Grupu trojice i Udruženje umjetnika Zemlja, čija su dijametralno suprotna polazišta o društvenoj funkciji umjetničkog stvaralaštva dijelila i ne u toj mjeri različit likovni senzibilitet. Obje su grupe nastale u zahtjevnom vremenu globalne krize, kod nas potencirane političkom nestabilnosti i uvođenjem šestosiječanjske diktature nakon ubojstva Stjepana Radića prethodne 1928. godine. Grupu trojice smatra se utjelovljenjem građanske predodžbe o umjetničkom stvaralaštvu kao području posvećenom užoj likovnoj problematici, nezainteresiranom za ostala društvena događanja i fenomene. Motivika ‘zemljaša’, za razliku od Trojice, fokusirana je na realistički prikaz prizora društvene bijede i represije, siromaštva sela i grada“, rekao je Branko Franceschi.

Završetak cjelovite obnove zgrade NMMU-a najavio je za sredinu lipnja 2026. godine, a do tada će djela iz fundusa biti izložena u više hrvatskih gradova. Tijekom 2025. godine otvaraju se izložbe u Karlovcu, Novoj Gradiški, Našicama, Makarskoj… Osim ovog splitskog, ova godina završava još jednim velikim gostovanjem, a riječ je o izložbi koja se otvara 12. prosinca u Nacionalnom muzeju suvremene umjetnosti u Bukureštu, gdje će biti izloženo čak 188 djela.

Vesna Bulić Baketić, ravnateljica Muzeja grada Splita i organizatorica ove izložbe, istaknula je da su završna faza radova i otvorenje izložbenog prostora Stare gradske vijećnice bili među prvim zadacima koje je dobila u svome mandatu. Prema tipu prostora, načinu arhitektonskog oblikovanja, povijesnoj i baštinskoj vrijednosti te svojoj lokaciji u samom središtu grada, Stara gradska vijećnica, smatra Vesna Bulić Baketić, mjesto je gdje građanima treba biti dostupan samo i isključivo sadržaj i program najveće kulturne, znanstvene i umjetničke vrijednosti, o čemu je rekla:

„Takav sadržaj ispunio je Vijećnicu tijekom 2024. Dio programa bile su izložbe Matka Trebotića, skulptura iz Ljevaonice umjetnina Ujević, slike i skulpture Raffaele Zenoni, retrospektiva Josipa Botterija Dinija, 70. obljetnica kazališnog festivala Splitsko ljeto te obilježavanje 100 godina rođenja slikara Frane Missije. Vijećnica se pokazala prostorom za kojim je ovaj grad vapio, što nam dokazuje i posjećenost tih događanja odnosno broj posjetitelja koji je u svega deset mjeseci premašio 22.000. S kolegom Franceschijem surađujem odavno, a razina stručne produkcije koja je proizašla iz svega što smo zajedno radili, govori za sebe. Nakon što su djela iz Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti, u ovome razdoblju dok se matična kuća obnavlja, prošla i druge lokacije te bila izložena i izvan Zagreba, logičan slijed je bio da dođu u Split.“

NMMU

Stara gradska vijećnica, kaže ravnateljica, izuzetan je prostor kao arhitektonska cjelina i sama po sebi obilaska vrijedna spomenička lokacija koja je interpretirana i otvorena za posjetitelje. Tijekom završne faze radova zaključilo se da je najbolje prostor ostaviti potpuno neopterećenim i slobodnim od dodatnih muzeoloških elemenata.

„Odnosno, u prostoru nema trajno postavljenih postamenata, nosača, izložbenih panoa i sličnog. Dakle, za svaku izložbu imamo na raspolaganju prazne zidove i izložbeni prostor na tri etaže, što nam omogućava posebnu kreativnu slobodu i prilagođavanje sadržaja prostoru. Izlagačkog prostora koji to pruža u Splitu nema dovoljno. Vjerujem da će sve što radimo kroz izložbeni program Stare gradske vijećnice s vremenom još i više utjecati na razinu i značaj izložbi koje se organiziraju i koje se mogu organizirati u Staroj gradskoj vijećnici. Ako smo u ovako kratkom roku i u vrlo ograničenim organizacijskim uvjetima, s obzirom na to da je Muzej grada trenutačno u velikim radovima i na drugim lokacijama u sklopu projekta ‘Palača života, grad mijena’, mogli ispratiti produkciju velikog broja zapaženih izložbi, čvrsto sam uvjerena da u budućnosti možemo samo još više. Sve to govori u prilog Splitu kao gradu koji značajne izložbe ne smiju zaobilaziti“, istaknula je Vesna Bulić Baketić.

Duboko je uvjerena da umjetnost i izlaganje umjetničkim djelima na ljude imaju značajan utjecaj. Smatra da time postajemo bolji ljudi, razvijamo vlastite estetske raspone, širimo vidike, produbljujemo granice kritičkog promišljanja te možemo čak i izmijeniti način na koji djelujemo.

„Djeca koja leže na podu pred Rembrandtovom ‘Noćnom stražom’ ili nizozemskim krajolicima 17. stoljeća i precrtavaju ih, zasigurno imaju sasvim drugačije usađene i razvijene estetske i likovne pojmove od djece koja nisu imala ta iskustva. Ne znam kako bih i sama objasnila situaciju u kojoj imate emocionalnu reakciju ili vam se oči napune suzama kad se nađete pred Leonardovom ‘Damom s hermelinom’ ili Vermeerovom ‘Djevojkom s bisernom naušnicom’. Takva djela nam dolaze u Staru gradsku vijećnicu. Osjećaj pred Babićevim ‘Izlogom cvjećarne’ ili Medovićevim ‘Bakanalom’ je isti. Bit ću ponosna kad vidim našu djecu pred tim djelima“, zaključila je Vesna Bulić Baketić.