Izložba u povodu stote godišnjice rođenja istinske glazbene legende Ive Robića „Zauvijek Mr. Morgen – Ivo Robić“ otvara se 8. studenoga u Umjetničkom paviljonu Juraj Šporer u Opatiji, a trajat će do 27. studenoga. Autorica Vesna Leiner dala je kratki intervju Nacionalu.

NACIONAL: Ovom izložbom započinje obilježavanje 100. godišnjice rođenja Ive Robića, o kakvoj je izložbi riječ?

Ovo nije moja prva izložba o Ivi Robiću. Naime, jednu takvu izložbu radila sam prije 15 godina u koautorstvu s Majom Šojat Bikić i Borisom Mašićem, kolegama iz Muzeja grada Zagreba. Ova izložba se razlikuje od te prijašnje po tome što ima drugačiju koncepciju i puno je jednostavnija za prenošenje, što znači da ima manje trodimenzionalnih eksponata pa je i financijski puno isplativija. Na izložbi je prikazan cijeli životni vijek Ive Robića – najranija mladost i školovanje u Bjelovaru, odlazak u Zagreb, nastupi na terasi hotela Kvarner u Opatiji, odlazak u inozemstvo i njegovi uspjesi; domaći festivali, najveće uspješnice, bračna idila sa suprugom Martom.

NACIONAL: Zašto je Ivo Robić zanimljiv, kakav je on fenomen, što je on značio za povijest glazbe, posebno festivalske glazbe?

Robić je sigurno jedna od najzanimljivijih ličnosti zabavne glazbe druge polovice 20. stoljeća. Obožavao je to što je radio, dakle, pjevanje, zabavljanje publike, skladanje pjesama… Upravo zato je i uspio. Nijedan pjevač ili pjevačica nisu imali takav uspjeh. Njegov „Morgen“, snimljen 1959., prodan je vrlo brzo u milijun primjeraka te je već sljedeće godine primio Zlatnu ploču Polydora. Jedini je pjevač koji je snimio pjesmu 1960-ih godina na njemačkom jeziku, i to u SAD-u. Na Billboardovoj ljestvici 40 najpopularnijih hitova popeo se na 13. mjesto. Ne zaboravimo da su tada na vrhu slušanosti bili Frank Sinatra, Ray Charles, Elvis Presley i ostali. U SAD-u je nastupao u najpopularnijem TV „The Perry Como Showu“. Dobitnik je dvaju lavova Radija Luksemburg, brončanog za „Morgen“ 1960. i srebrnog 1961. za pjesmu „Život počinje sa sedamnaest“, publici poznatu i pod nazivom „Sedamnaest ti je godina tek“.

NACIONAL: Koji su njegovi najveći uspjesi?

Ako govorimo o uspjesima kod nas, onda je nezaobilazno spomenuti njegove festivalske nastupe, od prvog Zagrebačkog festivala 1953. gdje je pobijedio s pjesmom „Ta tvoja ruka mala“. Zatim nastupa na Opatijskom festivalu, gdje pobjeđuje s pjesmom „Moja mala djevojčica“ u duetu sa Zdenkom Vučković. Također nastupa na Splitskom festivalu, Melodijama Istre i Kvarnera, Muzičkom festivalu Slavonije poznatom kao Zlatne žice Slavonije – Požega, Pjesmama Podravine i Podravlja – Pitomača i nezaobilaznom Krapinskom festivalu. Počevši od 1966., nastupao je na 31 krapinskom festivalu s ukupno 36 pjesama od kojih je 30 autorskih. Ukratko, Robić je u gotovo 50 godina nastupio na 88 festivalskih priredbi s oko 150 festivalskih izvedbi. Pjesme koje je on izvodio dobile su četrdesetak festivalskih nagrada.

Robićevi nastupi u opatijskom hotelu Kvarner, koji je uvijek bio prepun; bračni par Robić i Bert Kaempfert u Opatiji oko 1960. godine

NACIONAL: Na što ste se vi kao autorica fokusirali, što vam je najvažnije istaknuti izložbom?

Izložbom želim, barem na trenutak, vratiti vrijeme, posebice našim starijim posjetiteljima, prisjetiti ih na vrijeme njihove mladosti koju su provodili slušajući i plešući uz glazbu Ive Robića. Važno je istaknuti da je Ivo Robić pjevač vrhunske vokalne interpretacije, bio je i ostao uzor mnogim mladim glazbenicima koji i danas snimaju ili izvode kompozicije koje je Robić interpretirao ili skladao. Njegove nezaboravne evergrine ne pamte samo ljubitelji dobre glazbe, već svi oni koji se uz njegove pjesme, poput „Serenada Opatiji“, „Ta tvoja ruka mala“, „Jabuke i trešnje“ ili „Za tobom čeznem“, „Samo jednom se ljubi“ i „Golubovi“ i još mnogih drugih, plesali na nekom od gradskih plesnjaka ili na terasi nekog od jadranskih hotela, a ponajviše hotela Kvarner u Opatiji. Upravo zbog te ljubavi prema Opatiji i Kvarneru odlučio je sa suprugom Martom izgraditi vilu u Ičićima u kojoj su često boravili.

NACIONAL: Kakva je situacija s eksponatima? Pretpostavljam da je najviše fotografija, što ste odabrali?

Izložba se sastoji od 32 postera na kojima su tekstovi i fotografije. Izložaka je 70-ak. Uglavnom su to ploče, plakati, klavirski separati i drugo. Predmeti i fotografije su iz Hrvatskog muzeja turizma, Muzeja grada Zagreba i Gradskog muzeja Bjelovar te od privatnih osoba.

NACIONAL: Kakav je vaš osobni odnos prema Robiću kao glazbeniku, prema glazbi koju je stvarao, hoćete li se baviti plesnjacima na kojima je nastupao i vremenom u kojem je nastupao, živio i stvarao?

Ivo Robić nije bio dio moje mladosti, odnosno, nisam slušala tu vrstu glazbe. Njega je slušala generacija mojih roditelja. Međutim, kad sam radila na prvoj izložbi, stalno sam ga slušala. Htjela sam kroz te pjesme i njegov glas doživjeti to vrijeme. I mislim da sam uspjela, shvatila sam njegovu veličinu kao pjevača i zavoljela njegove pjesme. Kroz riječi pjesama tih ranih pedesetih iščitava se i društvena klima; polako se zemlja oporavlja od rata, konzumerizam ulazi sve više u domove, u psihu ljudi, radnik više vremena odvaja za odmor pa tako i odlazak na more…

NACIONAL: Kakve su bile okolnosti za njega kao glazbenika koji je uspio napraviti veliku međunarodnu karijeru?

Robić je počeo pjevati u vrijeme Drugog svjetskog rata na Radiju Zagreb. Nakon rata, prvih godina takva vrsta glazbe bila je zabranjena za javno izvođenje pa Robić pjeva po barovima i plesnjacima. Na sreću nije to dugo trajalo pa već 1949. snima svoju prvu ploču za Jugoton „Ti ni ne slutiš“. Na neki način „odskočna daska“ bili su mu ljetni nastupi na terasi hotela Kvarner u Opatiji 1950-ih. Opatiju sve više posjećuju strani turisti, i to Nijemci, jedan od njih je vlasnik noćnog kluba iz Bavarske koji ga poziva 1955. da u njemu nastupa. Naravno, nakon toga terasa hotela Kvarner je premala za sve koji žele doći. Već 1956. dolazi delegacija diskografske kuće Supraphon iz Čehoslovačke i angažira Robića da snima za njih. Nakon toga snima za Polydor, zatim snima u SAD-u, Kanadi, Australiji, Velikoj Britaniji, Italiji, Francuskoj, Danskoj.

NACIONAL: Kakvi su planovi s izložbom?

Prije Opatije bila je izložba u Gradskom muzeju Bjelovar, u lipnju ove godine. Naime, kako Ivu Robića Bjelovarčani smatraju svojim sugrađaninom, zamolili su me da napravim o njemu izložbu. Otvorenje je bilo na Dan grada Bjelovara. Kako ga Opatija također smatra svojim sugrađaninom, logično je da su Hrvatski muzej turizma i Grad Opatija željeli ugostiti tu izložbu, kojom započinje program obilježavanja 100. obljetnice rođenja Ive Robića. Nakon Opatije u planu je, vjerojatno sljedeće godine, izložbu otvoriti u Vukovaru, a nadam se i u još u nekom od gradova Hrvatske.