August Šenoa, najutjecajniji hrvatski pisac 19. stoljeća, imao je privatni život kakav je mogao voditi malo tko u njegovo doba. A da je tomu tako vidljivo je iz dvadeset i pet zaručničkih i šest bračnih pisama velikog pisca i njegove supruge Slave pl. Ištvanić koja pokrivaju razdoblje od 1867. kad su se upoznali do zadnjeg pisma, 9. kolovoza 1880., točno tri mjeseca prije potresa koji je zadesio Zagreb i promijenio život obitelji Šenoa. Restaurirana pisma, dva brzojava i 21 kuvertu s markama javnost će moći vidjeti na izložbi koja se uskoro otvara, na kojoj će dvoje mladih, Dora Maćešić i Mihael Dovranić, čitati fragmente iz pisama. Bit će obučeni u odjeću upravo s kraja devetnaestog stoljeća koju je za ovo događanje posudio Vladimir Štarkelj, predsjednik KUD-a Mičevec. Izložba će u Kući Šenoa biti otvorena točno na dan kada su se prije sto pedeset godina u Velikoj Gorici vjenčali August i Slava Šenoa.

Restauratorica Andreja Dragojević iz Hrvatskog državnog arhiva objasnila je da su pisma bila u relativno dobrom stanju, izuzev onih koja su pisana tintom koja oštećuje papir i kuverti koje su bile oštećenije jer ih se često otvaralo, baš kao i tri brzojava:

“Prvo je bilo potrebno fotografirati i dokumentirati svako pismo, a sačuvano je 31 pismo. Pisma su prethodno prepisana na pisaćoj mašini tako da je svako imalo svoju pretipkanu verziju. Nakon što se tako vidjelo o kakvim je oštećenjima bila riječ, sve se očistilo na suho gumicama i četkama. U zadnjoj fazi posebnim vrstama ljepila i papira konsolidirala sam sva oštećenja i napravila ambalažu za pohranu. U zasebne mape odvojili smo zaručnička, bračna i brzojavna pisma: svako pismo ima posebnu košuljicu, a između pisma i prijepisa je posebni papir koji ih odvaja”.

Jasmina Reis, voditeljica Kuće Šenoa i pokćerka Augustova unuka Zdenka Šenoe, iz njegova drugog braka s Marijom Šenoa, objasnila je da su se August Šenoa i Slava pl. Ištvanić upoznali 31. siječnja 1867. na balu u Velikoj Gorici, u svratištu Biela ruža. Bilo je to vrijeme karnevala kada su se posvuda priređivali balovi i plesovi, a on je tada bio novinar u listu Pozor:

“Desetak dana prije bio je na sličnom balu u Samoboru pa je u Pozoru napisao da mu je bilo prekrasno, ali da su Samoborke cijelu noć ‘švapčarile’ pa mu se činilo da je bio u Bavarskoj. Iako mu je materinji jezik bio njemački i nije znao hrvatski do devete godine života, nije podnosio govorenje njemačkog u ovim krajevima. U obitelji Ištvanić nije se ‘švapčarilo’, nego se govorilo hrvatski a za ovu priliku Slava, njezine sestre i prijateljice odlučile su obući narodnu nošnju i na balu govoriti samo hrvatski. August Šenoa došao je na bal s prijateljima, među kojima je bio i Đuka pl. Leder. Čim ju je Šenoa vidio, i to prije nego što je čuo da govori hrvatski, rekao mu je: ‘Ova i nijedna druga’. U jednom pismu detaljno joj je opisao kako se osjećao dok su plesali i razgovarali i što je pomislio kada ju je vidio. Slao joj je i pjesmice koje su objavljene u njegovu ciklusu pjesama ‘Slavici’. U jednom zaručničkom pismu August je dobio i Slavinu fotografiju. Znao je da je ona iz Velike Gorice došla u Zagreb fotografirati se u atelje Ivana Standla u Ilici i nije mogao dočekati da dobije fotografiju u pismu, nego je odjurio u atelje fotografa kako bi je vidio. Kada je vidio da je namače u vodi i razvijaču, bio je očajan. Mislio je da će tako uništiti fotografiju, nije znao da se tako razvija fotografija. Na kraju je ipak morao čekati da njena fotografija dođe u pismu”.

Na početku su se dopisivali tajno i ta pisma nisu sačuvana, ali kada je August Šenoa dobio dozvolu od njezina oca za privatnu korespondenciju, nastalo je epistolarno blago koje svjedoči o naletu intenzivnih obostranih osjećaja. Slavin otac Đuro pl. Ištvanić, velikogorički bilježnik, želio je da Slava navrši 18 godina i da Šenoa posao novinara zamijeni nekim sigurnijim. Kako je navela Jasmina Reis, Šenoa je primio prvu plaću kao gradski bilježnik 2. lipnja 1868., a 20. lipnja već je bilo vjenčanje. U međuvremenu je ona navršila 18 godina. Vjenčali su se u velikogoričkoj crkvi nakon godinu i pol dana poznanstva:

“August je u jednom periodu radio za list Pozor pa je napisao da mu se, između pisanja o Americi, Rusiji i ratovima, stalno vrtjelo Slavino ime. Slava je u jednom intervjuu rekla da je August bio jako sretan na dan vjenčanja i da je rekao da mu je to najljepši dan u životu. Veliki Augustov prijatelj i pobratim Ivan Dežman koji je umro relativno brzo nakon toga, bio mu je kum. Čin vjenčanja u crkvene knjige vjenčanih upisao je kapelan Janko Puškarić, osebujna turopoljska ličnost i osoba kojoj je Šenoa posvetio pripovijetku ‘Mladi gospodin’. Očito je osjetio da je to bio povijesni događaj jer je Šenoa već tada pisao i objavljivao. Iako je bio poznatiji kao novinar, napisao je pripovijetke ‘Turopoljski top’ i ‘Vječni žid’. Prvi roman napisao je nakon vjenčanja sa Slavom. Poznanici su mu rekli da će prestati pisati kad se oženi i da će otad pa nadalje biti samo činovnik, a on im je, preko jedne pjesme, odvratio da će tek sada propisati. Jednom prijatelju savjetovao je da se što prije oženi. Smatrao je da je žena najbolji prijatelj, a brak način da se čovjek smiri i da život krene normalnim tijekom”.

Jasmina Reis smatra da, kada je riječ o zaručničkim i bračnim pismima, gotovo da nema razlike u sadržaju i tonu pisama. Kako ističe, sva pisma su puna ljubavi, ali ne i sladunjavosti. U bračnim pismima August se ženi i djeci obraćao s puno ljubavi, a jednom joj je napisao da će se smijati, ali da smatra, iako su već bili deset godina u braku, da je ona najbolje što mu se dogodilo u životu i da ne može zamisliti da se nisu sreli:

“Ona mu je na neki način bila i asistentica. Diktirao joj je prijevod drame ‘Romeo i Julija’, a ona je pisala. I ne samo to, bila je prva osoba koja je ujutro čitala ono što je on noću napisao. Naime, samo je noću stvarao književna djela. Iako je ona imala samo sedamnaest godina kada mu je pisala zaručnička pisma, i njezina pisma bila su na vrlo visokoj razini. Vidi se da mu je imponirala njezina školovanost po tome što je napisao u jednom pismu. Slava se školovala kod časnih sestara uršulinki u Varaždinu, gdje je učila i francuski pa su njihova tri pisma na francuskom jeziku. Sugerirao joj je što da čita. Želio je ravnopravnu partnericu, a ne samo ženu koja će mu kuhati i rađati djecu. Želio je nekog s kim će moći dijeliti misli i osjećaje, a ne voditi zasebno svoj život kao što su činili drugi muškarci u to vrijeme. Kroz zaručnička pisma su se upoznavali, pripremali za budući život, prenosili znanja i iskustva. Ona je bila dosta mlađa od njega, ali je bila zrela. Povezivalo ih je i to što su oboje rano ostali bez majke”.

August i Slava Šenoa imali su šestero djece, od kojih je troje umrlo u najranijoj dobi. Uzrok smrti Teodora i Stanka koji su umrli u razmaku od pola godina bila je difterija, a Ljubica je umrla drugi dan nakon poroda. Odraslu dob doživjeli su književnik, putopisac i geograf Milan Šenoa koji se rodio 1869., a umro 1961., Draga Šenoa koja se rodila 1870., a umrla 1946., a koja bila u braku s Dragutinom Vabićem, jednim od direktora Prve hrvatske štedionice, te slikar Branko Šenoa. On je živio od 1879. do 1939. Bio je jedan od osnivača zagrebačke Akademije likovnih umjetnosti, gdje je imao atelje i predavao, a u Kući Šenoa nalazi se i soba posvećena njemu. Bio je oženjen slikaricom Nastom Rojc, s kojom se razišao 20-ih godina prošlog stoljeća kada je počela njezina lezbijska veza s Engleskinjom Aleksandrinom Mariom Onslow. Osim Milana Šenoe, nitko od djece Augusta Šenoe nije imalo potomaka. Milan Šenoa imao je sina Zdenka Šenou, istaknutog leksikografa koji je živio od 1918. do 2005., a nakon njegove smrti loza se prekinula.

Spominju li se u pismima i djeca Augusta i Slave Šenoa?

“August je s Milanom bio u Klanjcu na ljeto 1880. i pisao da je to predivan kraj i detaljno ga je opisivao Slavi. Milan je kao mali bio zaluđen prirodom i neprestano je pričao o brdima, prirodi i gradovima. August je već tada uočio njegov interes za geografiju. Hobi mu je bilo crtanje: obojica Augustovih sinova naslijedila su dar za crtanje. Milan je crtao stare gradove koji su se već urušili i to je zanimljiva ostavština. August je pisao toplo i s puno zgodnih nadimaka o Milanu i Dragi. Iz pisama se ne vidi kako je na brak utjecalo to što je troje njihove djece rano preminulo, ali nešto o tome može se iščitati iz jednog drugog pisma koje nije sačuvano u cijelosti, nego u fragmentima. To je pismo u kojemu August piše političaru Ivanu Vončini od kojeg je posudio novac, a on ga je zbog nedovoljno brzog vraćanja duga ogovarao po kavanama. August ga je u tom pismu molio da ga ne spominje u javnosti jer je novac trebao za pogrebne troškove svoje djece”.

Jasmina Reis naglašava da je August Šenoa bio brižan otac koji nije pustio da odgoj bude na teret samo i jedino njegovoj ženi:

“Jednom je ostao kod kuće s bolesnim sinom Milanom, dok je Slava bila s Dragom u slovenskim toplicama. Tada joj je pisao da je Milan bolje i da ga svi tetoše. To što je ostao doma brinuti o sinu bilo je atipično za to vrijeme. Kasnije ga je odveo kod nje u toplice. Uzgred, tada ga je malo naljutilo to što mu je za njegove odsutnosti kućna pomoćnica pomiješala papire i bilješke za roman ‘Seljačka buna’, o čemu također piše Slavi u pismu. U prvom bračnom pismu, od 22. svibnja 1872., August Šenoa opisuje kako je sa sinom Milanom koji je tada imao dvije godine, bio u Velikoj Gorici kod djeda Đure. Na izletu u Kurilovcu pao je i ‘zaradio’ čvrgu na glavi pa August u njegovo ime u post scriptumu pisma piše da ima čvrgu na glavi i da peče gibanicu. Dakle, oni su živjeli slično kao mi danas: roditelji nisu bili odvojeni od djece kao što vidimo iz filmova i literature, u kojima djeca provode vrijeme s dadiljom, a s roditeljima tek kada porastu”.

‘Kroz zaručnička pisma Šenoa i Slava upoznavali su se, pripremali za život, prenosili znanja i iskustva. Povezivalo ih je i to što su oboje rano ostali bez majke’, kaže voditeljica Kuće Šenoa

Kako kaže Jasmina Reis, kao gradska djeca, djeca Augusta i Slave Šenoa roditeljima su govorila ‘’ti’’ i pričala su kajkavski. Članovi obitelji svugdje su išli zajedno, pa tako i na izlete u kraj gdje je sada Kuća Šenoa, a tada su tamo bili vinogradi i voćnjaci:

‘’U jednom intervjuu koji je prenio profesor kroatistike Vinko Brešić u svojoj knjizi ‘Dragi naš Šenoa’, Draga se sjeća da ju je tata kao malu vodio u gornjogradsko kazalište. Nakon predstave umornu ju je nosio doma pjevušeći joj arije iz opere koje su slušali da ih ne zaboravi. Postoji i još jedna zanimljivost koju iz pisama saznajemo, a vezana je uz književnicu Ivanu Brlić-Mažuranić. August je jednom pisao Slavi iz Kraljevice, kada je išao do tamo preko Ogulina jer je htio upoznati taj kraj i ljude, s obzirom na to da je pisao roman ‘Čuvaj se senjske ruke’. Putovao je vlakom do Ogulina i sišao da bi pozdravio dvojicu prijatelja, od kojih je jedan bio Vladimir Mažuranić, otac Ivane Brlić Mažuranić i sin bana Ivana Mažuranića. Bio je u njihovu domu u trenutku kada je Ivana imala šest mjeseci, vidio ju je kao malu bebu. Kraljevica je za obitelj ostala važna i nakon Augustove smrti jer je bila mjesto gdje su Šenoe desetljećima ljetovali. Branko se tamo oženio, a moji su se roditelji zaručili. To je mjesto bilo nešto posebno svima njima, a sve je počelo od tog Augustova pisma”.

U kojoj su se mjeri brak kakav su imali August i Slava Šenoa i način na koji su odgajali djecu, razlikovali od običaja u drugoj polovici devetnaestog stoljeća? Na to pitanje odgovorila je Zvjezdana Antoš iz Etnografskog muzeja. Objasnila je da, kada je riječ o tom razdoblju, ne postoji puno etnoloških zapisa koji se odnose na brak i vjenčanja, ali ono što je ostalo odnosi se na seosku zajednicu, a stanovništvo je tada većinski bilo seosko, unutar koje su uglavnom postojali dogovoreni brakovi:

“Ne možemo reći da je to bilo bez iznimke tako, bilo je i brakova iz ljubavi, ali najčešće su ženska djeca u dobi od 13 do 15 godina stupala u brak koji su roditelji unaprijed dogovorili. To se s vremenom promijenilo zato što je preko književnosti isplivala romantična interpretacija ljubavi, kao i ideja nesretne ljubavi. Pisalo se i o nesreći onih koji nisu završili u braku s partnerom iz ljubavi. Stvari se mijenjaju 60-ih godina 20. stoljeća kada prestaju dogovoreni brakovi, iako iznimke i u ovom slučaju postoje. Primjerice, imala sam kazivačicu koja se u dobi od šesnaest godina 1963. udala kao poslušna djevojka za mladića kojeg joj je izabrao otac.”

Kako je objasnila Zvjezdana Antoš, velika smrtnost djece događala se zbog siromaštva jer si obitelji nisu mogle priuštiti liječnike pa bi djeca umirala od visoke temperature i sličnih bolesti. Koristili su alternativne metode liječenja, bili su orijentirani na nadriliječnike, odnosno liječenje biljem i travama. Odgoj je u velikoj mjeri bio uvjetovan spolom:

“Nakon rođenja davali su im neke darove koji su ih odredili u budućnosti, što je imalo pomalo magijski karakter. Curici se, recimo, davao tekstilni predmet jer je morala znati izrađivati tekstil, biti dobra domaćica i podizati djecu, a dječak je dobivao alat da bi izučio zanat i znao izrađivati određene predmete. Podizanjem djece bavila se najčešće majka s bakom, dok bi muška djeca u dobi od sedam ili osam godina počela raditi s ocem u polju. Djevojčice su rano učile heklati, štrikati i tkati te su pomagale pri hranjenju životinja ili u kuhinji. Roditelji su bili veliki autoriteti, a djeca su im se obraćala s vi. Provodili su vrijeme s djecom tijekom posla, nije bilo mnogo igranja, ali su ponekad izrađivali igračke za djecu. S obzirom na to da je puno djece bilo u okruženju, ona su jedna drugu odgajala”.

‘August Šenoa bio je brižan otac koji nije pustio da odgoj bude na teret samo i jedino njegovoj ženi. Jednom je tako ostao kod kuće s bolesnim sinom Milanom’, govori Jasmina Reis

A da je August Šenoa svjetonazorski bio ispred svoga vremena vidi se i u njegovu djelu. Primjerice, kroz pripovijetku ‘’Branka’’ fino je provukao svoje stavove o važnosti ravnopravnosti i ekonomske neovisnosti žena te njihova prava na obrazovanje. Što se tiče te pripovijetke, ona je Jasmini Reis zvijezda vodilja i za turističku rutu “Šetnja Šenoinim Zagrebom” koju Kuća Šenoa povremeno organizira, a u kojoj građane putevima oca hrvatskog romana vodi upravo vodičica u ulozi učiteljice Branke. Jasmina Reis sklona je usporediti lik Branke i stvarnu osobu Slavu Šenoa:

“Svi su kritičari mislili da je Dora Krupićeva iz romana ‘Zlatarevo zlato’ Slava, ali moj je osjećaj da na samom kraju pripovijetke ‘Branka’ postoje autobiografski elementi. Naime Branka koja je kao fikcionalni lik također rano ostala bez majke, na kraju pripovijetke s mužem posjećuje grob svoje majke na groblju svetog Petra u Vlaškoj ulici i tamo mu govori da je trudna. Iako dokaze za to nisam pronašla ni u jednom Slavinu intervjuu, vjerujem da je tako bilo upravo kada je Slava bila trudna s Milanom. Doru Krupićevu Šenoa je opisao drugačije: Slava je prirodna plavuša dok je Dora brineta. Ljubav između Dore i Pavla sličnija je ljubavi Romea i Julije, s obzirom na prepreke koje su postojale. Vjerojatno su kritičari povezivali Doru i Slavu jer je August bio friško oženjen: jačina njegovih osjećaja vidjela se kako u privatnom životu tako i u tom romanu”.

Slava Šenoa živjela je u današnjoj Kući Šenoa u Mallinovoj 27 do 1942., a zatim se preselila kod kćeri Drage na kućni broj 21. Soba koja je danas u Kući Šenoa, tom malom obiteljskom muzeju koji postoji od 2016., posvećena Augustu Šenoi bila je Slavina soba kada je ona tamo živjela. Nakon potresa u Zagrebu koji je pogodio grad 9. studenoga 1880., August Šenoa je kao gradski senator bio angažiran u pomaganju stradalima pri čemu se razbolio, a od posljedica toga je i umro. Posljednje pismo napisao je sinu Milanu Šenoi dok je već bolovao, pet mjeseci prije smrti:

“Čestitao mu je rođendan, tješio ga da se osjeća bolje, ali mu je ipak, svjestan da odlazi, davao poruke za život koje su se odnosile, između ostalog, na vrijednost učenja i rada. Milan je kasnije u dnevniku napisao da su ga te zadnje riječi vodile kroz život. Svi Šenoe imali su u sebi ljubav prema učenju i radu. Nakon Augustove smrti, Slava je dobivala bračne ponude, ali ih je sve odbila i kao udovica nadživjela ga je 64 godine. Da je prihvatila neku od ponuda, bila bi si pojednostavila život jer su bili siromašni. Živjeli su kao podstanari u malim stanovima, a ona je nakon svake selidbe sve njegove stvari nosila sa sobom i čuvala. Na svaki način njegovala je uspomenu na Augusta. Taj dojam učvrstila sam iz priča očuha Zdenka kojeg je Slava odgojila. Znala mu je reći da je isti dedek, da je jednako visok i da ima istu kosu i prodorno plave oči kao August”.