Zagreb je dobio udarnu, dvostruku dozu nesreće. Cijeli je svijet bačen na koljena najezdom koronavirusa koji žanje mrtve u snopovima. Ni Hrvatska u tom pogledu nije otok, njen glavni grad posebice. Kao da vrlo zahtjevno organiziranje obrane od epidemije, grozničavo kupovanje vremena pokušajima kontroliranja njenog širenja, nije bilo dovoljno, prošle je nedjelje srce Zagreba u razornom, u 140 godina nikad jačem potresu pretvoreno u hrpu ruševina. Šuta se brzo uklanja s ulica, ali razmjeri štete veći su nego što se u prvi trenutak moglo činiti.

Zgušnjavanje kataklizmičkih događaja početkom očito crne 2020. pokazalo je dvije stvari. Prvo da je Zagreb veliki potres dočekao nespreman. Premda se znalo da grad leži na jako trusnom terenu i da će se jednoga dana podzemni rasjedi sasvim sigurno kobno uskomešati. Ali, pare su se, domaće i europske, kako ovih dana konstatira jedan od prezaposlenih statičara, trošile na šminkanje fasada, a ne na saniranje trulih, zubom vremena nagriženih temelja povijesnog središta grada. Nisu osigurani ni vitalno važni objekti, pa se i nekoliko bolnica, naslijeđenih iz davno prošlog vremena, moralo evakuirati. Iz Zagreba je tako otišla vjerojatno najpotresnija slika snimljena nakon potresa: slika mladih žena u cik zore dignutih iz kreveta, u spavaćicama, golih nogu, na zimi i snijegu, s bebama u naručju, ispred udarom iz podzemlja destabilizirane Petrove bolnice. U trideset godina državne samostalnosti Zagreb nije uspio izgraditi ni jednu novu bolnicu. Betonski kostur u bivšoj državi započete i potom hibernirane mega klinike stoji kao ruglo napušten na rubu grada. Činjenica da se ni postojeće bolnice ne održavaju u dostojnom stanju govori o silno neodgovornom, upravo ignorantskom odnosu vlasti prema zdravlju naroda.

Drugo, poduplana je katastrofa – korona+potres – potvrdila visoku razinu ljudske solidarnosti. Građani su se u svom samoorganiziranju pokazali gotovo funkcionalnijim od institucija. Čim se COVID-19 naluknuo u Zagreb, skupine su entuzijasta preko društvenih mreža formirale pravi lanac pomoći svima kojima je to potrebno, starima, bolesnima, na bilo koji način ugroženima. O ljudima velikog srca govori druga najemotivnija fotografija snimljena nakon potresa: slika formacije Bad Blue Boysa kako rame uz rame s civilnom zaštitom i vojskom iz nesigurne bolnice s velikom pažnjom spašava inkubatore bez kojih prerano rođena dječica teško mogu preživjeti. Tvrdi momci iz inače nimalo nježnih, često problematičnih navijačkih skupina kao veliki humanitarci. Na muci se poznaju junaci! Ili, teška vremena otkrivaju najbolje, ali i najgore u ljudima, onima gore i onima dolje.