Izložbom  “Fragmenti sna i jave” Jadranke Ivaniš Yaye u Galeriji Waldinger Gradske galerije Osijek nastavljaju cjelogodišnje obilježavanje petnaestogodišnjice svog redovnog izložbenog programa. Izložba se otvara u subotu 26. ožujka u 18 sati i ostaje otvorena do 27. travnja.

Prošlom izložbom predstavili su umjetnike koji su ujedno i tehnička podrška programu, a ovom izložbom prvi put se u  Osijeku predstavlja Jadranka Ivaniš Yaya. Široj javnosti možda je poznatija kao glazbena umjetnica, ali ovoga puta “branit će boje” svoje “prave” struke – predstavit će se kao slikarica.

Kako je u predgovoru kataloga istaknula Iva Körbler radovi slikarice Jadranke Ivaniš Yaye promatrača već na prvi pogled u potpunosti uvlače u svoj moćni svijet arhetipova, simbola i vizualne magije. Taj fascinantni vizualni „košmar“ namjerno je kreiran i izrezan od komadića različitih materijala u polje sliko-kolaža, kako bi se podcrtala simultanost iskustava i događaja današnjeg svijeta, ali i osobnog iskustva umjetnice.

“Od 2016. do danas umjetnica u kontinuitetu klasičnu štafelajnu sliku proširuje prema kolažu, asamblažu, odnosno, sliko-reljefu i sliko-kolažu, često  nedovršenih i nepravilnih rubova i dimenzija djela, ubacujući uz papir i tekstil. Taj fragmentirani svijet Yayinih slika refleks je našeg svijeta koji je također u potpunosti fragmentiran, i gdje svakodnevno zapažamo diskontinuitet vremena, prostora i različitih iskustvenih situacija. Čini nam se kao da svaki dan živimo barem dvije ili tri paralelne stvarnosti. Stoga za Yayu slike funkcioniraju kao prozor u prostore njezinih misli, emocija, stavova, dnevnih raspoloženja, ali i umjetničin satirično-kritički komentar društva.

Jadranka Ivaniš Yaya u kontinuitetu razvija ekspresionističku ideju suvremene urbane šamanke, koja se odlično uklapa u recentne tendencije posebice u bliskoj nam austrijskoj i njemačkoj umjetnosti, ne samo uz njihovu tradiciju Novih Divljih (Die Neue Wilde) i Josepha Beuysa, a bliska je i nadrealističkom repertoaru s motivom tzv. licâ-maski, kao i iskustvima plemenske umjetnosti (tribal art). Vratila se na korijene Novih divljih, drugog vala ekspresionizma, apstraktnog ekspresionizma, street-art- a, ali i kaligrafije i lirske apstrakcije, s izraženom kontemplativnom komponentom, da bi sva ta iskustva apsorbirala i pronašla vlastitu stilsku i vizualnu matricu.

Na nekim se crtežima nećemo moći oteti dojmu kako je slikarica „izbacila“ iz sebe van sve ono što joj je bio suvišni film u glavi tog dana, što je protiv svoje volje morala vidjeti i iskusiti u interakciji s drugim ljudima i nakon čega će lakše otići na spavanje – posebice zadnje dvije godine ludila koje živimo. „Logično je, kad usporediš da dnevno živimo s 50 otvorenih tabova da smo stalno smeteni“ (Yaya).

Prvi put se u recentne radove „probija“ zelena boja, svojevrsna varijanta urbane džungle, koja nikada nije sterilno, dekorativno i predopadljivo prezentirana. To je stoga što slikarica doslovce živi u prirodi, okružena zelenilom, a tako, gledajući u krošnje šume kroz prozor i stvara, ne prekidajući koncentraciju filmovima ili knjigama. Reći će kako je zelenu morala uvesti u nove radove da nas sve malo umiri: okružena je drvećem i pticama pa se nesvjesno potkradaju svi ti utjecaji.

U novim ciklusima sliko-kolaža, kolaža na tekstilu i crteža Yaya stvara niz složenih planova i prizora, s bezbrojnim detaljima piktogramske naravi, koji svi zajedno taktilno i teksturom funkcioniraju kao snažna prostorno-vizualna
cjelina. Sâm materijal već postupkom izrezivanja, slaganja i lijepljenja daje podlozi naglašenu dinamiku i hrabro se probija u prostor. Iskazujući delikatan osjećaj za kompoziciju prizora, Yaya prezentira dinamički i značenjski moćne slike ispunjene fragmentima podsvijesti, snova, ali i uvijek prisutnih arhetipova. I u crtežima se više nego ikada javlja neprekinuta, kontinuirana linija koja obuhvaća cijeli prostor kadra papira, kao da umjetnica radi na kombinaciji automatskog crtanja i neke vrste crtačkog dnevnika, što se reflektira i u kolažima na tekstilu koji se stalno nadograđuju i za koje umjetnica ima osjećaj da bi uvijek mogli biti i ostati „djela u nastajanju“, „slike koje stalno rastu“, radi karakteristika tekstila koji je za nju neiscrpna inspiracija – od konca do tkanja.

Znatan dio Yayinih radova posvećen je temi prirode kao stvarateljice, motiva ženskog tijela okruženog vegetacijom, ali i temi majčinstva. I tu se krije metafora neprekinutog rasta, obnavljanja, umiranja, nestajanja i ponovnog rađanja – na svim razinama, doslovnim i prenesenim. Prvi put u novim radovima prepoznajem kod Jadranke Ivaniš slutnju o prolaznosti, krhkosti fizičkog tijela i smrtnosti, ali i u tim fragmentima rukopisa nema morbidnosti ili težine. Sve je bez ikakve patetike prepušteno zakonima Prirode pa i naša sudbina.”, napisala je Iva Körbler u  predgovoru kataloga izložbe ‘Fragmenti sna i jave’ koja će pojetitelje odvesti u svijet slikarice Jadranke Ivaniš  Yaye.