IZLOŽBA IVANE JURIĆ U STUDIJU MODERNE GALERIJE JOSIP RAČIĆ

Izložba „Nevidljivo Lice / Face Blindness” Ivane Jurić bit će predstavljena u Studiju Moderne galerije “Josip Račić” 20. rujna. Umjetnica će tom prilikom predstaviti 12 radova, deset radova kombinirane tehnike iz 2018. i dva rada iz 2017. godine, koji se mogu pogledati do 7. listopada. Ivana Jurić objasnila je otkud inspiracija:“Face blindness ili, po hrvatski, prozopagnozija je poremećaj percepcije ljudskog lica. Kod ljudi koji imaju taj poremećaj sposobnost prepoznavanja drugih predmeta je nepromijenjena. Smatra se da oko 2,5 posto ljudi “boluje” od prozopagnozije. Proučavanje prozopagnosije bilo je presudno u razvoju teorija percepcije lica. Budući da prozopagnosija nije jedinstveni poremećaj, odnosno različiti ljudi mogu pokazivati različite tipove i razine oštećenja, percepcija lica uključuje niz stupnjeva. Percepcija je ključ svega, točnije – konstantnost percepcije. Znači da svijet, u ovom slučaju lica, vidimo ili doživljavamo barem donekle jednakima prilikom promjena, što je ovdje problem. Oni su u stanju prepoznati specifični prostorni raspored i značajke lica, ali ih ne mogu obraditi kao jedno cjelovito lice.”

Pojasnila je i koncept izložbe: “Koncept izložbe kreće od face blindnessa, koji i sama imam u blagom obliku. Nije da ne prepoznajem svakoga, nema veze ni s ljepotom ili ružnoćom pojedinca, već je u pitanju neki meni još uvijek nepoznat sistem pamćenja i eliminacije. Najsličnije tome je nerazlikovanje lica ljudi druge rase… Svi su nam slični dok se ne nađemo u situaciji da dulje boravimo s njima. Treba nam neko vrijeme da posložimo puzzle, upoznamo njihove geometrije lica. Nije u pitanju loš vid, već nešto poput neimanja sluha. Čujem melodiju, ali ne raspoznajem tonove i akorde, odnosno ne mogu ih ponoviti u tonalitetu.”

Kako je rekla Ivana Jurić, budući da je lice važan dio identiteta, ne biti prepoznat užasan je osjećaj:

“To je kao da vas netko previdi, kao da vam kaže koliko ste nevažni, posebno u vremenu gdje je fotografija lica sveprisutna, a društveni život se odvija virtualno. Fotografija je biografija, dokaz da živimo. A sukladno s tim, moramo biti ‘lijepi’ na svakoj. Pripremati se za tu fotografiju ili selfie i na kraju biti označeni – prepoznati! Ovdje fotografija nije ogledalo duše, ona je Narcisov odraz u jezeru.”

U novom projektu, odnosno seriji kolaža, umjetnica je, kako je rekla, fokusirana na subjektivnost percepcije unutar objektivne stvarnosti i ukazuje na različitost vizualnog doživljaja. Kolažiranim, nesavršenim i pomalo grotesknim licima naglašava višedimenzionalnost pojedinca, slojevitost osobe, različiti vizualni doživljaj promatrača te ljepotu nesavršenog i slučajnog.